- PIŠE: Pakrački list
- 399
Rujan u svoj svojoj raskoši, nudi boje i mirise gdje god krenuli i pogledali. Krenuh te udaljene 2017-te prema Lipiku, ali sjetih se pred Popovačom kako sam nedavno obilazeći Podgarić i stari Garić grad vidio putokaz za Jelengrad.
Tada nisam imao vremena za obilazak pa sam ovom prigodom potražio put do tamo. Doduše znao sam kako krećem u zanimljivu dvokotačku avanturicu jer se i Jelengrad kao svi stari gradovi, ruševine, nalaze se u brdima, gorju. Makadami vode do njih ili zahtjevni poljski i šumski putevi. Još veće pitanje mi se motalo po glavi! Kako ću proći nakon silnih kiša proteklih tjedana i kakav put zateći na ovom području... Kawasaki ZR1200s i nije sretan odabir za šumske puteve. Nije na ove puteve niti pametno ići sam. Područja su to i bez GPS signala. No nemam drugi izbor. Odlučio sam: Ajmo gore „u planine” Luky, Lukiću znatiželjni Marijane.
Solidan makadam
... pozitivno me tada iznenadilo što je makadam (stara šumska cesta) bio solidno vozan, djelomično blatan, ali vozan, bez nezgodnih krivina te dugih preopasnih uspona. Prve fotke klikam uz ogradu lovačkog doma gdje sam zamišljao riku betonskog jelena koji se bunio protiv buke motora u svom mirnom okolišu. Neke od samo jednom jestivih gljiva nudile su objektivu svoje oblike i boje. Nakon kilometar, dva sreo sam šumske radnike te provjerio točnost svoga kretanja prema ruševinama staroga grada. Ispratili su me upitnim i čudnim pogledima uz iskreno: Sretno ti! Ima tu još nekih tvojih kolega motorista. Kasnije sam uočio te kolege i slušao parajuće zvukove njihovih „enduraca”.
Njihovi su jahači vidljivim putevima i izvan njih oponašali umijeća skokova divokoza. Uživajući u šumskoj vegetaciji i njenoj hladovini stigao sam pozornom vožnjom prateći uočljive markacije do proplanka na svega sto metara od Jelengrada.
Uspio sam!
Vadim fotić iz kofera motora i koračam u povijest. Za početak malo kartografije područja lokacije Jelengrada i ponuđenog teksta o povijesti starog vlastelinstva zabilježenoga sa uredno postavljenih oglasnih ploča. Šuma je Južna Garjavica pokraj sela Katoličko Selišće. Treba istaknuti kako su uz Jelengrad nedaleko smješteni Garić grad i Košutgrad. Bili su nekada međusobno povezani.
*Jelengrad, srednjovjekovna utvrda na Moslavačkoj gori. Prvi se put spominje 1460. kao utvrda Zarwasko (madž. szarvas: jelen) u darovnici Jurja Čupora Moslavečkoga pavlinskomu samostanu u Gariću. Gospodari Jelengrada bili su obitelj Čupor Moslavečki (do 1492), Toma Bakač (1493–1521) i obitelj Erdődy (1521–45). Od 1545. Do 1606. pod osmanskom su vlašću; poslije je napušten.
**Stari grad Jelengrad nalazi se na jugozapadnim obroncima Moslavačke gore, oko 30 km sjeveroistočno od Popovače. Smješten je s desne strane Jelenskog potoka.
... moguće vrijeme gradnje burga je i druga polovica 13. st. nakon provale Mongola u ove krajeve. Proteže se na području regionalnog parka prirode duguljasto u smjeru istok-zapad na oko 300 m/nv. Burg je dugačak oko 65 m, a širok oko 13 – 15 m (vanjske dimenzije) dok su unutarnje dimenzije nešto manje (dužina oko 60 m i širina oko 8.5 m do oko 13.6 m). Strmo ispod njega nalazi se obrambeni opkop.
Obrambena kula i zidine
Na platou su pravokutna obrambena kula i dijelovi obrambenih zidina. Kako sam pronašao, zadnja arheološka ispitivanja zabilježena su 2012/13. godine, a dodatni potrebni radovi i 2021. **Pronađeni su ulomci kasnosrednjovjekovnih keramičkih posuda (lonci različitih veličina, poklopci, zdjele, čaše, vrčevi te pećnjaci), a na jednoj poziciji i topovske kugle.
