PIŠE: Pakrački list

22. ožujka 2026

814

Detalj s revera proljetne odore, mala metalna oznaka na vijak, Simfonijskog orkestra OSRH

O vojnoj glazbi već smo dijelom pisali u tekstu o Trenkovim pandurima, jednoj od prvih postrojbi u Europi koja je u svom sastavu imala organiziranu vojnu glazbu. U ovom broju Pakračkog lista osvrnut ćemo se na glazbu koja nas je pratila početkom i tijekom Domovinskog rata – od pjesme Mojoj majci grupe Prljavo kazalište do brojnih hrvatskih budnica izvučenih iz „prašnjavih kutija“ nekih prošlih vremena.

Proljetna odora Simfonijskog orkestra Oružanih snaga Republike Hrvatske iz vremena Domovinskog rata

U muzejskoj Zbirci audio i video materijala Muzeja vojne i ratne povijesti čuva se velik broj audiokazeta, gramofonskih ploča i CD-ova vezanih uz glazbu Domovinskog rata i ranijih razdoblja. Dio te građe posjetitelji redovito mogu vidjeti u muzejskim vitrinama, a riječ je o dragocjenim svjedocima jednog vremena – vremenu neizvjesnosti, zajedništva i snažnog domoljubnog naboja.

Audio kazeta iz vremena Domovinskog rata glazbenika Ive Fabijana, koja je objavljena u produkciji Croatia Recordsa u Zagrebu. Na kazeti se nalazi deset pjesama, svih deset domoljubnog karaktera a možda najpoznatija od svih je ova naslovna " Kreni gardo "

Od samog osnutka Muzej vojne i ratne povijesti gaji izvrsnu suradnju i s Klapom Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj, čiji su nastupi i djelovanje snažno pridonijeli očuvanju i promicanju domoljubne pjesme. Posebno smo ponosni što se u našem muzeju može vidjeti i izložena odora s njihova prvog nastupa u Lourdes-u 2001. godine. Ova vrijedna uspomena osobno je darovana muzeju od strane gospodina Marka Bralića, voditelja klape, na čemu mu i ovim putem zahvaljujemo. Time je dodatno potvrđena povezanost glazbe, identiteta i čuvanja povijesne baštine. Vojna glazba oduvijek je imala važnu ulogu u ratovima – ne samo kao oblik razonode, već ponajprije kao sredstvo podizanja morala, jačanja zajedništva i oblikovanja identiteta. Ona je hrabrila vojnike, povezivala ljude u teškim trenucima te slala snažne poruke otpora, odlučnosti i nade. Po svojoj namjeni i sadržaju razlikujemo budnice (pjesme za buđenje i podizanje duha), marševe (ritmične skladbe za koračanje), domoljubne pjesme te službene himne.

Neki od CD nosača zvuka koji se nalaze u fonoteci Muzeja vojne i ratne povijesti, poklon Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a

U „moru“ poznatih pjesama s početka 1990-ih posebno mjesto zauzima Moja domovina, zajednički projekt brojnih hrvatskih glazbenika okupljenih pod imenom Hrvatski Band Aid. Pjesma je postala simbol zajedništva i potpore braniteljima, ali i svim građanima koji su, izravno ili neizravno, sudjelovali u obrani domovine. Zanimljivo je kako je upravo ta skladba i danas gotovo nezaobilazna na sportskim natjecanjima hrvatskih reprezentacija, gdje se doživljava kao svojevrsna neslužbena himna zajedništva.

Uz nju, važno je spomenuti i pjesme Mojoj majci, Bojna Čavoglave, Stop the War in Croatia, Vukovar Vukovar te Ne dirajte mi ravnicu, kao i mnoge druge koje su obilježile ratne godine. Svaka od njih nosila je posebnu emociju i poruku, a zajedno čine vrijedan dio naše novije povijesti.

