- PIŠE: Suzana Bartolić
- 903
Od danas u prodaji (u Suvenirnici Pakrac i u KTC-u) novi, 640. broj „Pakračkog lista“.
Najljepši i najsvečaniji mjesec u godini ponovno je stigao i pokucao na naša vrata. Kako godine prolaze, sve jasnije shvaćamo da nas najviše raduju one male, iskrene stvari, a to su sitnice koje ispune srce i dušu, poput dječje ručno izrađene čestitke ili pogleda punog uzbuđenja u ovo posebno doba godine.
Iako, kao i svi odrasli, zatrpani smo poslom, uspjeli smo popratiti brojne dječje koncerte, radionice, osmijehe te ponekad znatiželjne i zbunjene poglede. Nadamo se će to biti baš oni trenuci kojih će se djeca jednog dana sjećati i s osmijehom reći: „Kad sam bila mala, slikali su me u Pakračkom listu i imam dokaz koliko mi je tada bilo lijepo.“ Upravo zato sve, svaka institucija, svaka izgradnja i svako ulaganje trebaju biti usmjereni prema njima, jer sve to na kraju ostaje kao njihovo nasljeđe.
Ovaj prosinac obilježio je i Božićni sajam, koji je još jednom pokazao koliko veliko i humano srce ima Pakrac. Humanitarna akcija za mladu djevojku Paolu Želimorski ujedinila je građane i podsjetila nas na snagu zajedništva. Nažalost, istovremeno smo svjedočili i jednom od razočaravajućih činova – uništavanju drugog oblika života, nedavno posađenih sadnica koje nikome nisu učinile ništa loše.
Kao građanka Pakraca, teško mogu razumjeti što se takvim postupkom željelo postići. Uništene mladice nemaju veze s politikom, strankama, rasom, spolom ni godinama, one simboliziraju ljepotu i ljubav prema gradu Pakracu, nešto što je, čini se, u ovom slučaju izostalo.
Ipak, važno je osvrnuti se i na pozitivne događaje koji su obilježili ovaj mjesec. Dodijeljen je udvostručeni iznos potpora malim i srednjim poduzetnicima, postavljena je nova ploča povodom obilježavanja 1100. godina Hrvatskog Kraljevstva kao trajni spomen na kralja Tomislava, otvoreni su novi trgovački centri, a Pakrac je dobio i svoju roboticu Tonku. Njezin dolazak potaknuo je različita razmišljanja o brzom tehnološkom napretku, no unatoč svemu, ostaje činjenica da su ljudi, naši sugrađani, ti koji svakodnevno nose grad, obavljajući brojne uloge i čineći zajednicu živom.
Na kraju, Pakrački list i ova mala, ali predana redakcija, koja se trudi biti prisutna među vama i bilježiti svakodnevne trenutke, želi vam sretan, miran i blagoslovljen Božić te uspješnu novu 2026. godinu. Neka to bude vrijeme novih želja, odluka i otvorenih vrata, jer na kraju, dobro se uvijek dobrim vraća.
- PIŠE: Suzana Bartolić
- 826
U poslijepodnevnim satima u prodaji (u Suvenirnici Pakrac i u KTC-u) će biti novi, 639. broj „Pakračkog lista“.
Tragovima sjećanja
Početak mjeseca započinje blagdanom Svih svetih, koji nije samo običan dan kada se prisjećamo svih onih kojih više nema. To je dan koji kao da se razlije po cijelom mjesecu, sve do 18. studenog, kada kulminira u Danu sjećanja.
U tom razdoblju prolazimo pored ljudi s nekom tihom nervozom, stegnuta želuca i tmurnih misli koje nas vraćaju na porušene gradove i nedaće koje je donio rat. Tipičan jesenski krajolik kao da s nama suosjeća, ogoljenih grana i uvelog lišća, stvarajući atmosferu zamišljenosti.
To je vrijeme kada sve generacije, od najmlađih do najstarijih, uče i podsjećaju se kako zahvaliti Bogu na svim našim braniteljima i prisjetiti se njihove žrtve, kojoj dugujemo sve što danas imamo.