... obilazak je ugodan, Sunce mazi, a blagi vjetar miluje lice. U jednom kutu burga iskorištavam sadržaj ponešene limenke piva do zadnje kapi. Žeđ ugašena! Objektivom lovim kadrove. Uvijek na ovakvim lokalitetima razmišljam o životu vojnika i naroda u doba intenzivna života u njima. Gušteri bježe unutar šupljina kamenih zidina nezadovoljni mojim uznemiravanjem. Kako je danas ovdje? Što se događa kada mir okoline ne remete traktori, motorne pile i mi motoristi, quadisti, planinari? Treba spomenuti nedavna događanja u spomenutom Katoličkom Selištu. Jelengrad Renaissance je jedinstveni festival elektronske glazbe koji se održava ovom selu podno zidina Jelengrada. Glazba ovdje spaja moderni elektronski zvuk s prikazom srednjovjekovnog života. Događaj organizira istoimena udruga, a tematski je usmjeren na ples, glazbu i atmosferu koja “razbija čaroliju strašnog zmaja” i slavi srednji vijek.
Legenda o banu vukodlaku
*** Usnuo jedne noći Bjelin ban, gospodar Jelengrada, čudan san. U magli je vidio neku spodobu koja mu se približila i izgovorila samo jednu rečenicu: “Ti ćeš postati kralj!” Kada se probudio, povjeri svojoj ženi što je sanjao. Na to mu ona kroz smijeh odgovori: “Kani se takvog sna, a poglavito misli.” Međutim, bana Bjelina poče taj san sve više proganjati i obuzimati misao da bi on ipak mogao postati kralj. To mu je sigurno “suđeno”, ali se i sam mora potruditi za ostvarenje sna. Počeo je kovati urotu protiv svoga kralja kojemu je do tada vjerno služio. Nagovarao je svoje susjede plemiće da zajednički svrgnu kralja, a kada njega postave na kraljevsko prijestolje, on će ih bogato nadariti. Neki su se i odazvali njegovu pozivu te počeše kovati urotu. No, jedne noći čuje on svoju ženu kako u snu govori da Bog oprašta svim grešnicima, svake vrste, samo ne izdajicama. On je probudi i upita što je sanjala? I ona mu ispriča svoj strašan san: “Vidjela sam tvoju dušu, dragi mužu i bane, kako se nalazi pred sudom Božjim. A okolo sami vragovi koji zatražiše od Svevišnjega tvoju dušu jer ti njima pripadaš. I tada si me ti probudio.”
Zamisli se ban Bjelin nad tim snom svoje žene shvativši grijeh svoje izdaje. Povuče se u obližnji samostan otaca pavlina, ali njegova duša više nije imala mira. Pobjegao je iz samostana i nastanio se u najgušćoj šumi i divljini Moslavačke gore. Tu je živio godinama poput divlje zvijeri dok ga neki razbojnici nisu ubili. Na njegovo tijelo naišli su pastiri i pokopali ga, ali ban ni nakon smrti nije imao mira. Lutao je planinom kao vukodlak i zavijao je od ponoći do zore. I tako je to dugo trajalo, sve dok ga vrazi ne odvedoše u pakao. Ulomak je iz knjige: Legende puka hrvatskog, Tomislav Đurić
To bi bilo to, nadam se kako Vam je bilo zanimljivo. Hvala na čitanju. Proučite ponuđene izvore, a posebno iscrpan je označen sa dvije zvjezdice.
Izvori:
*https://www.enciklopedija.hr/clanak/jelengrad
**https://darkoantolkovic.wordpress.com/2015/03/30/jelengrad-i-kosutgrad-dva-moslavacka-stara-grada/
***https://www.selo.hr/ban-vukodlak-s-jelengrada/
Provozao se, fotkao i tipkao - Marijan Lukić Luky
- PIŠE: Mario Barać
- 987
Tomislav Novinc rođen je 1987. godine u Pakracu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju nakon čega je magistrirao na Učiteljskom fakultetu u Petrinji. Najveći dio radnog staža proveo je u pakračkoj Osnovnoj školi braće Radić.
Od 2013. godine je bio predsjednik Udruge djece branitelja Pakrac-Lipik, bio je i član Školskog odbora Osnovne glazbene škole Pakrac te predsjednik Upravnog vijeća Dječjeg vrtića Maslačak. Oženjen je i otac tri sina. Novinc je za gradonačelnika Pakraca izabran u prvom krugu lokalnih izbora u svibnju 2025. godine i na toj dužnosti naslijedio je dotadašnju gradonačelnicu Anamariju Blažević.
Obzirom da mu je ovo prvi Dan Grada na to dužnosti, porazgovarali smo s njim o važnim gradskim temama.
Na gradonačelničkoj dužnosti ste deset mjeseci. Kakvi su vaši dojmovi iz tog perioda i koji su za vas bili najveći izazovi?
Biti gradonačelnik je velika čast, ali i velika obveza. U proteklom razdoblju nastojao sam se prije svega upoznati sa svim aspektima funkcioniranja gradske uprave, gradskih ustanova i društava. Jedan od najvećih izazova svakako je usklađivanje brojnih projekata i potreba grada s financijskim mogućnostima proračuna. Zahvaljujem se svim mojim suradnicima, kao i bivšoj gradonačelnici Anamariji Blažević koji su mi pomogli upoznati se s dužnostima i prijeći sve izazove s kojima sam se susreo.