Audio kazeta jednog od najpoznatijih izvođača iz vremena Domovinskog rata, tragično preminulog Tomislava Ivčića, s njegovom snažnom i međunarodno prepoznatljivom pjesmom „Stop The War in Croatia“, nastalom 1991. godine, u jeku agresije na Republiku Hrvatsku. Pjesmu je izveo samostalno te je snimio na engleskom jeziku kako bi apel za zaustavljanje razaranja i stradanja hrvatskih građana dopro do međunarodne javnosti. U vremenu kada su razaranja i ljudske žrtve bili svakodnevica, glazba je postala jedno od sredstava borbe za istinu, priznanje i solidarnost. Kao istaknuti glazbenik i javna osoba, Ivčić je iskoristio svoj ugled i popularnost kako bi kroz umjetnost poslao snažnu poruku mira. Pjesma je ubrzo postala simbol otpora, nade i zajedništva, ali i vrijedan dokument vremena koji svjedoči o ulozi kulturnog stvaralaštva u obrani i stvaranju hrvatske države. Ova kazeta danas predstavlja značajan muzejski predmet – podsjetnik na razdoblje kada su i glazbenici svojim glasom i djelovanjem sudjelovali u obrani dostojanstva i slobode Hrvatske. Kazeta je dar Karla Dujmića iz Vinkovaca.

 Audio kazeta glazbenika Đuke Čaića pod nazivom " Hrvatine " koja je objavljena u izdanju izdavačke kuće Orfej HRT-a

Mnogo je pjesama koje bi još trebalo istaknuti i sigurno će uvijek ostati neka koju nismo spomenuli. Upravo zato važno je sustavno prikupljati i čuvati ovu građu – kao trajni spomen na vrijeme stvaranja hrvatske države, ali i kao podsjetnik budućim naraštajima na snagu glazbe u najtežim trenucima naše povijesti. Pozivamo vas stoga da, ukoliko u svojim domovima čuvate audiokazete, ploče, CD-ove ili druge materijale vezane uz vojnu i domoljubnu glazbu, razmislite o njihovom darovanju Muzeju vojne i ratne povijesti. Ako vam više nisu potrebni, nemojte ih odbaciti – povjerite ih nama na trajno čuvanje, kako bismo zajedno sačuvali i ovaj vrijedan dio naše povijesne i kulturne baštine.

Piše: Mario Tušek, voditelj Muzeja vojne i ratne povijesti

Singl gramofonska ploča " Lijepa naša domovino" na čijoj se naslovnici nalazi poznata slika Otona Ivekovića " Dolazak Hrvata na more" Za MVRP poklonio Dragan Blažević iz Pakraca

Gramofonska ploča ( LP ) koja je objavljena u izdanju Croatia Recordsa. Na ploči se nalaze objavljene tri pjesme: Pjesma Tigrova, Himna marinaca i Pjesma Tigrova ( instrumental ). Aranžman pjesama potpisuje Nikša Bratoš, a izvođači su Jura Stublić, Vladimir Koćiš – Zec i grupa Neki to vole vruće. Produkciju potpisuju Tutić / Bratoš a album je snimljen u studiju Rococo u Zagrebu. Glavni i odgovorni urednik albuma, bio je Siniša Škarica.

PIŠE: Pakrački list

18. ožujka 2026

880

Gradonačelnik Tomislav Novinc

U povodu obilježavanja Dana Grada Pakraca napravili smo veliki intervju s gradonačelnikom Pakraca Tomislavom Novincom. Dužnost gradonačelnika preuzeo je u svibnju 2025. godine, a nakon deset mjeseci njegovog mandata porazgovarali smo o raznim, važnim gradskim temama.

(Cijeli intervju možete pročitati u sljedeće tiskanom izdanju Pakračkog lista koji će u prodaji biti u petak 27. ožujka.)

Na gradonačelničkoj dužnosti ste deset mjeseci. Kakvi su vaši dojmovi iz tog perioda i koji su za vas bili najveći izazovi?

Biti gradonačelnik je velika čast, ali i velika obveza. U proteklom razdoblju nastojao sam se prije svega upoznati sa svim aspektima funkcioniranja gradske uprave, gradskih ustanova i društava. Jedan od najvećih izazova svakako je usklađivanje brojnih projekata i potreba grada s financijskim mogućnostima proračuna. Zahvaljujem se svim mojim suradnicima, kao i bivšoj gradonačelnici Anamariji Blažević koji su mi pomogli upoznati se s dužnostima i prijeći sve izazove s kojima sam se susreo.

Koji su veliki projekti i kapitalne investicije planirane u skoroj budućnosti?