Tome svemu se često pridruži i vrijeme južine, koje nas dodatno iscrpljuje te postajemo bezvoljni, umorni i nekako teži sami sebi, kao da i priroda i čovjek zajedno nose isti teret.
A onda, s prvim snijegom, kao da se opere svo to sivilo i pruži nam se nova nada u veselje nadolazećeg predbožićnog razdoblja. Krajolik ponovno oživi, a dječji smijeh i zimska idila probude u nama nostalgiju za danima kada smo i sami bili djeca.
I ponovno, sve ono teško i bolno spremimo u kut, zapakiramo ga do neke sljedeće prilike, iako znamo da taj paketić uvijek ostaje s nama, nevidljiv, ali prisutan.
Unatoč svemu, i dalje je lijepo vidjeti da postoje dobre duše spremne pomoći koliko god mogu. Tako je i naš javni bilježnik, koji svake godine donira dar u predblagdansko doba, ove godine darovao dar vrtiću Maslačak pri čemu su si obnovili dio namještaja.
Gradonačelnik Tomislav Novinc uputio je zahvale našim vrijednim sportašima koji su svojim radom i trudom postigli zavidne rezultate.
Kao tema broja, Mjesec hrvatske knjige proslavljen je u novim prostorima Spahijskog podruma, gdje je Gradska knjižnica nagradila svoje najčitatelje u nekoliko kategorija, potičući time ljubav prema knjizi i čitanju.
Kad se voli ono što se radi, ništa nije teško. Uz mnogo truda, strpljenja i vremena, svaka mala zahvala i jedno iskreno „hvala“ vrijedi više nego što se na prvi pogled čini. Takvi trenuci daju smisao svemu.
Sve ove male, ali značajne geste podsjećaju nas da zajedništvo i dobrota još uvijek čvrsto žive među nama. Upravo u tim trenucima shvaćamo da, unatoč tami i bezvolji koju donose siva razdoblja, uvijek postoji svjetlo koje nas vodi naprijed.
- PIŠE: Pakrački list
- 446
Piše: Marijan Lukić - Luky
... u vrelini ljeta sam, središnji dio kolovoza u jutarnjim satima i hladovini sobe mami uspomene na jednu kratku proljetnu vožnju motorom i šetnju po prirodi do još jednog spomenika naše kulturne baštine. Naime, iznad naselja Brestovac nadomak grada Požege, na sjevernim obroncima Požeške gore sagrađena je u srednjem vijeku obrambena kula. Čuvala je ulaz u Požešku kotlinu tijekom vremena haranja osmanlija našim krajevima u 14. st. Utvrdi se do zadnjih vikend kuća prilazi asfaltiranom prometnicom, a potom nekih pola kilometra strmijim makadamom do spomen doma jedne požeške postrojbe, tj. lovačke kuće Kuzma. Kuća je zatvorena, može se odmoriti u sjenici na postavljenim klupama oko zidanog roštilja. Od tog mjesta uspon nastavljam blaže strmim makadamom te na kraju gotovo ravnom šumskom stazom. Markacija odlična. Zemljopisne koordinate: Širina: 45.2991180; Dužina: 17.5756250.
... tvrda makadamska staza mjestimično prelazi u skliski polublatni šumski put. Lijevo i desno su tragovi rušenja trupaca. Ponovno se susrećem kao i putem do Dobre kuće s posjećenom šumom i pripremljenim trupcima radi izvoza drvne građe i uvoza raznog "IKEA" namještaja. Tek jedan traktorist "motorkom" remeti moje misli i zvukove prirode pripremajući "metrice" za ogrjev.
... kulu su nakon osvajanja koristile i same osmanlije za svoje posade, a nakon što su napustili naše krajeve, kula prelazi u zagrljaj neminovnosti zuba vremena. Putem objektivom lovim razne kukce, bilje i ostale zanimljive mi kadrove. Nalazim i putokaz do Maksima. Obilježena je to planinarska staza do Maksimovog hrasta, druge najviše točke na Požeškoj gori. Dominira okolinom na 614 mnv. AI još dodaje: popularnost je stekao zbog povezanosti s hajdukom Maksom Bojanićem, koji je u 19. stoljeću djelovao na tom području. Na vrhu se nalazi geodetska piramida i telekomunikacijski odašiljač. U blizini vrha, oko 100 metara prema istoku, nalazi se izvor i otvoreno lovačko sklonište. Ruševini (kuli) nalazim razne nazive: Turski grad, a ponegdje je upisan na različitim kartama kao Grad, Gradina ili Dolac.