Kakva su vaša iskustva sa sugrađanima, odnosno što vas najčešće pitaju i na što se žale?
U gotovo svakodnevnoj sam komunikacija sa sugrađanima. Najčešće me pitaju o svakodnevnim životnim potrebama - stanje i obnova cesta i nogostupa, javna rasvjeta, uređenje naselja te održavanje javnih površina. Jedan dio pitanja odnosi se i na gradske projekte, zanima ih kada će pojedini radovi započeti ili završiti, koje projekte planiramo te kako će oni konkretno utjecati na kvalitetu života u Pakracu. Aktivan sam na gotovo svim društvenim mrežama pa često stižu i poruke u kojima dobivam inicijative i prijedloge za ulaganja i poboljšanja određenih dijelova Grada.
Trenutno najveće gradilište u Pakracu je ono na izgradnji odnosno adaptaciji zgrade budućeg Braniteljskog centra. Što će ova ustanova konkretno značiti za Pakrac i Pakračane?
Braniteljski centar pružit će adekvatnu skrb hrvatskim braniteljima i članovima obitelji u potrebi. Obnovit će se zgrada stare psihijatrije koju iz gradskog proračuna ne bismo mogli samostalno obnoviti. Osim infrastrukturnog značaja otvorit će se i nova radna mjesta. Drago mi je što je ravnatelj centra naš Davor Huška i što će prvi Braniteljski centar biti u Pakracu. Isto tako u prostoru centra uredit će se i soba u spomen na najhumaniju akciju u Domovinskom ratu – evakuaciju psihijatrijskih bolesnika 1991. godine.
Koji su veliki projekti i kapitalne investicije planirane u skoroj budućnosti?
Trenutno smo u projektiranju novih sadržaja i krajobraznog uređenja Športsko – rekreacijskog centra što je nastavak ulaganja u sport i sportske sadržaje na području Pakraca. Kroz projekte prekogranične suradnje planiramo uređenje Društvenog doma Novi Majur, uređenje svlačionica i sanaciju platoa ispred gradske sportske dvorane. Isto tako planiramo uređenje Društvenog doma Omanovac kroz natječaj LAG-a. U suradnji s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine planiramo izgradnju višestambene zgrade na Pilanskom putu što je trenutno u fazi projektiranja. Županica Jozić me je nedavno obradovala informacijom o odobrenim sredstvima izgradnje i opremanja školske sportske dvorane Osnovne škole braće Radića u Pakracu uz ranije najavljenu izgradnju manje sportske dvorane u Prekopakri. Očekujemo izgradnju nogostupa i uređenje prometnice u ulici Dalibora Duchača u Prekopakri kao i u ulici Tome Lujanca u Badljevini.
Kakva je situacija s gradskim proračunom i poreznim prihodima?
Proračun je stabilan, sve je plaćeno u valuti i nemamo dugovanja. Porezi bilježe povećanje od gotovo 490.000 eura u 2025. godini u odnosu na 2024.
Iako se kontinuirano ulaže u gradsku infrastrukturu, potrebe i dalje postoje. Jedna od važnijih je obnova javne rasvjete u najvećem pakračkom naselju Jug koja je u jako lošem stanju. Kakvi su konkretno planovi i u kojoj je fazi?
Javnu rasvjetu u ulici Andrije Hebranga prijavit ćemo na natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Program podrške brdsko-planinskim područjima u iznosu od gotovo 87.000 eura. Trenutno obavljamo prvu od tri faze ovog projekta, u kojoj ćemo rekonstruirati postojeću i ugraditi novu rasvjetu uz glavni pravac od bolnice prema sportskom centru, dok će u preostalim fazama javnom rasvjetom biti obuhvaćene ulice cijelog kruga oko Ulice Andrije Hebranga.
Potrebe postoje i u prometnoj infrastrukturi, a jedan od prioriteta je sanacija odnosno spajanje Vukovarske ulice. U kojoj je to fazi?
Trenutni smo u fazi ishođenja projektno tehničke dokumentacije. Lokacijska dozvola je ishođena, u tijeku je rješavanje imovinsko – pravnih odnosa. Projekt je raspoređen u tri faze, plan je da se građevinska dozvola ishoduje ove godine.
Zgrada stare gimnazije u samom središtu grada u prošlosti je bila planirana za razne namjene, ali na žalost i danas zjapi prazna i derutna. Iako je vlasnik tog objekta Županija, kakvi su sadašnji planovi za taj objekt?
Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved je prilikom obilježavanja obljetnice početka Domovinskog rata u Pakracu 2023. godine najavio obnovu zgrade kao hostela za učenike koji borave u Pakracu kroz projekt
„Posjet učenika osmih razreda Pakracu, Lipiku i Okučanima“. Trenutan fokus je na obnovi zgrade Braniteljskog centra, vjerujem da ćemo nakon otvorenja zajedničkom suradnjom krenuti u obnovu i prenamjenu stare gimnazije.
