Magazin

: PIŠE: Pakrački list; 15. ožujka 2026; 335


Pripadnici Zrinske garde Čakovec na manifestaciji Slavonski banovac u Pakracu, 15. listopada 2022. godine

Nakon Kumpanjije, predstavljamo vam još jednu vrijednu povijesnu odoru iz fundusa našega muzeja – ovaj put iz Čakovca, grada Zrinskih. Riječ je o odori Zrinske garde Čakovec, koju smo na dar primili prilikom njihova posjeta Pakracu u sklopu sajma „Slavonski banovac“, održanog 15. listopada 2022. godine. Tom su prigodom pripadnici Zrinske garde našem muzeju poklonili jednu od svojih povijesnih odora, čime su dodatno obogatili našu zbirku. Za one koji možda nisu upoznati, Zrinska garda Čakovec osnovana je kao udruga 30. travnja 2001. godine s ciljem očuvanja i promicanja baštine slavne hrvatske plemićke obitelji Zrinski, koja je u Čakovcu stolovala od 1546. do 1670. godine.


Uz svoju odoru pripadnici garde donijeli su i poklonili izložbenu lutku koju su sami obukli i postavili u muzejskoj prostoriji posvećenoj starijoj hrvatskoj povijesti

Želja osnivača Udruge jest da se spomen na obitelj Zrinski ne zatre, već da i budući naraštaji, u domovini i izvan nje, uče kako se njeguje čovjekoljublje, poštuje obitelj, brani dom, čuva domoljublje i bogoljublje. Posebnu simboliku ova donacija ima i zbog snažnih povijesnih veza Pakraca i obitelji Zrinski, budući da je grad Pakrac u jednom razdoblju bio u vlasništvu Zrinskih, čime se dodatno potvrđuje duboka ukorijenjenost ove plemićke obitelji u povijest našega kraja.


Pripadnici Zrinske garde Čakovec u posjetu Muzeju vojne i ratne povijesti 2022. godine

Uz povijesnu poveznicu, želimo istaknuti i onu noviju, iz vremena Domovinskog rata, kada su branitelji iz sjeverozapadne Hrvatske, među kojima i brojni Čakovčani i Međimurci, dali nemjerljiv doprinos obrani Pakraca, Lipika i šireg zapadnoslavonskog ratišta. Njihova žrtva i zajedništvo trajno su upisani u povijest ovoga prostora, a ova donacija dodatno učvršćuje veze sjevera i istoka Hrvatske, nastale upravo u najtežim trenucima naše novije povijesti. Poklonom odore našem muzeju žele pobliže upoznati ljubitelje vojne i povijesne baštine iz cijele Hrvatske sa svojim radom i djelovanjem. U sklopu njihove Udruge djeluje povijesna postrojba koju čine gardisti, topnik te bubnjarski orkestar, te su svi odjeveni u vjerno rekonstruirane povijesne odore iz vremena Zrinskih.


Uz odoru počasno – zaštitne bojne koju smo prvu dobili u postav, sada se u muzeju mogu vidjeti još i povijesne odore Trenkovih pandura, Zrinske garde Čakovec, Varaždinske građanske garde, Kostelske pištole – Keglevićeve straže, Turopoljskog banderija, Karlovačke građanske garde, Ličke pukovnije Gospić, Kumpanjije iz Blata, Gradske straže Bakar i Gradske straže Požega

Zrinska garda Čakovec iza sebe ima stotine nastupa i sudjelovanja na manifestacijama u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu – u Mađarskoj, Slovačkoj, Poljskoj, Austriji, Francuskoj, Italiji te u Vatikanu. Na kraju, ali nipošto manje važno, iskrenu zahvalu na realizaciji ove vrijedne donacije upućujemo i našim suradnicima iz Muzeja Međimurja Čakovec, čiji su nas predstavnici, predvođeni ravnateljicom gđom Mašom Hrustek Sobočan, posjetili u Pakracu te dali preporuku Zrinskoj gardi za donaciju odore našem muzeju. Budući da je naš muzej podupirući član Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske vojske, vjerujemo da će se broj povijesnih odora i vrijednih eksponata u našem postavu i ubuduće nastaviti povećavati.

Piše: Mario Tušek


Pripadnici Zrinske garde i Počasno – zaštitne bojne na vojnom hodočašću u francuskom svetištu Lourdes 2019. godine

Promidžbeni plakat Zrinske garde Čakovec

: PIŠE: Suzana Bartolić; 14. ožujka 2026; 1481


Almir Delihodžić, upravitelj Vlastitog pogona Grada Pakraca

Vlastiti pogon Grada Pakraca ima važnu ulogu u svakodnevnom funkcioniranju grada Pakraca, od održavanja javnih površina i prometnica, do brige o zelenilu i provođenja zimske službe. Iako se njihov rad često podrazumijeva, iza urednih ulica, pokošenih zelenih površina i prohodnih cesta stoji velik trud, organizacija i predanost zaposlenika u često zahtjevnim vremenskim uvjetima. O svakodnevnim izazovima, opsegu posla, zimskoj službi, ali i planovima za budućnost, razgovarali smo s Almirom Delihodžićem, dugogodišnjim upraviteljem Vlastitog pogona Grada Pakraca.