Trenutno smo u projektiranju novih sadržaja i krajobraznog uređenja Športsko – rekreacijskog centra što je nastavak ulaganja u sport i sportske sadržaje na području Pakraca. Kroz projekte prekogranične suradnje planiramo uređenje Društvenog doma Novi Majur, uređenje svlačionica i sanaciju platoa ispred gradske sportske dvorane. Isto tako planiramo uređenje Društvenog doma Omanovac kroz natječaj LAG-a. U suradnji s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine planiramo izgradnju višestambene zgrade na Pilanskom putu što je trenutno u fazi projektiranja. Županica Jozić me je nedavno obradovala informacijom o odobrenim sredstvima izgradnje i opremanja školske sportske dvorane Osnovne škole braće Radića u Pakracu uz ranije najavljenu izgradnju manje sportske dvorane u Prekopakri. Očekujemo izgradnju nogostupa i uređenje prometnice u ulici Dalibora Duchača u Prekopakri kao i u ulici Tome Lujanca u Badljevini. 

Iako se kontinuirano ulaže u gradsku infrastrukturu, potrebe i dalje postoje. Jedna od važnijih je obnova javne rasvjete u najvećem pakračkom naselju Jug koja je u jako lošem stanju. Kakvi su konkretno planovi i u kojoj je to fazi?

Javnu rasvjetu u ulici Andrije Hebranga prijavit ćemo na natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Program podrške brdsko-planinskim područjima u iznosu od gotovo 87.000 eura. Trenutno obavljamo prvu od tri faze ovog projekta, u kojoj ćemo rekonstruirati postojeću i ugraditi novu rasvjetu uz glavni pravac od bolnice prema sportskom centru, dok će u preostalim fazama javnom rasvjetom biti obuhvaćene ulice cijelog kruga oko Ulice Andrije Hebranga.

Jedan od većih infrastrukturnih zahvata bila je i obnova zgrade Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pakrac. Tu je bilo problema pa nam objasnite o čemu se radi, u kojoj je fazi obnova i kad možemo očekivati kraj radova?

Sa zadovoljstvom mogu reći da su radovi završeni. Obnova objekta je koštala 765.000 eura, projekt je financiran kombinacijom sredstava iz fondova, vlastitih sredstava DVD-a te uz potporu Grada Pakraca. Objekt nije značajnije obnovljen od Domovinskog rata, čije posljedice su se vidjele još nedavno. Obnovom doma poboljšani su uvjeti za operativni rad vatrogasaca, smještaj vozila i opreme te organizaciju aktivnosti društva. Obnova je bila važna investicija jer je DVD Pakrac jedno od najstarijih vatrogasnih društava u županiji s dugom tradicijom i značajnom ulogom u sustavu civilne zaštite i sigurnosti građana.

Možete li nakon deset mjeseci rada na dužnosti gradonačelnika ocijeniti je li teže biti gradonačelnik ili učitelj?

Biti gradonačelnik je puno dinamičnije i izazovnije. Kako nisam imao stalni radni odnos u školi, prošao sam nekoliko radnih mjesta u sustavu obrazovanja, od asistenta u nastavi do učitelja u produženom boravku. U nastavi imate stalno radno vrijeme i fokusirate se što bolje rasporediti aktivnosti kroz jedan školski sat. Ako pričamo o odgovornosti rekao bih da su oba posla vrlo odgovorna i zahtjevna. Kao gradonačelniku sugrađani vam povjeravaju grad na upravljanje, dok u školi roditelji povjeravaju učitelju ono najvrjednije što imaju – svoje dijete.

Vaša poruka našim čitateljima i sugrađanima?

Povodom Dana grada Pakraca želim svim našim sugrađankama i sugrađanima uputiti iskrene čestitke, uz zahvalnost na zajedništvu, trudu i ljubavi koju svakodnevno ulažete u boljitak našeg grada.

PIŠE: Pakrački list

18. ožujka 2026

816

Idealizirani prikaz najstarijih naselja na podrucju Pakraca/Foto: Krešimir Vacek

Zamislite cijelu Pakračku kotlinu prekrivenu stoljetnim šumama hrasta, brijesta i graba. Nema cesta, ulica, zgrada ni kuća. Pakra divlje vrluda kotlinom, a njezini brojni rukavci formiraju barice pune šaša i trstike. Potoci deru krajolik. Naizgled nedirnuta divljina. Tisućama godina ranije jedini ljudski dodir ostavile su malobrojne zajednice u vidu manjih drvenih lovnih kampova i privremenih šumskih stazica. Život se uvelike odvijao u pećinama, špiljama i pripećcima Psunja. Čovjek je ovdje bio samo gost, a divljina domaćin.

