Đezva Medium 

Piše: Duško Kliček

Ako kojim slučajem okrenete naopako neku staru žuto-zlatnu džezvu za kuhanje kave - ili radi pranja, ili radi znatiželje, ili ostavljene negdje za otpad, moguće je da ćete vidjet na podlozi otisnuti znak, nešto poput stiliziranih slova PMP i natpis u krugu: „Pakrac Made in Jugoslavija“. Tek rijetki Pakračani će u znaku prepoznati natpis „Pakram“, a prateći natpisi  ukazuju  da je džezva napravljena u Pakracu,  u  nekadašnjem metalnom poduzeću  „Pakram“, jednoj od niza pakračkih tvrtki čijih tragova  više  nema. Upravo taj znak i natpis je jednu takvu džezvu spasio od neizbježne sudbine  trajnog premještanja u otpad, jer je  posve slučajno  pronađena  ljetos prilikom  čišćenja obiteljske vikendice na otoku Prviću i nakon više od pola stoljeća vraćena u grad u kojemu je i nastala.

logo pakram Medium

Metalna proizvodnja „Pakram“

Priča o metalnim servisima za crnu kavu, kino-projektorima, vijčanoj robi, brodskim pepeljarama i raznim oprugama… počinje u Pakracu prije 62 godine, u listopadu 1959. godine, kada se iz sastava također pakračke tvrtke Zanatsko - uslužnog poduzeća „Jedinstvo“, odlukom politike, izdvojila tvrtka Metalna proizvodnja „Pakram“.

Nova tvrtka rad je počela s desetak zaposlenih u zgradi  bivše pekare „Budućnost“, a kasnije trgovine „Metalko“,  pored današnjeg autobusnog kolodvora. Prvi zaposlenici su bili ljudi iz Samobora: šef Fajgl s tri do četiri majstora kojima su pridružili i nekoliko radnika s područja Pakraca, prisjeća se Lipičanin Drago Kuruc, koji je bio među prvim radnicima nove tvrtke, tada upravo izašli učenik Industrijske škole u Zagrebu. Kao izučeni metalac raspoređen je u grupu za izradu servisa za crnu kavu.

Kuruc Medium

Drago Kuruc iz Lipika

„To je bio potpuno novi posao za sve nas zaposlene, jer izrada džezvi nije jednostavan posao. Najprije se bakreni lim izreže u krugove, zatim se lim centrira i potom vrti pa se kuglastim polugama mota u željeni oblik i veličinu.  Zatim ide na „ausgrijanje“ u peć… Unutrašnjost i vanjski dio džezve se cinaju  kako ne bi oksidirali, a potom slijedi obrada ručke (na kojima su bili brojevi 2 - 12), pa poliranje…“ opisao je  dio  tehnološkog procesa proizvodnje džezvi Drago, inače, „druker“ u proizvodnji.

Servisi za crnu kavu, džezva i fildžan od bakra i taca od mesinga, u kompletima za dvije, šest i dvanaest osoba bili su vrlo traženi na domaćem i inozemnom tržištu i, onako lijepo zapakirani, čest poklon dragim osobama i poslovnim partnerima.  

komplet za kavu Medium

Vijci nakon kino-projektora

„Pakram“ je kratko vrijeme proizvodio i kino-projektore. Neke dijelove je proizvodio sam, a dio je  nabavio od kooperanta „Iskre“ Kranj.  Kuruc je, uz nadzor majstora iz Samobora,  radio zajedno s Flegarom i Nikolom - Nidžom Puhmajerom  i na spajanju kinoprojektora, a s  Puhmajerom je išao u slobodno vrijeme po selima prikazivati filmove s tim projektorom.

pakram projektor Medium

Grupa radnika „Pakrama“ uz svoj proizvod – kino projektor. Prvi  desna od projektora je  Nikola Puhmajer  koji nam je ustupio fotografiju

U proizvodnom procesu „Pakrama“ bila je izrada teških (da ne klize sa stolova u slučaju ljuljanja broda),  metalnih pepeljara za brodove u raznim bojama.  Bile su i obavezan inventar gotovo svih gostionica i hotela Pakraca i Lipika.