Upravitelj ste Vlastitog pogona Grada Pakraca već duži niz godina. Kakva su Vaša dosadašnja iskustva u radu?
Dužnost upravitelja Vlastitog pogona Grada Pakraca obnašam već gotovo dvadeset godina. Riječ je o sredini koja je uvelike stradala tijekom Domovinskog rata, što se odrazilo kako na infrastrukturu, tako i na same ljude. Tijekom svih ovih godina radio sam s velikim brojem zaposlenika, upoznao različite karaktere i životne priče, što je uvelike oblikovalo moje profesionalno iskustvo. Mogu reći da su dosadašnja iskustva uglavnom pozitivna. Bilo je dobrih dana, ali i onih izazovnijih, no takve su situacije sastavni dio svakog posla. Izazova je bilo i bit će ih i u budućnosti, ali unatoč svemu, radim posao koji volim i koji smatram važnim za našu zajednicu.
Koliko trenutno zaposlenika radi u Vlastitom pogonu i je li taj broj dostatan za nesmetano obavljanje svih poslova?
U Vlastitom pogonu Grada Pakraca trenutno je zaposleno osam djelatnika. Taj broj, nažalost, nije dostatan za nesmetano i kvalitetno obavljanje svih poslova. S obzirom na veliko područje koje pokrivamo, oko 358 km², idealno bi bilo da broj zaposlenika prati postojeću opremu, mehanizaciju i strojeve kojima raspolažemo, kako bi se svi zadaci mogli obavljati pravodobno i u punom opsegu.
Koja područja grada pokriva Vlastiti pogon te tko je zadužen za održavanje županijskih i državnih cesta u zimskim uvjetima?
Vlastiti pogon pokriva područje cijele općine, odnosno ukupno 42 naselja. Na tom području postoji oko 600 kilometara različitih prometnica, od kojih naša zimska služba održava približno stotinu kilometara asfaltnih i makadamskih cesta.
Za održavanje županijskih cesta u zimskim uvjetima zadužena je Županijska uprava za ceste (ŽUC), dok je za državne ceste nadležno Poduzeće za ceste (PZC), odnosno nadcestarija Pakrac. Održavanje se provodi kroz redovne aktivnosti tijekom vegetacijske i zimske sezone, ali i interventno u slučaju izvanrednih situacija, poput vremenskih nepogoda, na temelju dojava i poziva.
Kojom mehanizacijom Vlastiti pogon raspolaže za održavanje vegetacije tijekom ljeta, a kojom za potrebe zimske službe?
Tijekom vegetacijskog dijela godine djelatnici raspolažu ručnim kosilicama (trimerima), manjim komunalnim traktorima te traktorima opremljenima običnim i kranskim malčerima, odnosno „škarama“ za uređenje putnih jaraka i bankina.
Za potrebe zimske službe koristimo vozila i radne strojeve opremljene ralicama, kao i vučene rasipače soli za kamione te nošene rasipače za traktore.
Koje su najčešće pritužbe građana vezane uz čistoću grada i kako se one rješavaju? Postoje li „kritične točke“ koje zahtijevaju pojačano čišćenje?
Najčešće pritužbe građana odnose se na zapuštene površine koje imaju vlasnike, ali su oni nedostupni ili su preminuli, kao i na pojavu divljih odlagališta otpada. Takvi se problemi rješavaju po prijavi ili pozivu građana.
Kao „kritične točke“ izdvojio bih sam centar grada, gdje je, osobito početkom radnog tjedna, potrebno pojačano čišćenje. Ručno čišćenje javnih površina provodi se svakodnevno, dok se u izvanrednim situacijama čišćenje obavlja interventno i pojačano.
Kako se održavaju nova gradska šetnica i trg?
Nova gradska šetnica i trg održavaju se svakodnevnim ručnim čišćenjem otpada, a po potrebi i strojno, električnom čistilicom. Tijekom proljetnih, ljetnih i jesenskih mjeseci strojno čišćenje provodi se uglavnom dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom.