... nogom pred nogu pješačim do cilja - Dolačkog grada odnosno ostataka njegove osmerokutne kule. Građena je neobrađenim kamenom mjestimično do debljine zidova i jednog metra, a učvršćivani su vapnenačkim vezivom. Kao i svim takovim utvrdama, kulama i gradovima, tijekom minulih stoljeća su im se mijenjeli vlasnici. Prvi spomen je zabilježen u darovnici kralja Ljudevita II sinovima Franje Deželića iz 1525. godine. U zapisima ostaju zabilježeni vlasnici obitelji Bresztolc (Brestovački) te potom Desswffy (Deževići) Cernički. Svojevremeno su ga rabili Franjo barun Trenk i njegovi panduri koji je grad navodno naslijedio od svoga oca.
... nakon nekih tridesetak minuta prateći markacije od mjesta gdje sam ostavio motor dolazim do kule. Nemarno posječena stabla oko kule uneređuju pogled i doživljaj. Ostavljeno je nakon sječe stabala i ovdje puno granja, cjepanica, razlomljenog drveća. Neuredno, zapušteno, jadno. Šumski harač!
... impresivno je vidjeti očuvani drveni okvir vrata na jednoj bivšoj etaži. Vrlo čest motiv u objektivu planinara i svih posjetitelja. Svaka čast stolaru, hrastu i prirodi koja ga je djelomično očuvala. Kao stvoreno za neke slavonske Romea i Juliju.
... nemarno je i nepromišljeno uzidana ploča "društva za povjesnicu"! Moglo je to biti i ljepše riješeno. Negdje u podnožju brda, s puno više podataka. Ovo je ružno, kao grobni spomenik! I nije ovdje jedina postavljena ovakva rugobna ploča istog društva za povjesnicu. Ima ih i po još nekim lokalitetima. Obilazim dalje oko ruševine kao mačak oko slatke kaše.
... u jednoj rupi nalazim plastičnu bocu te i ja ostavljam svoje sitnice za spomen na svoj obilazak. Sin Domagoj mi je pričao kako je to igra Geocaching. Zaigrao sam na neki način i ja ostavljajući pisanu poruku i naljepnice kluba. Nepotpuna igra! Naša zemlja obiluje prirodnim ljepotama, kulturnim i povijesnim nasljeđem, krasotnim lokacijama koje treba istražiti. Cilj igre je postaviti negdje spremnik s nekim predmetom. Zabilježiti GPS podatke o lokaciji spremnika te navesti uključene u igru u potragu. Potražite spremnik pomoću GPS uređaja ili smartphona. Ostavite svoj predmet i poruku. Neka i drugi uživaju igrajući se. Nadam se kako sam dobro objasnio.
... poziram svom objektivu unutar ruševne kule te je ubrzo ostavljam tako u proljetnu snu. Nastavljam dalje prema Požegi! Pozdravljam Vas sa sjetom i sjećanjem na svoje prošle objave u tiskanom formatu Pakračkog lista.
Izvori: https://visitslavonia.hr/istrazi-dozivi-i-uzivaj/povijesna-bastina/dolacki-stari-grad/
https://hpdgojzerica.hr/2021/04/18/maksimov-hrast-dolacki-stari-grad-18-04-2021/
- PIŠE: Pakrački list
- 1146
Prije dvije godine naš je muzej posjetio Filip Vojvodić, tada učenik sedmog razreda osnovne škole iz Brestovca kod Požege, a danas učenik naše srednje škole, smjer Medicinski tehničar. U pratnji svoje majke, Filip nam je tada rekao da se i sam bavi kolekcionarstvom, posebno prikupljanjem predmeta iz razdoblja Domovinskog rata.