Nakon rada u prostoru u Gupčevoj ulici, „Pakram“ seli 1968. godine u halu u blizini „Uroševca“, igrališta Hajduka, na prostor između današnjih hala tvrtki Trimprojekt i Stanice za  tehnički pregleda vozila.

Plasman servisa za kavu je s godina sve više slabio pa „Pakram“ kupuje 1968. godine strojeve za dužinsko tokarenje metala i u novom prostoru  počinju u tri smjene proizvodnju vijčane robe.  

Od samog osnivanja „Pakram“ je bio u problemima  koji su se manifestirali u nedostatku osnovnih i obrtnih sredstava  te stručne radne snage. To ga je pratilo svih petnaestak godina postojanja, iako su se u promjenama proizvodnje nastojali održati na tržištu.

stroj za proizvodnju Medium

Grupa radnika „Pakrama“ uz stroj na kojem su proizvodili džezve. Prvi s desna je Antun Širac koji nam je ustupio fotografiju

Posljednji proizvodni program „Pakrama“ u borbi za opstanak bio je polovinom 1975. godine proizvodnja građevinske bravarije i čeličnih konstrukcija namijenjenih građevinarstvu. Godinu dana kasnije počeo je postupak pripajanja „Pakrama“ Drvno-industrijskom kombinatu „Papuk“ i njegovom metalnom kompleksu, čime „Pakram“ postaje samo dio industrijske povijesti Pakraca. (Podatke za tekst uzeti iz knjige „Pakrac 1945. - 1975.“, str. 92,  sjećanje Dragutina Kuruca iz Lipika, fotografija obitelji Antuna Širca, majstora u Pakramu.)

Vrijedni muzejski eksponat

Džezva, veličine oko tri decilitra, ljetos  s Prvića vraćena u Pakrac, je svoje mjesto našla u Gradskom muzeju gdje će joj društvo praviti šest  fildžana i jedna mala taca čime je kompletiran nekadašnji Pakramovog kućni komplet za crnu kavu. Dio je to eksponata koji oslikavaju pakračku industrijsku povijest i Jelena Hihlik, ravnateljica, i ovom prigodom poziva građane da Muzeju poklone  slične predmete  proizvedene pred više desetljeća u Pakracu, ili pak one koje su naši preci koristili u svakodnevnoj upotrebi, a njihovi nasljednici ih više ne trebaju. Nakon restauracije oni postaju vrijedni eksponati koji će s vremena na vrijeme biti izlagani na prigodnim izložbama i novim generacijama svjedočiti o tom dijelu  pakračke povijesti.

Jelena s kmpletom Medium

 

NSL tržnica novčanik

Našu redakciju jučer je posjetila Ljubica Brkašić, umirovljenica iz Pakraca kako bi nam prepričala događaj iz proteklog tjedna kad je prilikom posjeta tržnici izgubila novčanik s novcem i dokumentima. Istinski je ovo primjer poštenja, kazala je, kojeg treba naglasiti i javno zahvaliti takvim ljudima. Što se zapravo dogodilo?

Ljubica Brkašić

„Sad kad odvrtim film sve mi je jasno. Suprug mi je zastao autom pored pijace da izađem i obavim kupnju dok on pronađe parkirno mjesto. Dok sam vadila masku iz torbice novčanik sam stavila u krilo i prilikom izlaska iz auta samo je skliznuo na cestu. Možete zamisliti moj užas kad sam shvatila da ga nema. Umalo mi je pozlilo, najmanje zbog novca pripremljenog za tržnicu, više zbog svih dokumenata i kartica te procedure što slijedi u takvim situacijama, od blokiranja kartica nadalje", ispričala nam je Ljubica.

Istovremeno, dok je ona muku mučila s novom brigom, novčanik je pronašla Dragica Ljevaković, Pakračanka s Pilanskog puta koja pritom, kako tvrdi, nije imala nikakvih moralnih dvojbi.

IMG 8837

Ni trenutka nisam dvojila

„Čim sam ugledala crni, lakirani ženski novčanik, bilo mi je jasno da je netko u problemu. Bez puno razmišljanja sam ga uzela i odnijela na šalter policije. Nisam ga niti otvarala. U času mi je kroz glavu prošla slična situacija moga supruga koji je svojevremeno izgubio novčanik sa svim karticama, vozačkom, osobnom i znam kako je teško ponovo sve prikupiti. Najmanje zlo u svemu je novac", rekla nam je Dragica dodavši kako vjeruje da je njena gesta gospođi Ljubici Brkašić puno značila.