Zaposlenici Vlastitog pogona Grada Pakraca

Koja je temperatura problematična i pri kojoj se smanjuje učinkovitost posipanja soli?
Prema važećim standardima, sol je učinkovita do temperature od oko –7 °C. Na nižim temperaturama njezina učinkovitost značajno opada. U slučaju pojave tzv. ledene kiše, prometnice se posipaju mješavinom soli i agregata. Važno je naglasiti kako je kvalitetna priprema ključna – preventivno soljenje znatno smanjuje opasnost od poledice i olakšava kasnije ralenje i čišćenje snijega.
Kolikim količinama soli i agregata raspolažete te koliko je potrošeno ove zime? Što se radi s agregatom koji ostaje na cestama nakon topljenja snijega i leda?
Raspolažemo dovoljnim količinama soli i agregata. Tijekom dosadašnje zimske službe u sezoni 2025./2026. utrošeno je približno 120 tona soli i oko 15 m³ agregata. Nakon stabilizacije vremenskih uvjeta, agregat ručno uklanjamo s prometnica te se odlaže u dvorištu Vlastitog pogona.
Jesu li građani obvezni čistiti nogostupe ispred svojih objekata? Ima li propisanih kazni za nepoštivanje tih obveza?
Građani su obvezni čistiti nogostupe ispred svojih objekata, bez obzira radi li se o javnoj površini. Ta obveza odnosi se na stanare u stambenim zgradama ili njihovih upravitelja zgrade te vlasnike ugostiteljskih i poslovnih prostora. Pitanje u vezi sankcija za nepoštivanje i obveze u toj nadležnosti je djelatnost komunalnog redara.
Dolazi li do stvaranja rupa na kolnicima zbog soljenja cesta?
Do pojave udarnih rupa na kolnicima dolazi, no sve uvelike ovisi o vremenskim prilikama. Što je više snijega i leda, veći je broj naših izlazaka na teren, a time i veća potrošnja soli i agregata, što povećava vjerojatnost oštećenja prometnica.
Kako Vlastiti pogon reagira kada snijeg padne noću, vikendom ili tijekom blagdana?
Kontinuirano pratimo vremensku prognozu te se, sukladno najavama, organiziraju izlasci na teren bez obzira radi li se o radnim danima, vikendima ili blagdanima.
Koji je dio godine zahtjevniji – vegetacijska sezona ili zimska služba?
Za Vlastiti pogon zahtjevnija je vegetacijska sezona. Površine koje je potrebno održavati sve su veće, košnja započinje sve ranije, a završava sve kasnije, što značajno povećava obim posla.


Novi kranski malčer /Foto: Grad Pakrac

Provode li se pripreme prije početka vegetacijske sezone?
Nakon završetka zimske službe, 15. ožujka, sva vozila i strojevi temeljito se peru od soli, dok se ralice i rasipači dodatno konzerviraju do iduće sezone. Na ista vozila i strojeve montira se oprema za košnju i održavanje zelenih površina. Po završetku sezone, sredstva i strojevi ponovno se uređuju, podmazuju i konzerviraju.
S obzirom na povećan opseg poslova tijekom sezone košnje, redovi se posljednjih godina popunjavaju i kroz program Javnih radova.
Gdje se odlaže zeleni otpad i granje?
Nakon redovitog jesenskog orezivanja, dio zelenog otpada i granja spaljuje se ondje gdje je to dopušteno, dok se ostatak odvozi na preradu u sječku.
Na koji se način održava mlado zelenilo tijekom sušnih razdoblja?
Tijekom sušnih razdoblja mlado zelenilo se zalijeva ručno i obilno, kako bi se osiguralo njegovo pravilno ukorjenjivanje i rast.
Ima li Grad Pakrac dovoljan broj kanti za pseći izmet i opuške?
Smatram da Grad ima dovoljan broj kanti, no one se, nažalost, ne koriste u mjeri u kojoj bi trebale.
Koji oblici vandalizma predstavljaju problem i kako se postupa prema počiniteljima?
I dalje se susrećemo s vandalizmom, poput devastacije urbane opreme i dječjih igrališta, lomljenja novoposađenih stabala te uništavanja imovine, primjerice tijekom manifestacija poput božićnih sajmova u Pakracu i Prekopakri. Grad i gradske službe o takvim pojavama pravovremeno obavještavaju javnost putem medija. Ako se utvrdi počinitelj, praksa je da se on sankcionira.


Posađene sadnice u Bolničkoj ulici /Foto: Grad Pakrac

Što smatrate najvažnijim za građane kada je riječ o poštivanju komunalnog reda?
Želio bih pohvaliti građane koji ukazuju na probleme i eventualne propuste. Važno je da se i dalje pridržavaju obveza koje im nameće komunalni red, jer samo zajedničkim djelovanjem možemo održati grad urednim i ugodnim za život.
Planirate li veće projekte i imate li poruku za građane?
U planu je nastavak ulaganja u opremanje Vlastitog pogona, kao i daljnje ozelenjavanje i uređenje grada te prigradskih naselja. Građane bih zamolio za strpljenje i razumijevanje te ih potaknuo da se više uključuju u zajedničke aktivnosti, poput „zelene čistke“, kako bismo zajedno doprinijeli ljepšem i urednijem gradu.

: PIŠE: Pakrački list; 09. ožujka 2026; 603

Hrvatski dom, nacrt

U povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, 27. siječnja, prisjećamo se života Pakračanina Zlatka Neumanna i njegove obitelji kao podsjetnik na stradanje pakračkih Židova, ali i na snagu humanosti, solidarnosti i odgovornosti prema povijesnoj istini. Zlatko Neumann, jedan od najvećih hrvatskih arhitekata i začetnik hrvatske moderne arhitekture. Rođen je 1900. godine u Pakracu kao sin dugogodišnjeg i iznimno cijenjenog općinskog liječnika te uglednog člana Židovske općine Pakrac, Juliusa Neumanna.