Nakon tog prvog susreta prošlo je neko vrijeme, a Filip nas je ponovno kontaktirao s prijedlogom da muzeju daruje predmete poginulog hrvatskog branitelja Karla Vranješevića iz Orljavca, koje je dobio od njegove majke, gospođe Nevenke Vranješević. Donacija je odmah pobudila naš interes te smo, zahvaljujući Filipu i njegovoj majci, uspostavili kontakt s gospođom Nevenkom, koja se rado odazvala našem pozivu i posjetila muzej. Tom prilikom donijela je i dodatne predmete i fotografije, koje možete vidjeti na sljedećim fotografijama. Karla osobno nismo poznavali, no zahvaljujući njegovoj majci, saznali smo više o njegovu životu.
Rođen je 22. svibnja 1972. godine u Garešnici, a djetinjstvo je proveo u Orljavcu, gdje je završio osnovnu školu. Bio je izvrstan učenik, zaljubljenik u školu, nogomet i putovanja. Često je govorio kako je Slavonija najljepši kraj na svijetu te je sanjao da će je jednog dana gledati iz zraka – želio je postati pilot. Nažalost, ta mu se želja nije ostvarila. Srednju ugostiteljsku školu završio je u Slavonskom Brodu. S početkom Domovinskog rata dragovoljno pristupa 123. požeškoj brigadi Hrvatske vojske. Oko Božića 1991. godine ranjen je u Španovici, a majka ga je posljednji put vidjela 1. siječnja 1992. godine, na sprovodu njegove bake Margarete. Karlo Vranješević poginuo je kao dragovoljac na bojištu u istočnoj Posavini 15. svibnja 1992. godine, samo tjedan dana prije svog 20. rođendana. Pokopan je na mjesnom groblju u Orljavcu. Posthumno je promaknut u čin časničkog namjesnika te odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. O priči mladog Karla pisali smo u časopisu Vojna povijest, a sada i u Pakračkom listu, želeći izraziti duboku zahvalnost njemu i svim mladim ljudima koji su dali svoje živote za slobodu i obranu Republike Hrvatske. Nažalost, mnogo je ovakvih priča koje možda nikada neće biti ispričane – zato nam je zadaća sačuvati svaku uspomenu i prenijeti je budućim generacijama.
Piše: Mario Tušek
Slika 3. Gospođa Nevenka Vranješević u posjeti Muzeju vojne i ratne povijesti prilikom donacije predmeta poginulog sina Karla.
Slika 4. Posljednje pismo koje je gospođa Nevenka dobila od svog sina s ratišta, dok je još bio u zapadnoj Slavoniji ( Španovica i područje oko Šumetlice ).
Slika 5. Hrvatskim braniteljima Damiru Rukelju, Vilku Knezoviću i Karlu Vranješeviću, u centru Orljavca, postavljena je spomen ploča kao trajno sjećanje na ovu trojicu hrvatskih branitelja iz Orljavca koji su svoje živote položili na oltar domovine.
Slika 6. Jugoslavenska kaciga model M59 koju je tijekom Domovinskog rata nosio Karlo Vranješević. Ovaj model kacige su na početku rata nosili mnogi branitelji, do nabave ostalih modela kaciga ( američke, DDR, ruske, poljske…) kada bi ovaj model napuštali. Često su se kacige ovog modela bojale u maskirne bojne, obavezno se skidala zvijezda petokraka ( kao na slici ) ili se preko nje lijepila naljepnica s hrvatskim grbom.
Slika 7. Transportna borbena torba, šatorsko krilo i torbica za okvire i pribor puške ( RAP – rezervni alat i pribor ) koje je tijekom Domovinskog rata nosio Karlo Vranješević.
Slika 8. Lovački opasač za nošenje patrona, kojeg je tijekom Domovinskog rata koristio Karlo Vranješević.
Slika 9. Stražnja strana majice koju je gospođa Nevenka Vranješević dobila na poklon 2021. godine, prigodom obilježavanja 30 -e godišnjice ustroja 63. A samostalne bojne Požega čiji je pripadnik bio i njezin sin.