Jedan od većih infrastrukturnih zahvata bila je i obnova zgrade Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pakrac. Tu je bilo problema pa nam objasnite o čemu se radi, u kojoj je fazi obnova i kad možemo očekivati kraj radova?
Sa zadovoljstvom mogu reći da su radovi završeni. Obnova objekta je koštala 765.000 eura, projekt je financiran kombinacijom sredstava iz fondova, vlastitih sredstava DVD-a te uz potporu Grada Pakraca. Objekt nije značajnije obnovljen od Domovinskog rata, čije posljedice su se vidjele još nedavno.
Obnovom doma poboljšani su uvjeti za operativni rad vatrogasaca, smještaj vozila i opreme te organizaciju aktivnosti društva. Obnova je bila važna investicija jer je DVD Pakrac jedno od najstarijih vatrogasnih društava u županiji s dugom tradicijom i značajnom ulogom u sustavu civilne zaštite i sigurnosti građana.
I ove godine ostalo je djece koja nisu upisana u vrtić. Što je tome razlog i u kojoj je fazi ranije najavljivana izgradnja vrtića na Pilani odnosno kakvi su planovi za rješavanje tog problema?
Sva djeca koja su rođena do 31.8., a da su zadovoljavali uvjete su upisana. Prednost pri upisu prema zakonu su imala djeca koja su navršila četiri godine, nedavno je zakonom ta odluka o prednosti ukinuta.
Ostalo je devetero neupisane djece, četvoro ih je gdje su oba roditelja zaposlena, ali nisu imala dob do 31.8., nemaju prebivalište na području grada ili nisu zaposlena oba roditelja.
Projekt za vrtić na Pilani je spreman, čekamo natječaj na koji bismo ga mogli prijaviti. Očekujemo uskoro i troškovnik za radove u vrtiću u Badljevini kako bismo ga mogli urediti i modernizirati za potrebe vrtićanaca.
Nestabilna geopolitička situacija u svijetu reflektira se i na nas, prije svega kroz masovna poskupljenja. Svjedoci smo da poskupljuju i energenti i usluge što je direktan udar na standard građana. Može li Grad u tom dijelu pomoći sugrađanima i ako može, na koji način?
Nestabilna geopolitička situacija i globalna kretanja na tržištu energenata i usluga svakako se odražavaju i na svakodnevni život naših sugrađana. Svjesni smo da poskupljenja predstavljaju značajan pritisak na kućne budžete.
Grad Pakrac kroz sufinanciranje boravka djece u vrtiću, kupovinom radnih bilježnica i likovnih mapa te sufinanciranjem produženog boravka, potporama za novorođenčad, programom 3+, programom potpore obrtnicima i poduzetnicima, sufinanciranjem troškova stanovanja korisnicima minimalne zajamčene naknade te drugim programima nastoji olakšati svakodnevne troškove naših građana.
Nedavno se sastalo i Povjerenstvo za prevenciju. Kakva je ocjena sigurnosti u Pakracu?
Kako sam istaknuo na povjerenstvu možemo biti jako zadovoljni sa sigurnošću u Gradu. Načelnik Hrastić nas je izvijestio kako je Požeško-slavonska županija prva u Hrvatskoj po postotku razriješenih kaznenih djela. Unatoč tome opreza nikada dosta, sve češći su pokušaji prevara putem aplikacija i društvenih mreža, uglavnom prema starijim sugrađanima. Ono što me najviše smeta je vandalizam na novoposađenim stablima, zelenilu, klupama i koševima. Apeliram na sve da zajedno čuvamo gradsku imovinu, a na sugrađane koji imaju informacije o vandalima da ih prijave nadležnim tijelima.
Pakrac se sve više spominje kao Centar humanoidne robotike. O čemu se radi, kakvi su planovi i što to potencijalno donosi Pakracu?
Za vrijeme mandata bivše Gradonačelnice krenula je ideja razvoja humanoidne robotike u Pakracu. Sada se nalazimo u 1. fazi u kojoj je izrađena studija humanoidne robotike i troškovnik uređenja. Raspisan je natječaj za osobu koja će održavati edukacije za polaznike šestomjesečnog programa za mehatroničare i programere. Troškove edukacije za polaznike pokrivat će HZZ, edukacije će biti u prostorima PCP-a u Pakracu.
Isto tako, trenutno dolazi još jedan robot na kojem će polaznici moći programirati i raditi u realnim scenarijima. Kroz 2. fazu planiramo izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju zgrade bivše uprave „Papuk“ koja će postati Centar humanoidne robotike u Pakracu. Očekivani rezultati su 40 certificiranih stručnjaka godišnje i do 75 novih radnih mjesta u prvih 5 godina.