Zlatko Neumann

Njegovo porijeklo, obiteljsko okruženje i rani život u Pakracu snažno su obilježili njegov identitet, ali i sudbinu koja će biti neraskidivo povezana s tragičnim događajima 20. stoljeća. Osnovnu školu završio je u Pakracu, a od 1910. do 1918. godine pohađao je Realnu gimnaziju u Zagrebu. Nakon mature odlazi u Beč, gdje upisuje Visoku tehničku školu na odjelu za visokogradnju.

Presudno razdoblje njegova obrazovanja započinje između 1920. i 1922. godine, kada pohađa arhitektonski seminar kod Adolfa Loosa, jednog od najutjecajnijih arhitekata europske moderne. Diplomirao je 1925. godine, a već od 1922. radio je u Loosovu bečkom atelijeru, najprije kao crtač, a potom kao suradnik na brojnim projektima. Nakon što je Adolf Loos 1932. godine preselio u Pariz, Neumannu je povjereno vođenje njegova bečkog ureda, što svjedoči o iznimnom profesionalnom povjerenju. Tijekom 1925. godine Neumann boravi u Kraljevini Jugoslaviji na odsluženju vojnog roka, a 1926. odlazi u Pariz, gdje u Loosovu atelijeru sudjeluje u projektima vila za Tristana Tzaru i Josephine Baker.

U tom razdoblju sudjeluje i na brojnim javnim natječajima te međunarodnim arhitektonskim izložbama u Parizu, Londonu i Berlinu, a svoje je stručne tekstove objavljuje u Arhitekturi, Tehničkom listu, Morgenblatu, Jutarnjem listu i Novostima. Po povratku u Beč 1927. godine, a zatim i u Zagreb 1928., stječe zvanje civilnog arhitekta i pokreće samostalnu projektantsku djelatnost. U svom radu polazio je od Loosovih načela prostorne ekonomije i jasno strukturiranih volumena, čime je ostvario niz zapaženih realizacija koje danas čine antologiju hrvatske moderne arhitekture. Unatoč velikim profesionalnim uspjesima, Neumann nije zaboravio svoj rodni Pakrac. Bio je angažiran na nekoliko lokalnih projekata, od kojih je djelomično realiziran Hrvatski dom 1937. godine. Projekti pregradnje Umobolnice, paviljona za zarazne bolesti u Pakracu te Dječje bolnice za kiruršku tuberkulozu u Lipiku ostali su nerealizirani, kao i planovi za novu zgradu općine, čiju je realizaciju prekinuo početak Drugog svjetskog rata.

Nacrt za uređenje glavnog gradskog trga

Zbog svog židovskog podrijetla, Zlatko Neumann tijekom Drugog svjetskog rata biva progonjen te zatvaran u logorima u Njemačkoj i Nizozemskoj. Rat je preživio, ali je to razdoblje duboko obilježilo njegov život. U tom kontekstu posebno se ističe i sudbina njegova nećaka Dana Stockhammera, kojeg je od stradanja spasila Neumannova zaručnica, a kasnije supruga, Zagrepčanka Olga Rajšek. Na Neumannov poticaj, Olga Rajšek otišla je po dječaka u Pakrac i dovela ga k sebi u Zagreb, svjesna opasnosti kojoj se izlaže. Nakon što je bila prijavljena zbog skrivanja židovskog djeteta, Danko je 12. travnja 1943. godine odveden u sabirni centar u Savskoj. Zahvaljujući brzoj reakciji Olge Rajšek i uz pomoć nadbiskupa Alojzija Stepinca, dječak je vraćen te, radi sigurnosti, smješten u katoličko sirotište do kraja rata. Time mu je spašen život.

Za taj čin hrabrosti i humanosti Olga Rajšek-Neumann 2004. godine primila je najviše priznanje Države Izrael koje se dodjeljuje nežidovima – naslov „Pravednica među narodima“. U ratnim godinama nastaje i Neumannov značajan teorijski rukopis „Kuda ide arhitektura?“. Nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s intenzivnom projektantskom i stručnom djelatnošću. Radio je u Ministarstvu građevine NR Hrvatske, vodio atelijer u Zemaljskom građevno-projektnom zavodu, a od 1954. godine djelovao je kroz vlastiti projektni biro „Neumann“.

Poslovno- stambena četverokatnica Rosinger, Vlaška ulica 69, Zagreb, 1936.-1937.

Zlatko Neumann preminuo je 9. siječnja 1969. godine. Njegovo djelo trajno ga svrstava u sam vrh hrvatske, europske i svjetske moderne arhitekture, a vjerujemo kako ga je i njegov rodni Pakrac dijelom inspirirao za vrhunska ostvarenja koja je ostavio iza sebe.