Ljubica objašnjava da je nastala zbrka riješena u nekih sat vremena dugih kao vječnost. Dok je tražila kontakt svog bankarskog agenta kako bi blokirala kartice, zazvonio je telefon iz policije s informacijom da je novčanik pronađen. „Odmah sam tražila kontakt gospođe Ljevaković kako bih joj osobno zahvalila“.

„Istina, gospođa Brkašić me ubrzo nazvala i zahvalila, ponudila je nagradu koju nisam prihvatila. Smatram da to treba biti normalna reakcija svakog poštenog čovjeka, nema tu puno mudrosti. Takvi smo vam mi Pakračani“, zaključila je Dragica.

Depositphotos 5425161 m 2015

Tržište elektro automobila postaje neizbježan način prijevoza sutrašnjice i time se pobuđuje svijest potrošača o samoj kupovini istog. Istovremeno, koliko je manje predrasuda i nepoznanica po tom pitanju toliko ćemo se lakše odlučiti na ulaganje, koje se do prije samo desetak godina običnim smrtnicima s prosječnom dubinom džepa činilo tek kao sanak pusti.

Svjedoči tome i trend kupnje električnih vozila u Hrvatskoj koji je u porastu, a osim ekološke osviještenosti pojedinca, jedan od važnijih razloga svakako leži i u kvalitetnim financijskim poticajima prilikom ostvarivanja takve kupnje, konkretno u vrlo popularnim potporama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji godinama nude sufinanciranje u visini i do 40 posto ukupne vrijednosti vozila. S državne razine gledajući sve se događa s ciljem poticanja čišćeg transporta odnosno korištenja energetski učinkovitih vozila kako bi se zaštitio okoliš te smanjila emisija štetnih plinova koja je prešla i one gornje tolerantne granice.

Prema javno dostupnim podacima na hrvatskim je cestama u masi od 2 milijuna registriranih cestovnih vozila evidentan porast električnih i hibridnih vozila. Od 2012. godine kad je bilo zabilježeno samo 13 električnih automobila, brojka se popela na danas obećavajućih 860. Dodamo li tome sve popularnija hybrid vozila, koja koriste kombinirani električni i benzinski pogon, lako je zaključiti da kolektivna ekološka svijest u Hrvata raste, barem što se prometne problematike tiče.

Spustimo li priču na lokalnu razinu, konkretno u Pakrac, vidjet ćemo da se i u malim sredinama stvari pomjeraju s mrtve točke. O motivima da s klasičnog vozila s unutarnjim sagorijevanjem pređe na ekološki prihvatljivo električno vozilo razgovarali smo s našim sugrađaninom Vinkom Saletom iz Pakraca, jednim od prvih vlasnika potpuno električnog vozila. Saleta već drugu godinu vozi VW E-up koji za pogon troši samo struju, a evo i razloga zašto je kupnja takvog vozila u njegovom slučaju bila gotovo pa neizbježna. 

Vinko: U obitelji imamo dva električna auta, planiramo i treći

„Pošto sam elektrostruke radio sam davno u Končar lokomotivama pa sam praktično upoznat s razvojem električnih vozila još tamo od 1986. godine. Odlučio sam se 2018. godine za kupnju VW Up-a (60 kw/82KS) koji je ukupno koštao 205 tisuća kuna, a pritom sam koristio poticaje Fonda u iznosu 80 tisuća kuna što je moj trošak spustilo na 125 tisuća. Postupak kandidiranja na natječaj Fonda tada je bio takav da su kupci, nakon prikupljanja natječajem propisane dokumentacije, istu osobno slali poštom i čekali rješenja o prihvatljivosti. Nakon toga sam uplatio kompletan iznos, a Fond mi je nakon mjesec dana vratio ugovoreni poticaj. U mom slučaju to je ispoštovano u rokovima“, prepričava Saleta.

