Strpljenje, predanost i strast vrline su svakog tko voli prikupljati omiljene stvari, a kada iz hobija prikupite pet tisuća autića, kao u slučaju našeg sugovornika, 44-godišnjeg Nenada Božića poznatijeg pod nadimkom Nelle, onda ste stvorili zaista ozbiljnu i impresivnu kolekciju. Pretvorimo li to u brojke, to je kao da dnevno pribavite jedan autić i tako kontinuirano obogaćujete svoj vozni park više od 13 i pol godina, a naš junak priče autiće skuplja „samo“ desetak godina.

„Sjedni junače, lijepo se smjesti i ugnijezdi, evo i pićence da mi ne budeš žedan, ovo bi moglo potrajati (smijeh). Moja kolekcija broji preko 5000 modela, pretežito su to modeli veličine 1:64, a ima i ponekih malo većeg omjera do 1:18, primjerice Cadillac Eldorado Biarritz Year 1959 Pink 1:18 Maisto, njega sam uzeo jer je takvog imao Elvis Presley. Skupljam autiće nekih deset godina i sada pomalo počinjem gledati na to kao na mali muzej, a ne kao na kolekciju jer imam modele iz svih era. Najviše volim stare Amere, Hot Rod i Muscle Cars što bi se reklo, a od proizvođača Hot Wheels, Matchbox, Lesney, Dinky, Majorette, Siku, Johnny Lightning, Shucko, Greenlight, AutoWorld, M2 Maisto, Tomica i mnogi drugi, ne mogu se svih ni sjetiti koliko ih ima“, konkretno je Nelle započeo svoju priču. „Znači, napisat ću da si kustos, a ne kolekcionar?“, upitah ga u šali, na što je on spremno kao i uvijek uzvratio lopticu rekavši da što se njega tiče mogu napisati i da je udomitelj tih malih, slatkih, napuštenih i zapostavljenih autića i dodao da ako netko ima negdje na tavanu u kutijama ili bilo gdje autiće koji mu ne trebaju ili ako su djeca prerasla i ne žele se više igrati s njima, on će ih toplo udomiti.

Ispočetka kupovao sinu, kasnije sebi

Krenuo je ponajviše spasivši jedan autić iz garišta stana gdje je živio s obitelji prije rata i nekako je ostao čitav pa ga je ostavio na tavanu i kasnije ga slučajno pronašao. „Bila je to plava Charger Daytona, izguljena ali meni draga. Početkom 2016. godine sam počeo viđati autiće po trgovinama jer sam isprva kupovao mom prvorođenom sinu Leu. Na kraju je ispalo kako tata kupuje sebi jer se on igrao, ali nije bio toliko zainteresiran i tako sam ih nastavio skupljati. U početku su bile samo kupovine po trgovinama, a kasnije kad sam shvatio da ima još ljudi koji skupljaju, kolekcionari pravi i iskusni, e to je već druga priča i tu je i moja promijenila smjer. Tada sam pomoću društvenih mreža upao na privatne aukcije gdje sam polako kupovao, kasnije preko eBaya i iz cijelog svijeta i tako je to pomalo za mene postala već ozbiljna stvar“, prisjetio se početaka.

U početku dok nije imao iskustva, uzimao je jedno vrijeme autiće od „preprodavača“ u Zagrebu gdje je tada i radio, a koji su znali doći do njih po nabavnoj cijeni te ih prodati po znatno većoj.

„To su bili likovi, kupe jeftino i onda mene ogule momački, ali znalo se pogoditi i dobrih cijena. Tad se nisam toliko kužio u vrijednosti modela i oznaka prema kojima se prepoznaju određene serije modela pa nakon što su me par puta nasanjkali sam počeo proučavati to sve. Primjerice Matchbox koji su možda nekada imali klinci većina su se znali pronaći u dosta dobrom stanju, a kako su nastali, evo probat ću ukratko ispričati. "Znam ja to tvoje ukratko, utrnut će mi prsti pretipkavajući tvoje ukra..“, nisam stigao ni završiti komentar, Nelle je već standardno kroz smijeh dobacio „ajde junače samo se opusti i slušaj, to samo malo pecne“, jer s njim i kad se priča ozbiljno, ne ide bez smijeha. Uz „živjeli“ i kucanje s Voćkom od jabuke, nastavio je svoje predavanje o autićima.