Piše: Jelena Hihlik

: PIŠE: Domagoj Ajman; 06. ožujka 2026; 2172

Ljubav prema igri zajednički je nazivnik svakome tko se svojevoljno priključi nogometnom klubu, polazišna točka lokalni je klub, a u kakvom god stanju bio, svima potakne isti san i želju – postati profesionalni i poznati nogometaš te zaigrati za svoj omiljeni klub i reprezentaciju. Velikoj većini takvi se snovi na želji i zadrže, no našem Pakračaninu, 13-godišnjem Anti Bahniku, po vokaciji zadnjem i prednjem veznom te dosadašnjem igraču Hajduka Pakrac, stvari su krenule u najboljem smjeru te je nedavno potpisao studentski ugovor s prvoligašem Slaven Belupom iz Koprivnice.

Ante u dresu prvoligaša Slaven Belupa

„Sretan sam, ne želim se hvaliti i ne želim da tako ispadne, no jednostavno se dogodila prelijepa stvar u našim životima i stvarno je prekrasan osjećaj kada saznaš da su se moje i Antine nade pretvorile u stvarnost, baš onu nogometnu u koju smo zaljubljeni, ma kao i cijela obitelj“, sa sjajem u očima ponosno je započeo ovu fantastičnu vijest o novopečenom prvoligašu Antin otac Davor, vjerojatno najpristojnija i najugodnija osoba s kojom možete razgovarati i koliko god skroman i prizeman bio tijekom razgovora, činjenica je da se prvoligaš ne postaje svaki dan, štoviše ni približno.

Davor živi u Pakracu, oženjen je za suprugu Silviju te oboje rade kao fizioterapeuti u Toplicama Lipik, otac je još jednog sina nogometaša, a zove se Duje te je mlađi Antin brat koji također brusi talent u pakračkom Hajduku. Davor je i sam bio vrstan nogometaš ponajviše poznat po svojoj savršenoj tehnici, pripadnike 88. generacije poput moje, tada dok smo bili klinci, impresionirao je s nepogrješivim žongliranjem i raznim fintama, dok je u igri uvijek težio atraktivnim potezima koje bismo kasnije i sami pokušali izvesti. Branio je boje Cernika, Hajduka i Lipika, a karijeru je završio u Slavoniji iz Prekopakre, da bi ga potom život zadržao pri nogometnim terenima u vidu trenera najmlađih kategorija gdje ga malci izrazito vole, cijene i slušaju. Iako je trener nogometnoj dječjoj igraonici u Nogometnom klubu Lipik 1925, nije mu bilo teško uskočiti u pomoć i pakračkom Hajduku kada je trebalo pa je tako jedno vrijeme istovremeno učio nogometnim vještinama dječicu oba kluba, ujedno ih učivši pristojnom ponašanju i poštovanju ostalih, što je vrlo transparentno i u ponašanju njegovog sina Ante kojeg sam upitao koliko je trenera i skauta zaintrigirao prije poziva u Slaven Belupo.

Ante s ponosnim roditeljima Davorom i Silvijom

„Sve se nekako zakotrljalo nakon županijskih selekcija 2024. godine kada smo moj prijatelj Fran Mašić i ja izabrani u najboljih 18 igrača Požeško-slavonske županije gdje smo se kasnije natjecali protiv vršnjaka iz Brodsko-posavske, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, a naposljetku smo u kombiniranoj selekciji s igračima iz Osječko-baranjske županije pobijedili 3:1 u završnici međužupanijskog selektivnog natjecanja“, prisjetio se Ante.

Fran i Ante u kombiniranoj selekciji s igračima iz Osječko-baranjske županije

Na tom su natjecanju dečki stekli iskustvo natjecanja na visokoj razini, što im je uvelike pomoglo već sljedeće godine kada su tek i mogli biti izabrani na selektivni turnir središta Hrvatskog nogometnog saveza. Poviše navedeni dvojac 2025. godine u lipnju nastupio je u Biogradu na županijskom selektivnom kampu NSSMŽ u sklopu 4. ŽNS Središta Zagreb za dječake do 2012. i 2013. godišta dobivši poziv od Mile Buinca, instruktora Nogometnog saveza Sisačko-moslavačke županije, budući da su obojica sudjelovala na prijašnjim međužupanijskim selekcijama te kroz razna testiranja i nastupe privukla pozornost na sebe, a njihova ekipa Sisačko-moslavačke županije savladala je sve tri momčadi koje su im se suprotstavile na navedenom natjecanju. Nakon analize testiranja i odigrane tri utakmice između 80-ak kandidata iz poviše navedene četiri županije, Ante i Fran su izabrani u završnu U13 selekciju HNS Središta Zagreb, odnosno 20 nogometaša pod vodstvom instruktora Sretena Ćuka koji su se posljednjeg dana kampa na stadionu Šubiševac u Šibeniku suprotstavili U14 sastavu HNK Šibenik te im pružili odličan otpor u završnoj utakmici selektivnog kampa koja je završila bez pogodaka.

„Naš novi „angažman“ uslijedio je u splitskom Stobreču u listopadu 2025. godine kada smo sudjelovali na prestižnom turniru „Prvi koraci“ gdje smo igrali za Lokomotivu i dogurali do finala koje smo nažalost izgubili na jedanaesterce od splitskog Hajduka“, prepričao je Ante uspomenu koja mu vjerojatno nije ostavila previše gorak okus u ustima budući da mu je omiljeni klub upravo Hajduk iz Splita, a igrač Marko Livaja.