- PIŠE: Pakrački list
- 2613
- PIŠE: Pakrački list
- 353
Svake godine na Vazmenom bdijenju krste se mnoge odrasle osobe koje su prošle katekumenat, te primaju sakramente krštenja, potvrde i prve pričesti u jednom slavlju.
U nekim europskim zemljama poput Francuske zabilježen je veliki broj katekumena koji će se krstiti na Vazmenom bdijenju. U spomenutoj Francuskoj u 2025. godini kršteno je 10.300 odraslih i 7.400 adolescenata što je povećanje od 45 posto u odnosu na 2024. godinu. Zanimljivo je istraživanje koje je među njima provedeno i to da ih 65 posto nije odgajano u religioznoj obitelji, a 50 posto da su sami otkrili snagu i ljepotu vjere. Njih 83 posto kao ključnu etapu rasta u vjeri spominju svetu misu gdje susreću Uskrslog Krista u njegovoj zajednici, a prepoznaju ga sa svojom braćom i sestrama u vjeri.
Zanimljiva su mnoga svjedočanstva odraslih koji vjerujući osjećaju snagu Krista Gospodina koji je djelovao u njima da vjerujući svjedoče živoga Boga u svom životu. Ta su svjedočanstva lijepa jer jasno pokazuju da Uskrsli Gospodin u svim vremenima osnažuje srca svih onih koji ga prihvate duhom njegove neizmjerne ljubavi. Jedno od takvih zanimljivih svjedočanstava izašlo je nedavno u jednom našem mjesečniku koje je bio posvećen posebno korizmenom vremenu. To svjedočanstvo govori o mladiću koji je odrastao u obitelji u kojima je bilo najvažnija komponenta stalnog životnog natjecanja u okvirima rada i businessa. U tridesetim godinama jednom se javio svom župniku da bi se krstio te mu je ispričao svoju životnu priču. Nakon rastave roditelja jedno vrijeme živio je sa majkom u inozemstvu. Majka mu je nakon rastave doživljavala teške životne i psihičke krize. Majka je mislila da će odlaskom u inozemstvo biti bolje no bivalo je sve gore i gore. Nakon nekog vremena vratili su se u Hrvatsku te počeli živjeti u stanu u Zagrebu. Zaposlio se u svojoj ekonomskoj struci i svaki dan prolazio kraj crkve ispred koje se nalazio veliki križ.
Vidio je ljude, čak i mlade i djecu kako ispred križa na tijelu načine znak križa i odlučio da i on čini svaki puta kada prolazi ispred crkve. Nakon nekoliko mjeseci takve prakse odlučio je svaki puta zastati i izgovoriti po neku molitvu (koju je čitao sa mobitela) za pokojnog strica i djeda koje je jako volio. Četvrtkom je znao ući u crkvu jer je čuo molitvu i pjesmu pred izloženim Presvetim Sakramentom te je osjetio strahoviti mir i sabranost u duši. Počeo je razmišljati o smislu i cilju života te je osjetio snažnu potrebu upoznati Boga, ali ne samo to, nego i svoj život ravnati po njegovim zapovijedima. Čitajući molitve sa mobitela nabasao je na psalam 3,8 „ Ustani, o Gospodine! Spasi me, o Bože moj!, koji izgovara kao molitvu ujutro i navečer.
Sretan je što će ovo Vazmeno bdijenje primiti sakramente kršćanske inicijacije u svojoj župnoj crkvi. Ovaj mladi čovjek nam kroz svoje svjedočanstvo govori jednu istinu naše vjere da je kršćanstvo počelo na križu dok je Kristovo uskrsnuće dalo odgovor onoj duši koja gledajući križ traži smisao za svoje pitanja koje u životu ne može naći u prolaznosti svakidašnjice nego u punini i smislu vjere kao snažnog životnog oslonca. Svako obraćenje je vjerodostojno svjedočanstvo da Krist Gospodin ispunjava u srcu „čežnju za izgubljenim rajem„ čežnju za nadnaravnim, čežnju za Bogom. Tako je snaga i poruka Uskrsa, poruka Kristova Uskrsnuća zapravo poruka Božje ljubavi kako je to davno izrekao prorok Jeremija ( Jr 31,3):
„Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost“.
Slaveći na Uskrs Kristovo uskrsnuće slavimo i dan našeg uskrsnuća kada smo postali sugovornici sa svojim Spasiteljem s kojim osobno razgovaramo i u vjeri rastemo. Slaveći Uskrs obnovimo svoju vjeru i budimo istinski svjedoci vlastitog duhovnog uskrsnuća.
Neka radosna vijest uskrsnuća zahvati i preobrazi naš život na načinu kako se ophodimo jedni prema drugima i kako promatramo život u cjelini u njegovom neprolaznom smislu.