„Prvo je bila tvrtka naziva Lesney koja je od 1948. godine proizvodila prve i najvrjednije modele, današnju preteču Matchboxa. Poslije se Lesney raspao da bi tvrtku 1997. godine otkupio Mattel iz kojeg je nastao Matchbox te koji danas proizvodi Hot Weelse. O tom bi se dijelu moglo pričati podosta jer tu počinje ta priča o vrijednosti modela, iz koje je autić godine i sl., a kasnije su dolazile i reprodukcije koje su manje vrijedile“, rekao je.

Zanimalo me koliko vrijede neki od njegovih najposebnijih autića, postoji li „sveti gral“ u njegovoj muzejskoj kolekciji. „Iako ih imam više od 5000, postoji jedan poseban, naravno ima i skupljih i rjeđih, ali tog jednog specifičnog bih izdvojio, ali s prigušivačem, neću sve otkriti. Kupljen je preko eBaya, dakle slučajno na hrpi u lotu kako bi mi to rekli. Matchbox i Lesney, radi se o jednom specifičnom modelu iz 1961. godine u vrijednosti od 10.000 dolara.

Ime je zasad tajna i taj je posebno spremljen i čeka, nadam se, daljne generacije djece, unučadi da preuzmu moju kolekciju, oni će biti detaljno upućeni. Ali ja sam takav da ako bi djeca danas, sutra se htjela igrati s tim autićima u pijesku, ma nek ih uzmu sve u pijesak i nek se igraju, mada bi mi bilo puno draže da ih skupljaju poput mene. -„A kako vodiš evidenciju, gdje ih sve držiš, imaš li nekakvu bazu podataka, koliko mjesta je potrebno za udomiti 5000 komada?“ -„E nećeš vjerovati, ali doslovno kao da imam fotografsko pamćenje. Nekad sam znao otići pa otvarati kutije samo da ih malo pogledam i da osvježim memoriju, no moram priznati s vremenom se pomalo i gubim, ne ide više kao prije“, odgovorio je kroz smijeh.

Nastavio je opisivati svoj sistem, sortiranje s natpisima na kutijama, 500-ak njemu dražih primjeraka je izloženo u studiju, a problem je nedostatak prostora za ostale koji su upakirani u kutije. „Kroz neko vrijeme planiram napraviti svoju izložbenu sobu gdje će biti moji modeli i instrumenti budući da volim i svirati. Znaš, ja sam ti stara škola Rock ‘n’ rolla i to će biti moje svetište, jer što vrijedi imati to sve ako nitko ne može vidjeti, znaš one fore „što nije bilo na Facebooku nije se ni dogodilo...“, a pojasnio mi je i zašto ima neotpakiranih modela, naime radi zaštite od prašine pa ne mora baš sve čistiti i glancati i tako prakticira već dvije godine, a kada želi odmoriti živce i opustiti se, na red uhvati neke koje može prepravljati i restaurirati.

„Super Treasure Hunt“ modeli
„Kao kolekcionar moram napomenuti da tu postoje i ozbiljni iznosi za određene posebne modele – „Super Treasure Hunt“ modele ubačene s običnim Mainline modelima koje možete pronaći u Tediju, Pepcu, Mulleru itd. Ukoliko vidite tu STH oznaku, to znači da imaju bolju boju, gumene kotače, finije detalje i njima je veća vrijednost. Primjerice ukoliko ga slučajno nađete u trgovini po trenutnoj cijeni od 2.50 eura u preprodaji on vrijedi od 50 do čak i više od 100 eura. Osim ovih ekstremno rijetkih primjeraka, mnogi Redline autići (proizvedeni između 1968. i 1977. godine, koji imaju crvenu crtu na rubu kotača) također su vrlo traženi među kolekcionarima“, prepričao je u jednom dahu.