Pretpostavivši nakon toga kako su u obitelji svi navijači Hajduka, ubacio se simpatični Duje ponosno naglasivši kako navija za Dinamo Zagreb. Uslijedilo je moje pitanje koji mu je omiljeni igrač, na što je ekspresno odgovorio - Cristiano Ronaldo, nakon čega smo si čvrsto stisnuli ruku u znak složnosti. „Ma pusti ga, mudrijaš, navijao je i on za Hajduk, ali ga je trener Dudo Ljevaković nagovorio da navija za Dinamo i sad je najžešći navijač Dinama“, ubacio se Davor nadodavši anegdotu kako je dečke vodio u posjetu Hajdukovom stadionu Poljud i dok je Ante bio vrlo zainteresiran u razgledavanju, Duje je crvenio oca svojom indisponiranošću i manjkom interesa išta pogledati, no s viškom želje da što prije napuste stadion, na što smo se svi pošteno nasmijali te mogu samo pretpostaviti koliko bude zabavno posvjedočiti derbi Dinama i Hajduka s obitelji Bahnik.

Duje na utakmici pakračkog Hajduka s legendama Dinamo Zagreba

No da se odmaknemo od Dinama i Hajduka, vratili smo se Antinom putu ka Slaven Belupu.

„Novi poziv, nova lokacija, prosinac. U Medulinu je održan petodnevni jesenski selektivni turnir središta Hrvatskog nogometnog saveza, znači to je već bila prva proba za upad u U14 reprezentaciju Hrvatske, a druga će biti na proljeće. Na turniru je nastupilo šest momčadi dječaka (NS Zagreb, NS Sjever, NS Split, ZNS, NS Osijek, NS Rijeka), a glavni instruktor Hrvatskog nogometnog saveza bio je Petar Krpan. Ante je pozvan iz Nogometnog saveza Osijek, s našeg područja bio je još i Erik Rek iz Badljevine koji je nastupao za Nogometni savez Sjever, a jako mi je bilo žao što nisu zvali i Frana koji je isto zaslužio poziv. Slobodno mogu reći da sam ponosan i na Antinu igru i na ponašanje, nije imao straha, a bilo je lijepo čuti i pohvalne povike upućene Anti od ljudi sa strane koji tada nisu znali kako je u njihovoj blizini i Antin otac. Odigrali su pet utakmica u pet dana, od toga dvije pobijedili i tri izgubili“, prepričao je Davor iskustvo iz Medulina.

Ante (gornji red, 7. s lijeva) u Medulinu na prvom probnom nastupu za U14 reprezentaciju

Osim nogometa, Ante i Duje su trenirali pet godina ninjutsu kod trenera Marija Tušeka te Davor ističe kako velike zasluge za disciplinu, dobru koordinaciju pokreta i staloženost dečki mogu zahvaliti upravo i svom bivšem ninjutsu treneru.

Ante i Duje s ninjutsu trenerom Marijom Tušekom

Za junaka priče Antu su nakon zapaženih nastupa na raznim selektivnim utakmicama interes iskazali Lokomotiva i Osijek, no Bahnici su odolijevali sve do poziva voditelja Škole nogometa Slaven Bulepo Romana Sovića i Lea Hajdinjaka s kojima su dogovorili kako će Ante ostati u Pakracu dok ne završi 8. razred te naposljetku potpisali ugovor po kojemu obavezno trenira s momčadi petkom te odigrava vikendom utakmicu, a po završetku osnovne škole, Ante planira u Koprivnici upisati Sportsku gimnaziju ili smjer farmaceutskog tehničara. Debitantski nastup za Slaven Belupo ubilježio je 22. veljače kada je na gostujućoj utakmici u Solinu ušao u igru u 64. minuti pri rezultatu 2:0 za domaćine, a mogućnost povratka u utakmicu Slaven Belupu je dodatno otežao Antin suigrač koji je dobio izravni crveni karton u 8. minuti te je utakmica naposljetku završila pobjedom Solina 3:0.

No tri dana nakon, na rasporedu je bila nova utakmica, domaći susret protiv Cibalije. Gosti su vodili prvo poluvrijeme 0:1, Slaven Belupo je izjednačio u 57. minuti, a novu priliku s klupe ponovno je dobio Ante ušavši u igru u 63. minuti. Nije mu dugo trebalo da demonstrira svoju klasu, uslijedila je prava simultanka u režiji Antiše koji je najprije u 73. minuti iznudio crveni karton kada ga je gostujući igrač udario laktom da bi potom u 77. primio loptu oko šesnaesterca gostiju te sjajno matirao vratara i tako donio svojoj ekipi sva tri boda kojima su preskočili Osijeka na tablici te zauzeli 3. mjesto iza prvoplasiranog Dinama i drugoplasiranog Hajduka – zaista scenarij iz snova!