IMG 20210511 162048

O nekakvom ekonomskom prosperitetu u priči s električnim vozilom Saleta kaže da ga je lako usporediti s benzincem koji umjesto 7 ili 8 litara troši samo 1L/100 km, tj. trošak struje na pređenih sto kilometara je od 8 do 10 kuna. U ukupnu računicu valja ukomponirati i amortizaciju baterije koja ima garanciju 10 godina, a izmjena košta 6 do 7 tisuća eura. Teoretski doseg njegovog VW Up – je 150 kilometara, a puni ga priloženim punjačem većinom na običnu kućnu šuko utičnicu. Do punog kapaciteta baterije treba mu 5 do 6 sati punjenja koje odrađuje noću na niskim tarifama. Račun za struju stoga mu je porastao za nekih dvjestotinjak kuna.

IMG 20210511 162444

Oduševljenje automobilom Vinko je prenio i na kćerku Vinku odnedavno vlasnicu novog „strujića“, Škode CITIGOe iV. Uz korištenje Fondovih poticaja Vinku je automobil s automatskim mjenjačem snage 61kw/83 KS dosega 250 kilometara u konačnici izašao nešto više od 10 tisuća eura.

Iskustva s kvarovima električnog automobila naš sugovornik gotovo da i nema. „Ako se nešto eventualno dogodi, nema tu popravljanja. Auto se ne smije „šlepati“ zbog elektro motora, a preostaje ga samo otpremiti na servis. Koji? Ha… samo u AC Zubak u Gorici ili u Osijeku“, tvrdi Saleta.  Naši lokalni servisi mogu eventualno popravljati mehaničke kvarove poput kotača, kočnica i sl. Ostalo su, kaže, kompaktni moduli koji se ne diraju.

„Godišnje pređem oko 20 tisuća kilometara. Većinom vozim gradske relacije pošto imamo pčelinjake u okolici pa nemam problema s dometom vozila i trajanjem baterije. Nemam problema niti s međugradskom vožnjom jer već postoji dovoljno punionica da se može bez problema stići do Zagreba ili Jadrana. Diljem Hrvatske svakodnevno niču javne punionice raznih brzina i snage. Većinom su besplatne, što također nije zanemarivo. Čitam da će osim nedavno postavljene u Lipiku, za koju sam osobno agitirao kod gradonačelnika Kasane, uskoro biti jedna slična i u Pakracu“, najavljuje nam naš sugrađanin i dodaje da bi bilo dobro uvesti jednu bržu, poput one u Požegi koja bateriju vozila napuni do 98 posto za samo 17 minuta. 

Punionica na parkiralištu Hotela Pakrac

Potvrdu o tome potražili smo u pakračkoj gradskoj kući odakle doznajemo da je u tijeku projekt koji bi do kraja ljeta trebao rezultirati punionicom na parkiralištu između stare Gimnazije i Hotela Pakrac. Ona će po svemu sudeći ipak biti prosječne snage 22 kw, brza po vokaciji. Takva punionica bateriju automobila napuni za 4 do 5 sati. Projekt punionice za električne automobile ukupne vrijednosti nešto više od sto tisuća kuna financira Grad Pakrac uz 40 posto poticaja FZOEU.

a13abcc1b45a3a0d631cf53a5b1aff16

Osim strogo električnih automobila po Pakracu se može susresti i nekoliko klasičnih hybrid vozila, većinom iz Toyotine serije. Iako ih nije moguće puniti strujom iz vanjskog izvora klasični hibridi itekako dobro iskorištavaju električnu energiju za pogon. Struja se generira prilikom kočenja i radom klasičnog motora te se pohranjuje u bateriju i koristi pri kretanju, jakom ubrzanju ili pri blagoj ujednačenoj vožnji. Zato je i njihova potrošnja izuzetno mala. U gradu će klasični hibridi trošiti osjetno manje od dizelaša, a u kombiniranoj vožnji će ta potrošnja biti na razini dizelaša. Još jedna prednost je da kod klasičnog hibrida ne morate razmišljati o punjenju auta. Također, pokazali su se vrlo izdržljivima. Nerijetki hibridi su već prevalili više od 500.000 kilometara bez većih kvarova. Također vrlo su mirni i tihi u radu ne pretjerujete li s gasom.