Mračno je razdoblje od šestog do petog tisućljeća prije Krista, jer o njemu, na našem prostoru gotovo ne znamo ništa. Ubrzo je zasjala svijeća civilizacije. U petom tisućljeću prije Krista formiraju se prva trajna naselja, a razvoj tehnološki naprednog kremenog alata - izum kamene sjekire i keramičkog posuđa omogućio je astronomski civilizacijski skok. Ruše se šume, nastaju livade i obradiva polja, a procvalo je i stočarstvo, ovčarstvo i kozarstvo.

Zajednice žive na povišenim terasama iznad potoka, rijeka i jezeraca koja obiluju ribom. Blizu svakog malog „grada“ nalazi se nepresušan izvor pitke vode. Čuje se žamor, vidi komešanje, a ljudi još uvijek nisu poznavali ratovanje. Život se iz špilja preselio u polu ukopane kućice i kolibice prekrivene slamom i blatom. Započela je revolucija uzgoja žitarica, život na rubu gladi, napokon je nestao.

I naš grad bio je svjedok ove transformacije. Tisućama godina stari ostaci prve civilizacije kriju se na nekoliko mjesta, koja su zubi vremena nažalost nepovratno prožvakali. Najstarija nalazišta mlađeg kamenog doba (neolitika) na užem području grada Pakraca nalaze se na brežuljku Kalavarija, i na lokaciji Čimen (Gavrinica), točnije na brežuljku iznad nogometnog igrališta Hajduk. Njihova devastacija recentnom gradnjom onemogućila je provedbu arheoloških istraživanja, pa o njima informacija ima vrlo malo.

Prema oskudnim podacima znamo kako pripadaju linearno-trakastom kompleksu odnosno korenovskoj kulturi koja ostaje prepoznatljiva po izradi kvalitetnih sivog posuđa ukrašenog geometrijskim motivima i jednostavnim urezima. Glavni alat za obradu voća, povrća i mesa izrađivan je od kremena u obliku nekoliko centimetara dugih nožića, a krupni alat tehnikom glačanja. Glačane sjekire tehnološki su skok naspram svog ranijeg kamenog alata.

Iako ih danas zbog izgleda nazivamo sjekirama, one su ujedno bile i motike i dlijeta, a takva svestranost omogućila je i prvotno gospodarenje šumom i poljodjelstvo, a ujedno i ukopavanje i podizanje nastamba. Naseljima korenovske kulture nedostaju bedemi i fortifikacijski sustavi što ukazuje na relativno mirno razdoblje bez učestalih migracija i borbi za resurse. Smještaj na istočnim padinama vjerojatno upućuje na mitološku želju za snažnijim urodom usjeva, koje će okupati jutarnje sunce.

O žiteljima ovog Zlatnog doba znamo vrlo malo. Groblja gotovo pa izostaju, a vrlo rijetki ukopi ispod podnica kuća sramežljivo govore. Kada oni ipak postoje, prikazuju pokojnika u zgrčenom, fetusnom položaju koji asocira na spavaća. Grčki pjesnik Heziod (oko 750 do oko 650g. pr. Kr.) tvrdio je kako je sretan život ljudi zlatnog doba prekidala mirna smrt što je dolazila kao san.

Nažalost, temelji najstarijeg Pakraca u prošlome stoljeću preživjeli su neke od tragičnih devastacija. Komunistička vlast je izgradnjom ulice Kalvarija (današnji naziv) 1970-ih trajno izbrisala neolitičko naselje i staro katoličko groblje pored. Podizanjem logora jugoslavenskih vlasti za hrvatske ratne zarobljenike i civile s Križnog puta 1945. na mjestu nalazišta Čimen na Gavrinici, te ubrzana urbanizacija nakon izbrisali su i tragove prve civilizacije na južnom dijelu grada.

Piše: Krešimir Vacek, arheolog Muzeja grada Pakraca

PIŠE: Pakrački list

18. ožujka 2026

1949

Stari grad Pakrac oko 1500., Ivo Geber, crtež, Muzej grada Pakraca

Uoči Dana grada Pakraca koji ćemo proslaviti sutra zastanimo na trenutak i zapitajmo se koliko je zapravo star naš grad? Koliko je generacija prije nas hodalo istim ulicama, gledalo istu rijeku i gradilo život na istim temeljima? 

Ove godine ne slavimo samo Dan grada, već i velikih 770 godina od prvog pisanog spomena Pakraca – gotovo osam stoljeća povijesti utkane u svaki pedalj našega grada. Najstariji siguran zapis o Pakracu pronalazimo u povelji kralja Bele IV. iz 1256. godine. U istoj toj povelji spominje se i prva hrvatska kovnica novca, smještena upravo u Pakracu.