Screenshot HNS semafor

Antin prvi pogodak u dresu Slaven Belupa kojim je ujedno donio i pobjedu svojoj ekipi

Da stvar bude još bolja, u idućem kolu Ante je 1. ožujka imao priliku zaigrati na Poljudu protiv svog omiljenog Hajduka. Ante je ušao u igru u 62. minuti pri rezultatu 7:1, a utakmica je završila izrazito dominantnom pobjedom Splićana 10:1, na što je Duje dobacio „šta će vam tek Dinamo napraviti“, a možete zamisliti našu reakciju gdje se i otac Davor kao okorjeli Hajdukovac pridružio salvi smijeha.

Duje u dresu pakračkog Hajduka

„Jednostavno su predobri i premoćni, isto kao i Dinamo. Poljud sam doživio kroz razgledavanje stadiona, ali zaigrati na tom travnjaku, onaj ulazak kroz tunel, 99% si siguran da ćeš ući u igru oko 60. minute, no svejedno me jako razveselio trenutak kad me trener poslao na zagrijavanje. Iako su nas rezultatski rasturili, pokušat ću izvući samo ono pozitivno iz tog iskustva i zadržati u sjećanju uspomenu kada sam zaigrao protiv Hajduka", „Misliš, kada si prvi put zaigrao protiv Hajduka?“, upitah ga, na što je s osmijehom potvrdio kako se nada da će odigrati i sljedeći duel s Hajdukom prvom prilikom.

Antiša i Davor su na kraju razgovora poručili kako zahvaljuju svim trenerima Hajduka i Lipika, a posebno trenutnom treneru Dubravku Ljevakoviću koji ga je preporučio te treneru Slavonije Požega Anti Bulatu, koji je Antu prepoznao i vodio uz ostale trenere na selekcije.

Ovaj pristojan momak sve je zaslužio radom, disciplinom, dobrim ponašanjem, fokusiranošću, talentom i hrabrošću, a uz odlično očevo manevriranje, podršku majke i ostatka bliže i šire obitelji, nadamo se da će nas veseliti još dugo i predstavljati Pakrac u dresovima koje si i sam poželi.

: PIŠE: Pakrački list; 06. ožujka 2026; 453

Pakračke brdske kamene utvrde uz planinsku cestu - Čaklovac i Bukovik

Psunj, planinska međa zapadne i središnje Slavonije, lepezasto je izdužen uz rijeku Savu, Pakru i Orljavu, a njegove obronke krase stotine dubokih klanaca izrezbarenih planinskim brzacima. Iz zemljine kore je u plamenu i potresu izrastao zasigurno prije 330 milijuna godina, iako postoje naznake i o znatno starijoj dataciji koja bi sezala i milijardu godina. Uvelike on grbi ravnu Slavoniju, i njezinim stanovnicima, koji na njegovom tjemenu postoje tek dašak vremena, otežava put. Psunj je svoju osoru narav pokazivao generacijama, a upravo teškoća kretanja njime uvjetovala je i kreaciju snažnih prapovijesnih utvrđenja. Ipak, prvo znatnije (zabilježeno) savladavanje njegovih klanaca pokazala je srednjovjekovna civilizacija slavonske Hrvatske. Isprva, planinski klanac Pakre i Orljave popunila je srednjovjekovna via Colomanis, Kolomanova kraljevska cesta, povezujući Zagreb preko Pakraca i Požege sa Osijekom. Danas nam je mnogo nejasnija druga, vrlo važna Dukina cesta, uz koju se vežemo prvi spomen 1210. godine. Ona je okomito sjekla Kolomanovu cestu kod današnjeg Dragovića i nastavljala preko Psunja do srednjovjekovnog samostana Rudine na istoku i templarske utvrde Račeša na zapadu.

Arheološko iskopavanje ovako velikih sustava prometnica gotovo pa i nije moguće, stoga sa moramo bazirati na površinsku ostavštinu tih žila kucavica srednjovjekovne Slavonije. I nailazimo na prvi problem. Sve srednjovjekovne prometnice prekrile su moderne asfaltirane trase i šumske uvelike strojno iz nivelirane prometnice. Ovdje praktički nećemo ništa naći. Moram reći kako ipak ima nade, koja se suptilno manifestira u ostacima srednjovjekovnih psunjskih zidina. Naime, brojna arheološka otkrića od 2021. do 2025. godine, ukazala su na poveliku mrežu srednjovjekovnih zidanih lokaliteta na Psunju koji su morali biti povezani cestom. Tako je sada moguće povezati benediktinski samostan Rudine sa srednjovjekovnom utvrdom Orljavac pa dalje se utvrdom Bukovik (vrh Javorovica), što su nastale na samom početkom 13. stoljeća. Sada znamo kako je Dukina cesta prelazila preko visova Psunja i spajala se sa trasom uz rijeku Rogoljicu, dalje prema templarskoj utvrdi Rašaški kod današnjih Bobara.