U tom duhu dragi župljani želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs !
Piše: vlč. Jozo Zorić
- PIŠE: Pakrački list
- 1007
- Prvi susret i dogovori oko donacije oklopnog vozila u Kutini, u kolovozu 2025. godine. Na fotografiji je jasno vidljivo stanje u kojem nas je oklopnjak dočekao. Iako njegov izgled u tom trenutku nije ulijevao optimizam, bilo je jasno da se uz predan rad i stručan pristup vozilu može vratiti njegov nekadašnji sjaj.
Svi koji su proteklih dana prošli pokraj Muzeja vojne i ratne povijesti mogli su primijetiti intenzivne radove na uređenju i proširenju našeg vanjskog izložbenog prostora.
Riječ je o nastavku sustavnog rada na obogaćivanju postava, kojim nastojimo dodatno približiti posjetiteljima slojevitu i zahtjevnu tematiku novije hrvatske povijesti. Protekla godina bila je iznimno dinamična i radna. Zahvaljujući vrijednim donacijama, naš vanjski postav obogaćen je nizom značajnih eksponata. Među njima se ističe još jedno policijsko borbeno oklopno vozilo (BOV), ovoga puta iz sastava bjelovarske specijalne jedinice policije „Omega“, koje je tijekom cijele 1991. godine sudjelovalo u djelovanjima na pakračkom području. Uz to, postav je proširen i našim prvim gusjeničnim vozilom, radarskim sustavom SNAR-10, kao i iznimno vrijednim primjerkom improvizirane ratne tehnike — oklopnim vozilom KT-BT-001, koje ovim putem predstavljamo javnosti.
-
- Fotografija oklopnog vozila snimljena u Kutini u rujnu 2025. godine, neposredno nakon njegova preuzimanja. Nakon uklanjanja korova, pristupilo se temeljitom pranju vozila kako bi se uklonila mahovina te utvrdio stupanj oštećenosti površinske boje. Uočeno je da je izvorna boja oklopnjaka u velikoj mjeri očuvana, što dodatno potvrđuje njegovu kvalitetu i povijesnu autentičnost. Vozilo je u trenutku preuzimanja bilo postavljeno na podupirače („klocne“), bez kotača, koje je bilo potrebno izraditi prije samog transporta, s obzirom na njegovu masu od približno 12 tona. Od ukupno šest blatobrana sačuvan je samo jedan, zbog čega se u sljedećoj fazi obnove pristupilo izradi preostalih, koristeći dostupne fotografije izvornog izgleda kao referencu.
-
Ova značajna donacija realizirana je u suradnji s gradonačelnikom Grada Kutine, g. Zlatkom Babićem, te predstavnicima braniteljskih udruga, osobito g. Đurom Jonašem, ratnim dozapovjednikom 56. samostalne bojne Hrvatske vojske Kutina. Njihovom zajedničkom odlukom vozilo je ustupljeno našem muzeju, gdje će trajno svjedočiti o jednom od najzahtjevnijih, ali i najponosnijih razdoblja suvremene hrvatske povijesti. Posebno je zanimljivo istaknuti kako je vozilo KT-BT-001, osim u obrani Banovine, bilo korišteno i na pakračkom području, čime se dodatno učvršćuje njegova povezanost s lokalnim kontekstom i prostorom u kojem je danas izloženo. Zahvaljujemo i našim suradnicima iz Kutine, Zoranu i Ivanu Vidakoviću, čiji je nesebičan angažman bio od presudne važnosti za uspješnu realizaciju ove donacije.
-
Povijesna i tehnička pozadina vozila KT-BT-001
Prema dostupnim podacima, oklopno vozilo KT-BT-001 prvo je od ukupno pet improviziranih oklopnih vozila izrađenih u Kutini tijekom 1991. godine. Nastalo je na inicijativu pričuvnog policajca Zdenka Šepovića, koji je za potrebe zaštite policijskih snaga tijekom prijevoza ustupio vlastiti kamion DAF 328.
Za tehničku realizaciju projekta bio je zadužen dipl. ing. Josip Kos iz tvornice Petrokemija. Međutim, zbog složene sigurnosne situacije i okolnosti u samoj tvornici, radovi su premješteni u kutinsku tvrtku Enikon. Ondje je 31. srpnja 1991. godine kamion dopremljen u zatvoreni proizvodni prostor, gdje je započela njegova prenamjena u oklopno vozilo. Naziv KT-BT-001 nosi simboličko značenje: oznaka „KT“ upućuje na registracijsku oznaku Kutine, „BT“ predstavlja inicijale Bože Tatarevića, idejnog začetnika projekta, dok broj „001“ označava prvo izrađeno vozilo tog tipa. 
- Ožujak 2026. godine; trenutni izgled oklopnjaka KT-BT-001 nakon završene druge faze restauracije.