Slavonski banovac 13.st Muzej grada Pakraca

U 13. stoljeću, dok su mnogi europski gradovi tek stasali, u našem su se gradu kovali srebrni slavonski banovci – novčići iznimne kvalitete i ljepote, koji se i danas smatraju među najcjenjenijim europskim srednjovjekovnim kovanicama. Ta činjenica jasno svjedoči o gospodarskoj i političkoj snazi koju je Pakrac imao još prije gotovo osam stoljeća.

Pakračka utvrda

Pakrac je izrastao iz moćne nizinske utvrde koja se nalazila na prostoru današnjeg središta grada. Okružena močvarnim terenom i velikim vodenim opkopom, s kulama koje su dosezale i više od 30 metara visine, bila je simbol sigurnosti, moći i organiziranosti. Unutar njezinih zidina nalazile su se palača, gotička kapela, vjerojatno i domus – kuća križarskog reda ivanovaca – te brojni drugi objekti. Graditelji utvrde bili su ivanovci, moćni križarski red, a Pakrac je dugo bio sjedište vranskog priorata – političkog i vojnog središta hrvatskog kraljevstva. Vlasnici starog pakračkog grada bili su i poznata braća Talovac, a neposredno prije osmanskih osvajanja grad je bio u posjedu Nikole Zrinskog.

Dolaskom Osmanlija Pakrac postaje važno upravno središte, jedno vrijeme i sjedište sandžaka. Njegovu veličinu i značaj u 17. stoljeću zabilježio je i poznati putopisac Evlija Čelebi, ostavivši nam dragocjen opis tadašnjeg grada. Kroz stoljeća Stari grad Pakrac je mijenjao gospodare, doživio rušenja i prenamjene. Nakon oslobođenja od Osmanlija utvrda postupno gubi svoju funkciju, a u 18. stoljeću, po nalogu carice Marije Terezije, vojna se posada seli u novu vojarnu. Stari grad s vremenom postaje izvor građevinskog materijala, a njegovi su posljednji ostaci porušeni sredinom 20. stoljeća.

Stari grad u Pakracu, fotografija, prva polovica 20.st

Na mjestu nekadašnjih kula i zidina niknule su nove zgrade, a unutrašnjost je pretvorena u parkiralište. Desetljećima su stanovnici ovoga grada hodali tim dijelom grada često i ne znajući da pod tom zemljom leže slojevi gotovo osam stoljeća povijesti.

Povratak srednjovjekovnog identiteta

Ovako duga i važna povijest se ipak nije mogla izbrisati, a od 2017. godine arheološka istraživanja postupno vraćaju Pakracu dio njegova izgubljenog srednjovjekovnog identiteta. Svaki pronađeni kamen, svaki ulomak keramike, svaki ostatak zida podsjetnik je da naš grad nije nastao jučer, nego ima dugi i slojeviti kontinuitet.

Dan grada Pakraca zato nije samo svečani datum u kalendaru već je podsjetnik na identitet koji baštinimo. Malo je gradova naše veličine koji se mogu pohvaliti sa 770 godina pisanog kontinuiteta, prvom hrvatskom kovnicom novca i utvrdom koja je bila političko i vojno središte kraljevstva.

Hrabrost u Domovinskom ratu

Važnost Pakraca u nacionalnoj povijesti ne pripada samo dalekim stoljećima. Proslavi Dana grada prethodi i obilježavanje početka Domovinskog rata, koji je započeo upravo u Pakracu. Time je naš grad postao simbol borbe za slobodu i jedan od temelja stvaranja samostalne hrvatske države. Pakrac je pokazao hrabrost, izdržljivost i odlučnost i u novijoj povijesti – iste one vrline koje su ga održale kroz burna prethodna stoljeća.

Stari grad Pakrac fotografija prva polovica 20.st

Živjeti u Pakracu zato znači živjeti u gradu koji pamti kraljeve, vitezove, trgovce, vojnike i obične ljude koji su, svatko u svom vremenu, gradili ovaj grad. Na nama je da tu baštinu istražujemo poštujemo i čuvamo. Stoga u Muzeju grada Pakraca nastavljamo s različitim aktivnostima kojima istražujemo i prezentiramo važnu i kompleksnu povijest ovoga grada. Novi Pakrac gradimo na vrlo starim, ali čvrstim temeljima, a u povezanosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti leži naša snaga i naš razlog za ponos.