Slika 10. Kao spomen na svog igrača, poginulog u Domovinskom ratu, Nogometni klub „ Mladost „ iz Pavlovaca, dao je izraditi dres s Karlovim prezimenom na leđima te su ga poklonili njegovoj majci Nevenki, a ona nama u muzej kao trajni spomen na svog sina.
- PIŠE: Pakrački list
- 1505
Stari grad Pakrac srednjovjekovna je jezgra današnjeg grada Pakraca. Preostali ostaci velike srednjovjekovne utvrde iz kraja 15. stoljeća srušeni su od strane komunističkih vlasti 1950-ih godina pod izlikom uklanjanja „buržujskih simbola“, a na njezinom mjestu ubrzo će se sagraditi Zgrada gradskog poglavarstva i Policijska postaja, potom stanovi i zgrada „Projektnog biroa“. Dosadašnja arheološka istraživanja koja financiraju Ministarstvo kulture i medija i Grad Pakrac, a provode se od 2017. godine, utvrdila su postojanje sedam kula na bedemima što tvore peterostraničnu utvrdu, okružujući gotičku crkvu.
Najveća kula, odnosno plemićki palas, sagrađen je uz svetište crkve u prvoj polovici 16. stoljeća kako su se intenzivirali osmanski upadi na područje Zapadne Slavonije. Arheološkim istraživanjima ubrzo je utvrđeno postojanje i ranogotičke crkve iz 1200. godine te velikog groblja oko nje koje će kasnije prekriti velika kasnogotička / rano renesansa utvrda. Treba napomenuti da je križarska gotička arhitektura jedinstven primjer francuske gotike koji su primijenili francuski križarski redovi smješteni u Pakracu početkom 13. stoljeća tako ujedno ukazujući na važnost Pakraca u Hrvatsko Ugarskom kraljevstvu. Povijesni izvori jednoglasni su oko pripadnosti Pakraca redu Svetog Ivana Jeruzalemskog početkom 14. stoljeća kada se prvi puta i spominje titular najstarije crkve – one koja se istražuje već godinama u arheološkoj sondi, crkve sv. Ivana. Pakrac je u sklopu redovničke organizacije imao i ivanovačkog preceptora što ukazuje na njegovu važnost u srednjovjekovnoj Hrvatskoj.
Povijesni izvori nisu jasni kada tituliraju graditelje Pakraca nazivajući ih „križnicima“ (univerzalni naziv za ratničke križarske redove) što je otvorilo prostora za mogućnost kako su Templari osnovali grad. Za sada ima nekih elemenata koji bi podržali tu ideju. Treba naglasiti kako povijesni izvori potvrđuju postojanje prve kovnice prvog hrvatskog novca kovanog na području Hrvatske u srednjem vijeku – banskog denara (slavonskog banovca) kojega povijesni izvori potvrđuju od 1256. do 1260., a arheološko-numizmatički od početka 1240-ih do 1260. godine. Kovnica je smještena u Pakrac najvjerojatnije nakon provale Tatara kada je Pakrac oštećen, no ubrzo i obnovljen.
Dosadašnjim istraživanjima potvrđeno je nekoliko faza života Starog grada. U prvoj fazi koja traje od početka 13. stoljeća do sredine 15. stoljeća potvrđeno je postojanje velikog groblja unutar crkve i izvan nje, a arheološki slojevi ukazali su i na oštećenje i obnovu Pakraca tijekom tatarske provale. U ovoj fazi iznimno su značajni pronalasci crkvene drvene ograde, ranije palisade crkvenog dvorišta, ali isto tako panjeva hrasta koji su kasnije prisutni na groblju. Osim vrlo velikog broja pokojnika koji ukazuju na strogu kršćansku tradiciju pokapanja sa glavom okrenutom prema istoku, očekujući tako ponovni Kristov dolazak i Sudnji dan, u nekoliko slučajeva otkriveni su prežitci staroslavenskih vjerovanja u povratak zlih pokojnika među žive. U skladu s tim vjerovanjem zabilježeni su primjeri oskvrnjavanja i uništavanja pojedinih grobova.