-
Radovi su dovršeni 5. kolovoza 1991. godine. Tijekom prve probne vožnje uočeni su određeni tehnički nedostaci, ponajprije vezani uz povećanu masu vozila. Slijedile su brojne dorade i prilagodbe koje su se, u skladu s ratnim okolnostima, provodile kontinuirano i neposredno na terenu.
Nažalost, preostala četiri vozila iz ove serije nisu sačuvana, što KT-BT-001 čini jedinim očuvanim primjerkom i iznimno vrijednim svjedokom improvizacije, inovativnosti i snalažljivosti u ratnim uvjetima. U Muzeju se posljednjih mjeseci intenzivno radi na njegovoj obnovi kako bi mu se, u najvećoj mogućoj mjeri, vratio izvorni izgled i dostojno mjesto u stalnom postavu — na ponos svih koji su sudjelovali u njegovu nastanku i očuvanju. Iako pakrački oklopnjaci TOP-1 i TOP-2 nisu sačuvani, postoji nada da će njihove replike u budućnosti također pronaći svoje mjesto u muzeju. Time bi se dodatno zaokružila priča o hrabrosti i domišljatosti hrvatskih branitelja, koji su se u neravnopravnim uvjetima suprotstavili znatno nadmoćnijem protivniku — u istinskoj borbi Davida protiv Golijata, o kojoj danas svjedoči i vozilo KT-BT-001. -
Piše: Mario Tušek, voditelj Muzeja vojne i ratne povijesti
- PIŠE: Pakrački list
- 2776
- Rakovica i Rastoke
… ma kad si blesav, a stražnji dio tijela zasvrbi, ima logike i u vožnji tijekom zimskih mjeseci. Posebno ukoliko „izroni” topao zimski dan s desetak „celzijusića” u svom dnevnom vrhuncu. Cesta je dovoljno suha, a okolinu prekriva mjestimično i deblji snježni pokrivač. Idila! Kvalitetna i topla moto-oprema i put pod kotače. Vožnja skoro ugodnija nego u vrelini ljeta, kada staru prometnicu prema jugu prekriva nepregledna kolona vozila željnih južnih morskih destinacija. A Sunce prži!
Prvotni cilj bio mi je samo Slunj i snježna idila Rastoka. Ugodan dan odveo me dvadeset i četiri kilometra južnije, malo prema granici s BiH. Prva postaja – stari grad Drežnik. Trenutno miruje iznad Korane, pazeći na snježne naslage koje sporo kopne i pune vodom njezin kanjon i okolni kraški kraj.
Naselje je podignuto jugoistočno od Slunja, u blizini Plitvičkih jezera. Smješteno je na lijevoj obali rijeke Korane, na 423 m nadmorske visine, uz cestu Slunj – Petrovo Selo – Bihać (BiH). Tijekom ljeta posebno je prometno radi blizine graničnog prijelaza. Zimski ugodni zrak, bez imalo vjetra, ispunjava pluća i budi osjet zadovoljstva dostignutim ciljem.
*Stari grad Drežnik veličanstvena je obrambena utvrda iz 12. stoljeća koja je ovaj dio Europe punih 400 godina štitila od prodora Turaka. Zbog strateški važnog položaja Drežnik je tijekom stoljeća često mijenjao gospodare, što je na njegovim zidinama ostavilo traga, no 900 godina kasnije on još uvijek ponosno stoji kao svjedok burne povijesti ovog kraja. Radi se o jednoj od malobrojnih sačuvanih povijesnih atrakcija Plitvičkih dolina koju je općina Rakovica odlučila zaštititi i pažljivo obnoviti. Krajem 2011. restauriran je veliki toranj, a od tada povremeno oživi projekt sanacije zidova i krovišta velikog unutarnjeg tornja te ostataka obrambenih zidina.
*Bio je središte istoimene hrvatske srednjovjekovne županije koja se prostirala oko Plitvičkih jezera i gornje Korane. Kraj je do XII. st. bio u rukama bana, a otada hrvatsko-ugarskoga kralja. Godine 1253. županija Drežnik došla je u posjed Nelipčića, a grad potom često mijenja gospodare sve dok ga nisu privremeno zaposjeli Osmanlije. Pod osmansku su vlast grad Drežnik i cijelo područje istoimene županije konačno opet došli 1592. i ostali, uz kratak prekid 1683. te 1697.–1699., do 1788. Drežnik je u XVIII. st. bio u sastavu Ostrožačke kapetanije. Nakon osmanske vlasti šire područje bilo je naseljeno ponajviše stanovništvom iz otočke i ogulinske pukovnije, a grad je obnovljen te je do 1869. bio krajiško uporište. Naselje je razoreno, a stanovništvo prognano u srpskoj agresiji 1991. Na groblju je postavljen spomenik – podsjetnik na masovnu grobnicu i stradanje mještana u Domovinskom ratu. Snijeg škripi dok obilazim ruševine, između trnja „zimskih” plodova šipka, u naselju koje se nije priklonilo E. Kvaterniku u Rakovičkoj buni.