Goga: Hybridna Toyota je tih, pouzdan i mali potrošač

Hybridi posjeduju automatski mjenjač za prijenos i naročito su omiljeni kod mlađih vozača. Mi smo o razlozima kupnje, ali i o iskustvu vožnje takvog automobila iz ženske perspektive, porazgovarali s Gogom Radmilović, liječnicom fizikalne medicine i rehabilitacije iz Pakraca, vlasnicom hibridne Toyote CHR.

IMG 20210512 104046

„Nakon što sam postala majka, nisam više imala potrebe za autom od 200 konja kakav sam prije posjedovala. Niti mi treba, niti ga prema strogim prometnim ograničenjima imam gdje voziti. Odlučila sam se stoga za testnu vožnju hybrida i ostala oduševljena. Pri kupnji nisam koristila klasične poticaje Fonda, ali sam kao određeni poticaj dobila popust 25 tisuća kuna za hibrid vozila. Izašao me u konačnici 205 tisuća kuna sa sniženjem. Automobil ima dosta dodatne opremu i izuzetno je tih. Priznajem da se pri kupnji nisam vodila samo tehničkim performansama, jer sam više vizualni tip pa sam pozornost posvetila i izgledu vozila koje je stvarno ugodno oku. Dvojila sam između VW Tiguana i Toyote i odlučila za ovaj sportski terenac“, kaže Goga i dodaje da niti razlika u potrošnji goriva nije zanemariva, ali i to da je trebalo kratko vrijeme za usvojiti optimalan način vožnje kako bi potrošnju svela na minimum. Ukupna je od 3,2 litre do 4,5 litre na 100 kilometara. Naravno, to se ne odnosi na življu vožnju autocestom. S obzirom na to da trenutno radi više strukom povezanih poslova po cijeloj Slavoniji, što podrazumijeva dosta putovanja, stavka goriva nije mala u obiteljskom proračunu.

IMG 20210512 104034

Vozilo je novo pa nema smisla razgovarati o iskustvu s kvarovima. Dodaje jedino da je garancija na bateriju 5 godina i 100 000 tisuća, nakon čega se produžuje na godišnjoj bazi do 10 godina ili 200 tisuća, no samo uz redovan uvjetovan ovlašteni servis.

Novi način natjecanja za sredstva Fonda

Za sve buduće vlasnike električnih ili hybrid vozila recimo i to da je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u 2021. godini osigurao 105 milijuna kuna za sufinanciranje kupnje energetski učinkovitih vozila - 90 milijuna za fizičke i pravne osobe te 15 milijuna za javni sektor. Za građane i tvrtke prijavu će podnositi prodavatelji vozila putem prijavne aplikacije dok će se javni sektor, kao obveznik Zakona o javnoj nabavi, i dalje prijavljivati izravno Fondu. Također navode da će svi podaci o poticajima i dobitnicima poticaja biti javno objavljeni, a na stranicama fonda su navedena i sva prodajna mjesta na kojima se električna vozila mogu kupiti.

IMG 4306

Provezete li katkad glavnom badljevačkom prometnicom u smjeru Daruvara, manje je vjerojatno, zapravo nemoguće da vam pogled nije privuklo jedno dvorište drugačije od ostalih. Prepuno svega i vidljivo izdaleka, udaljeno je možda kilometar od centralnog seoskog odvojka za Sređane.

stari alalti

Svi oni rođeni u selima pakračke općine prije početka šezdesetih godina prošlog stoljeća imaju dva neopisivo različita života: onaj prije - život bez struje i onaj poslije - život sa strujom. Jedan od takvih je Marko De Martini, rođen 1942. godine, stolar u mirovini, koji je cjelokupni svoj život prije i poslije struje smjestio u pravi muzej uspomena, u nekoliko prostorija svoje kuće, u dio štaglja, ali i u kuću bivšeg svog učitelja, svog majstora stolara Marka Savija, koju je za svoj OPG kupio prije dvije godine sin Silvano, piše Duško Kliček.

U ponudi Sportske zajednice Grada Pakraca od listopada prošle godine nalazi se i deset električnih bicikala koje građani mogu vremenski ograničeno unajmiti. Popularni e-bike marke Apache donedavno im je bio dostupan potpuno besplatno, a grace period je trajao sve do 1. ožujka. S prvim ožujskim danima SZGP započinje s naplaćivanjem ove, pokazalo se, vrlo tražene usluge.

Glavna Large