No Nelle je napomenuo kako se nikad nije bavio preprodajom. Ili se s nekim zamijenio za neki drugi model ili ih je poklanjao prijateljima. „Spomenut ću svog prijatelja i strastvenog bajkera Senada Hurmića kojemu sam nabavio par modela Harley-Davidsona i još nekih auteka, a isto tako i on mene iznenadi i donese neke modele, mada je meni teško kupiti nešto što već nemam, ali znam da je od srca i bude mi drago ubaciti ga u svoju kolekciju.“

Kako bih približio nama laicima o kakvim se maksimalnim razinama radi u ovom svijetu igračaka za odrasle, a da nisu iz sex shopa, istražio sam koji su to najrjeđi primjerci autića i koje su im najveće vrijednosti. Svakom ozbiljnom odraslom kolekcionaru poznat je Hot Wheels Red Line Club - ekskluzivna, pretplatnička zajednica pokrenuta 2002. godine unutar portala HotWheelsCollectors.com. Ovaj klub okuplja kolekcionare modela koje je nemoguće kupiti u običnim trgovinama, a iznosi dosežu i do više od 300 eura za jedan autić, no to je sitnica u usporedbi s apsolutno najskupljim Hot Wheels autićem na svijetu koji ni nije Red Line Club model, već prototip iz 1969. godine - Pink, Rear-Loading Volkswagen Beach Bomb. Ovaj prototip, od kojih postoje samo dva poznata primjerka, u vlasništvu je kolekcionara Brucea Pascala, a njegova vrijednost se procjenjuje na preko 175.000 američkih dolara. Nikada nije bio namijenjen za masovnu proizvodnju ili prodaju unutar kluba, što ga čini najrjeđim i najvrjednijim Hot Wheels predmetom uopće.

„Ovo mislim da zna svaki ozbiljniji kolekcionar, a ako ne zna, onda još nije zagorio kao ja (smijeh). Postoji isto tako i godišnji sajam “Festival autića Zagreb“ na koji dolaze razni izlagači. Nažalost, nisam mogao ići na prošli, ali mi je moj prijatelj Marijan Lukić donio majicu sa sajma što me baš razveselilo i ovim putem se i njemu još jednom zahvaljujem, hvala Luky! I sad da dalje ne nabrajam, ima tu još podosta prijatelja koji su mi donirali autiće i svima im hvala od srca, zaista me to razveseli kao malo dijete“, rekao je razdragano.

Smijeh se nastavio i po sljedećem pitanju kako njegova obitelj gleda na 5000 malih „ukućana“. „A joj junače, moram se prvo osvrnuti na starijeg sina srednjoškolca. Sada najviše volim čuti kada pred nekim priča kako je pokupio humor na tatu pa me sprda „e moj tata kupuje autiće i igra se s njima...i viče brrmm brrrmmm...to je moj sin Leo (smijeh).

Moje drugo dvoje djece, moji blizanci Mateo i Elena, oni sada imaju 8 godina i Mateo ima svoje autiće s kojima se igra i zna da koje ja sebi kupim, to je tatina kolekcija. Elena je mala umjetnica i voli slikati, a moja draga supruga Nikolina zaista podržava moj hobi i sama mi uzme nekada nešto, a to mi je jedino ajmo reći što volim i što mi služi kao omiljeni ispušni ventil, baš guštam u tome. Naravno, znalo se događati nekada da malo pretjeram s kupnjama pa moram stati na loptu, ali eto to je na nekoj granici ovisnosti i svi mi nešto volimo jako. Supruga je velika kreativka, voli izrađivati svakakve ukrase, pogotovo u blagdanskim danima, ekspert je u tome i zaista ima zlatne ruke, a meni bi eto najviše bilo drago kada bi netko nastavio ovaj moj hobi“, poručio je.

Ovaj svestrani čovjek mogao je vrlo lako utrostručiti gabarite ove priče o svom hobiju, naše dvije stranice reportaže u novinama premale su i za autiće, a kamoli za proširenje priče na ostale aktivnosti kojima se bavi i sposobnosti kojima raspolaže. Po mojoj slobodnoj procjeni, neki od razloga tomu su i onaj dio da je old school iliti stara škola, da funkcionira i okružen je dobrim prijateljima sličnima sebi. Pored onih klasičnih priča „upao u loše društvo“, ovo nije jedna od takvih, i u to ime, živjeli!