Drugu fazu utvrde, od polovice 15. stoljeća do početka 16. stoljeća obilježilo je burno razdoblje u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Započinju sve intenzivniji upadi Osmanlija, a Ivanovački red postepeno odlazi iz Hrvatske na Maltu. Ovaj period označio je razdoblje intenzivnih građanskih ratova u srednjovjekovnoj Slavoniji i čestih promjena vlasti. Isti je slučaj i s Pakracem čemu svjedoči povećana zastupljenost balističkog naoružanja u arheološkim slojevima. Posebno treba naglasiti pronalaske nekoliko primjeraka strelica opsadnog samostrela koji se i dalje koristio u ovom periodu.
Razdoblje 15. stoljeća obilježilo je i nekoliko poplava i podizanje močvarnog mulja na lokalitetu. Ova vrlo štetna pojava za tadašnje stanovništvo uvelike je pozitivno utjecala na očuvanje iznimno značajnih pronalazaka organskih ostataka grančica vinove loze, koštica trešanja i marelica. Apsolutna 14C datacija sloja ukazala je na podrijetlo uzoraka iz 1480. godine. Početkom 16. stoljeća započinje treća faza Starog grada koju obilježavaju intenzivni građevinski pothvati. Nastaje peterostranična utvrda sa 7 cilindričnih kula s toparnicama, a sama francuska gotička crkva ubrzo je obgrljena s 2-3 metra debelim kamenim zidovima. U potpunosti se redekorira unutrašnjost crkve. Nastaju brojne pomoćne fortifikacijske građevine oko crkve, u svojim temeljima očuvane do dan danas. Posljednja kršćanska faza lokaliteta započinje 1539. kada Pakrac dolazi pod vlast Nikole Šubića. Arheološki slojevi potvrđuju veliku opsadu i obranu Pakraca 1540. protiv Osmanlija te velike građevinske zahvate na obnovi utvrde nakon bitke pa do 1543-4. godine.
Arheološki slojevi potvrđuju kako je Pakrac je 1544. godine razoren te su ga Osmanlije osvojile. Nasipavanjem zemljom većeg područja utvrde započela je Osmanska faza lokaliteta koja obilježava uništavanje gotovo svih dekorativnih elemenata na gotičkoj i renesansnoj arhitekturi i njihovo uklapanje u arhitekturu osmanskih vojnih baraka i konjskih staja. U vrijeme Osmanlija Stari grad je imao ulogu snažne baze za osmanski konjički garnizon čemu svjedoče navedeni arheološki ostaci.
I ove godine, arheološki slojevi ukazali su na razdoblje oslobođenja Pakraca od Osmanlija 1691. Mlađi arheološki slojevi na lokalitetu iznimno su devastirani građevinskim radovima provedenima 1950-ih i 1970-ih godina pa o kasnijoj novovjekovnoj povijesti imamo vrlo malo podataka. Treba sumirati kako je u ovogodišnjim istraživanjima potvrđeno postojanje velike srednjovjekovne nekropole (više od 165 pokojnika) koja ujedno dokazuje formaciju snažne utvrde i podgrađa, odnosno grada u današnjem smislu. Ivanovački križarski red u 14. stoljeću širom je otvorio „vrata“ posvećenog tla stanovništvu srednjovjekovnog Pakraca što dokazuje sastav stanovništva na nekropoli. Treba napomenuti da je redovničko obrazovanje uvelike bilo svjesno pojedinih aspekata stare antičke tradicije, čemu svjedoči posebna praksa kod korištenja antičkih tegula za obilježavanje pojedinih ukopa na južnom dijelu groblja.
Pored velikog broja očuvanih drvenih lijesova na lokalitetu Stari grad, zabilježili smo veći broj slučajeva u kojima su nadgrobna obilježja, odnosno spomenici ostali očuvani. Ovogodišnja istraživanja završila su radovima u zapadnom sektoru, otkrićem razrušenog grada iz 1544. godine. Za kraj treba istaknuti kako je arheološko nalazište Stari grad Pakrac biser nacionalne arheologije Hrvatske kojega treba čuvati - ako mi to ne učinimo, povijest je pokazala, nitko drugi neće.
Piše: Krešimir Vacek
- PIŠE: Pakrački list
- 771