- Stari grad Drežnik, Selište Drežničko i Slunj
U namjeri da kratko pogledam Plitvička jezera pod snijegom, zastajem u Selištu Drežničkom kraj spomenika pripadniku Policijske postaje Slunj. Nikola Hodak poginuo je 8. listopada 1991. godine, izašavši iz zasjede te ispalivši tromblon na neprijateljski oklopni transporter, nakon čega je pogođen iz teške strojnice. Zbog nemogućnosti da tijelo izvuku i pokopaju, njegov brat Ante i ostali branitelji to su učinili u okrilju noći te su ga zakopali u obližnjoj šumi.
U Rakovici obilazim mjesnu crkvu sv. Jelene Križarice te spomenik tragičnim žrtvama Rakovičke bune. Uz bitke s Turcima vezana je i legenda prema kojoj je narod u bitci u Bojani (udolina i potok zapadno od crkve) zazvao pomoć svete Jelene te se zavjetovao da će izgraditi crkvu ukoliko pobijede neprijatelja. Nakon pobjede zavjet je i ispunjen. U centru mjesta, tik do glavne prometnice, postavljeni su spomenici buni: kamen sa spomen pločom i spomenik Eugenu Kvaterniku (članu SP-a). Rakovička buna bila je ustanak s ciljem odcjepljenja Hrvatske od Austro-Ugarske Monarhije. Zamislili su je i pokrenuli 8.–11. listopada 1871. Eugen Kvaternik i suradnici. Austrijska soldateska opkolila je ustaničko područje. Vođe ustanka poginuli su 11. listopada pri pokušaju proboja (bijega?) u Bosnu. Vodstvo Stranke prava nije sudjelovalo u ustanku niti je o njemu bilo obaviješteno. A. Starčević i ostali čelnici stranke bili su uhićeni, stranačko glasilo „Hervatska” prestalo je izlaziti, a stranka je bila isključena iz političkog života Hrvatske sve do 1878.
Dočepao sam se konačno i Slunja, na lijevoj obali Slunjčice. Lakomost je mana koja me često prati tijekom obilazaka naših krajeva. Precijenio sam vrijeme, lakomo želeći obići što više. Tako u Slunju hvatam prve pahulje snijega i shvaćam kako kasnim s planiranim vremenom povratka. Previše sam toga obišao, a zimski dani su kratki. Temperatura pada, a gume ne vole hladni asfalt. No ipak moram malo obići i Rastoke u zimskom ruhu. Rastoke, vodeničarski biser slunjskoga kraja, nastale su igrom prirode gdje se zelenomodra rijeka Slunjčica prelijeva preko sedrenih stijena u rijeku Koranu, stvarajući pritom mnoštvo slapova, brzaca, malih jezera i kaskada. Neželjene pahuljice plešu oko motora.
Stari grad Slunj (Slovin, Sluin, Zlun, Zun) prvi put se spominje 1322., kada je mađarsko-hrvatski kralj Karlo Robert poveljom darovao Friedrichu III. Frankopanu župu Drežnik s gradom Slunjem. U tijeku su planovi za daljnju obnovu graditeljske i druge materijalne kulturno-povijesne baštine Staroga grada Slunja i obližnjega Napoleonova žitnog magazina. Slunj u razdoblju 1809.–1813. postaje najistočnija točka Napoleonova Carstva.
Za razliku od austrougarske vladavine, koja je hrvatske vojnike sputavala zbog straha od sukoba s Osmanlijama, Francuzi, predvođeni maršalom Marmontom, svojim autoritetom staju iza Hrvata. Čvrsto su utvrdili granicu Vojne krajine i na nju postavili stražu (fr. cordon), odakle i potječe današnji naziv Kordun za krajeve istočno od Slunja. Zaslužni su za velik napredak u ovom kraju. U Rastokama se, uz postojeće male, grade i veće mlinice sa stambenim prostorima, a gradi se i Napoleonov žitni magazin za skladištenje žita i čuvanje oružja.
Ostavljam konačno slunjski kraj u zimskoj idili i spokoju. Polako i uz maksimalan oprez vraćam se, lagano „ohlađen”, prema domu u toplo. Već sada osjećam miris kuhanoga vina koje ću vruće srkati dok pregledavam fotozapise ove svoje moto-snježne avanture. Došavši doma, žena je samo promrmljala da sam lud čuvši dokle me vožnja povukla. Ne mogu reći da mi negdje nakon Karlovca nije postalo hladno, no izdržalo se.
Izvori navedeni na: https://lukylipik-vrijemeodluke.blogspot.com/search?q=dre%C5%BEnik; https://slunj-rastoke.hr/o-rastokama/