Večer domoljubne pjesme i poezije održana je sinoć u Gradskoj vijećnici u kompleksu Janković, u organizaciji gradske knjižnice i Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika. Događaj je uveličala Policijska klapa Sveti Mihovil, česti pakrački gosti, koji su s nekoliko izlazaka „ispresijecali“ govore uzvanika i čitanje poezije.

Pod dirigentskom palicom moderatorice skupa i ravnateljice pakračke knjižnice, Monike Lucić Fider, svoje pjesme čitale su dvije pjesnikinje i tri pjesnika, Mihajla Marčetić iz Pakraca, Dubravka Vukoja iz Velikih Zdenaca, Hrvoje Horvat iz Čazme te Ante Ćurić i Zoran Smešnjak iz Bjelovara. Nakon uvodnog glazbenog pozdrava klape koja je za početak otpjevala Croatio, iz duše te ljubim i Mojoj lijepoj, okupljenima se u ime organizatora obratio Miroslav Ivančić, predsjednik Udruge policije branitelja Pakraca i Lipika.

„Onaj tko voli Hrvatsku, voli svoju domovinu, ja ga smatram prijateljem. Na ideju sam došao kako bih svojim prijateljima koji pišu stihove dao priliku da ih prezentiraju javnosti. Tu sam ideju podijelio s Monikom, a ona je kao odličan organizator i suradnik preuzela kontakte i odradila sve ostalo“, rekao je Ivančić. Dodao je kako ništa nije teško kad imaš prijatelje, jer tada je potrebno uložiti uistinu vrlo malo napora da bi se napravilo nešto lijepo. Zahvalio je na podršci Gradu Pakracu, županiji i Ministarstvu branitelja te izrazio nadu da će publika u ovoj večeri uživati.

Okupljene su nakon Ivančića pozdravili dožupan Ferdinand Troha te ravnatelj Uprave za savjetodavnu, psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, Dinko Tandara. Troha je sve pozdravio u svoje, ali i u ime županice Antonije Jozić te izrazio zadovoljstvo što je večeras u Pakracu i što svjedoči ovom događaju. „Klapa nas je jako lijepo uvela u večerašnje druženje i uživanje u ljepoti domovine pjesmom. Domoljubna pjesma, naša hrvatska pjesma bila je nešto što je generacije prije nas držalo, hrabrilo, zbog nje se znalo i stradati, međutim ona je uvijek bila dio našeg identiteta“, rekao je Troha.

„Drago mi je što sam danas s vama i vidjeti tolike prijatelje i poznata lica, biti ovdje i čuti našu klapu. Da se nije događalo sve što se događalo u Hrvatskoj, naše pjesme, naša poezija ne bi bila tako jaka. Kroz vjekove su nas tlačili, a ova naša generacija ona je koja je uspjela ostvariti naš dugovječni san“, rekao je Tandara.

Svoju je poeziju prvi čitao Ante Ćurić. Ante je rođen 1963. godine u Tomislavgradu, a životne okolnosti su ga kao i brojne druge Hrvate iz Tomislavgrada dovele u Bjelovar u kojemu i danas živi. Dragovoljac je Domovinskog rata i pripadnik Prvog hrvatskog redarstvenika. Na književnu scenu stupio je romanom Početak i kraj sna jednog apatrida – priča o cijeloj jednoj generaciji koja je stvarala hrvatsku državu. Uslijedio je roman Crni nokat bijelog korijena, u kojem analizira hrvatsko društvo nakon Domovinskog rata, a u trećem romanu Između nosača i pokrivača, svojevrsnoj kombinaciji proze i poezije opisuje dečke koji su prvi krenuli u obranu domovine.

Dubravka Vukoja rođena je 1958. godine u Zagrebu, a zagrebačku adresu zamijenila je onom u Velikim Zdencima. Dubravkin životni put uistinu je sadržajan i zanimljiv – dugogodišnja novinarka HRT-a, dragovoljka i braniteljica, osnivačica prvog ratnog radija u Hrvatskoj – onog u Grubišnom Polju i ratna izvjestiteljica s brojnih ratišta i bojišnica vojno-redarstvenih operacija, između ostalih izvještavala je i pratila događanja tijekom Bljeska, stoga je uistinu nezaobilazna gošća večeras u Pakracu. Dubravka je dobitnica brojnih priznanja – od odlikovanja Redom Hrvatskog trolista, Spomenice Domovinskog rata, Medalje Bjelovarsko-bilogorske županije, a izdvojit ćemo svakako i Zahvalnicu Grada Pakraca za hrabrost i objektivno informiranje tijekom Domovinskog rata.

Hrvoje Horvat rođen je u Slavonskom Brodu 1970. godine, a današnja adresa mu je u mjestu Grabovnica kraj Čazme. Osnovnu i srednju školu završio je u Čazmi, a kao dragovoljac Domovinskog rata od kolovoza 1991. u pričuvnom je sastavu civilne i vojne policije. Od 20. studenoga 1992. pripadnik je 2. gardijske brigade Gromovi, sve do listopada 2009. godine kada je dobio rješenje o invalidskoj mirovini. Njegove pjesme objedinjene su u zbirci Glasovi vječnosti, a teme pjesama su vjera, Domovinski rat, branitelji i domovina.

Zoran Smešnjak rođen je 1961. u Zagrebu, a od 1963. živi u Bjelovaru. Po struci je građevinski tehničar. Pripadnik je pričuvne policije od 1990. godine, ujedno i sudionik prvih napada na Pakrac i Lipik 1991. godine. Od 1995. godine pripadnik HVO-a te Specijalne policije. Sudjelovao je u akcijama Bljesak i Oluja, a umirovio se kao HRVI 2019. godine.

Ovu pjesničko-glazbenu večer zaključila je naša draga sugrađanka, Mihajla Marčetić. Mihajla je rođena 1961. godine u Pakracu gdje i danas živi i radi. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. U svijet poezije ušla je dvjema samostalnim zbirkama poezije – Trenutak u vremenu i Putnik, obje predstavljene u našem Pakracu. Pjesme su joj objavljivane i u čak deset zajedničkih zbirki poezije, a kako kaže materijala za treću samostalnu zbirku ne nedostaje.