Ipak njezin najsnažniji krak, vodio je sjeverno prema srednjovjekovnoj aglomeraciji vrlo snažnog Dragovića i Sirača, izravno kroz klanac Rakovog potoka. Upravo ovdje ostaci zemljanih srednjovjekovnih stražarnica ukazuju na važnost opisanih komunikacijskih pravaca. Iako na prvi pogled ovako težak planinski put izaziva skepsu za njegovom potrebom kao i samu tehnološku mogućnost srednjovjekovnih putnika (zapregom), dodatno izgradnja utvrde Čaklovac podupire temelje ovog kompleksa. Povrh dominantnog hrbta, Čaklovac je štitio Rakov klanac isprva lakim streličarskim naoružanjem i brdskim stražarskim jedinicama, da bi vrlo brzo, napretkom tehnologije, tu ulogu mogao prepustiti teškoj artiljeriji. Procvat prometne tehnologije uskoro će utjecati i na formaciju zapanjujuće strmih srednjovjekovnih puteva, od kojih je najfascinantniji cik-cak strmi uspon uz čaklovačke hridi.
Pristup novim tehnologijama za analiziranje terena kao i brojna otkrića starih prometnica na Pakračkoj gori i u dolini rijeke Bijele ponudila su snažnu analogiju za proučavanje zapadnoslavonskih cesta. Rudonosno gorje Psunja bilo je znatno povezanije i naseljenije u srednjem vijeku nego što to danas možemo pretpostaviti. Tadašnja svijest putovanja uvelike se razilazila sa današnjim prometnim pristupom koji favorizira ravnije i manje izazovne trase. Izgleda kako je ušteda vremena u srednjem vijeku bila prioritet, a kreacija zahtjevnih trasa izlagala je putnike izazovima pothvatima. Možda ovakvo poimanje putovanja ima i redovnički filozofski korijen posebno afirmiran u ovom razdoblju ljudske prošlosti. Svakako, nećemo pogriješiti ako kažemo da je Čaklovački prolaz (Rakov klanac), srednjovjekovna vrata Psunja, ujedno i zahtjevna gotička staza iskupljenja.

Piše: Krešimir Vacek

: PIŠE: Pakrački list; 27. veljače 2026; 648

Od danas u poslijepodnevnim satima u prodaji (u Suvenirnici Pakrac i u KTC-u) novi, 642. broj „Pakračkog lista“.

Mjesec veljača, koji je inače obilježen Valentinovom, ove je godine bio ispunjen i brojnim skupštinama naših hvalevrijednih udruga koje su predstavljale svoj cjelogodišnji rad. Riječ je o udrugama koje su uvijek „zasukanih rukava“, spremne na djelovanje i doprinos zajednici, što svojim predanim radom iznova potvrđuju.
Osim Valentinova, s dolaskom kraja mjeseca sve je više događanja i zbivanja u našem gradu.
Vrijeme maškara i krafni ponovno je unijelo vedrinu i razigranost u svakodnevicu. Djeca su dobila priliku pokazati svoju kreativnost i šarenilo u punom sjaju, dok su građani s oduševljenjem i osmijehom na licu pratili malu, veselu povorku koja je prolazila gradom.
Mnogi su pritom poželjeli da maškare traju barem malo duže i da nam takvih trenutaka zajedničkog druženja i smijeha bude češće.
Kako se bliži kraj mjeseca, objavljen je i cjelovit program događanja, kako povodom Dana grada (čiji popis možete pronaći na posljednjoj stranici lista) tako i povodom obilježavanja 35. godišnjice početka rata u Pakracu. Obilježavanje je započelo sada već nadaleko poznatim sedmim Dječjim festivalom domoljubne glazbe „Croatio, iz duše te ljubim“, po kojem naš grad postaje sve prepoznatljiviji.
Donosimo i niz drugih zanimljivih i aktualnih tema, poput novog javnog linijskog prijevoza i njegov cjenik, sigurnosti u našem gradu, problematike vezane uz vožnju romobila koji će nastupiti čim grane prvo sunce te pitanja stranih radnika i odnosa tvrtki prema njima. Riječ je o problematici koja je u sve većem porastu, a koju u temi broja dodatno pojašnjava naš policijski načelnik. To su teme koje izravno utječu na svakodnevni život i potiču nas na razmišljanje o osobnoj odgovornosti i zajedničkom suživotu sa stranicma.
Ne možemo ne spomenuti ni raznolike kolumne naših vrijednih kolumnista s temama koje su svakim novinama sve zanimljivije.
Ovaj je mjesec, između ostaloga, snažno odjeknula i vijest o povećanju računa za vodu. Poskupljenje je, nažalost, mnogima prošlo gotovo “ispod radara”, no ubrzo će se osjetiti na našim novčanicima.
O toj temi, kao i o drugim novitetima, detaljnije smo razgovarali u intervjuu koji donosimo u ovom broju naših novina.
Na kraju, nitko ne može sa sigurnošću znati što nam budućnost donosi, bit će tu lijepih trenutaka, ali i onih izazovnih, možda i teških, koji će od nas tražiti snagu i strpljenje, a na nama je da u svemu tome ostanemo svoji.