Piše: Jelena Hihlik, ravnateljica Muzeja Grada Pakraca

PIŠE: Pakrački list

15. ožujka 2026

354

PIŠE: Pakrački list

15. ožujka 2026

366

Pripadnici Zrinske garde Čakovec na manifestaciji Slavonski banovac u Pakracu, 15. listopada 2022. godine

Nakon Kumpanjije, predstavljamo vam još jednu vrijednu povijesnu odoru iz fundusa našega muzeja – ovaj put iz Čakovca, grada Zrinskih.  Riječ je o odori Zrinske garde Čakovec, koju smo na dar primili prilikom njihova posjeta Pakracu u sklopu sajma „Slavonski banovac“, održanog 15. listopada 2022. godine. Tom su prigodom pripadnici Zrinske garde našem muzeju poklonili jednu od svojih povijesnih odora, čime su dodatno obogatili našu zbirku. Za one koji možda nisu upoznati, Zrinska garda Čakovec osnovana je kao udruga 30. travnja 2001. godine s ciljem očuvanja i promicanja baštine slavne hrvatske plemićke obitelji Zrinski, koja je u Čakovcu stolovala od 1546. do 1670. godine.

Uz svoju odoru pripadnici garde donijeli su i poklonili izložbenu lutku koju su sami obukli i postavili u muzejskoj prostoriji posvećenoj starijoj hrvatskoj povijesti

Želja osnivača Udruge jest da se spomen na obitelj Zrinski ne zatre, već da i budući naraštaji, u domovini i izvan nje, uče kako se njeguje čovjekoljublje, poštuje obitelj, brani dom, čuva domoljublje i bogoljublje. Posebnu simboliku ova donacija ima i zbog snažnih povijesnih veza Pakraca i obitelji Zrinski, budući da je grad Pakrac u jednom razdoblju bio u vlasništvu Zrinskih, čime se dodatno potvrđuje duboka ukorijenjenost ove plemićke obitelji u povijest našega kraja.

Pripadnici Zrinske garde Čakovec u posjetu Muzeju vojne i ratne povijesti 2022. godine

Uz povijesnu poveznicu, želimo istaknuti i onu noviju, iz vremena Domovinskog rata, kada su branitelji iz sjeverozapadne Hrvatske, među kojima i brojni Čakovčani i Međimurci, dali nemjerljiv doprinos obrani Pakraca, Lipika i šireg zapadnoslavonskog ratišta. Njihova žrtva i zajedništvo trajno su upisani u povijest ovoga prostora, a ova donacija dodatno učvršćuje veze sjevera i istoka Hrvatske, nastale upravo u najtežim trenucima naše novije povijesti. Poklonom odore našem muzeju žele pobliže upoznati ljubitelje vojne i povijesne baštine iz cijele Hrvatske sa svojim radom i djelovanjem. U sklopu njihove Udruge djeluje povijesna postrojba koju čine gardisti, topnik te bubnjarski orkestar, te su svi odjeveni u vjerno rekonstruirane povijesne odore iz vremena Zrinskih.

Uz odoru počasno – zaštitne bojne koju smo prvu dobili u postav, sada se u muzeju mogu vidjeti još i povijesne odore Trenkovih pandura, Zrinske garde Čakovec, Varaždinske građanske garde, Kostelske pištole – Keglevićeve straže, Turopoljskog banderija, Karlovačke građanske garde, Ličke pukovnije Gospić, Kumpanjije iz Blata, Gradske straže Bakar i Gradske straže Požega

Zrinska garda Čakovec iza sebe ima stotine nastupa i sudjelovanja na manifestacijama u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu – u Mađarskoj, Slovačkoj, Poljskoj, Austriji, Francuskoj, Italiji te u Vatikanu. Na kraju, ali nipošto manje važno, iskrenu zahvalu na realizaciji ove vrijedne donacije upućujemo i našim suradnicima iz Muzeja Međimurja Čakovec, čiji su nas predstavnici, predvođeni ravnateljicom gđom Mašom Hrustek Sobočan, posjetili u Pakracu te dali preporuku Zrinskoj gardi za donaciju odore našem muzeju. Budući da je naš muzej podupirući član Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske vojske, vjerujemo da će se broj povijesnih odora i vrijednih eksponata u našem postavu i ubuduće nastaviti povećavati.

Piše: Mario Tušek

Pripadnici Zrinske garde i Počasno – zaštitne bojne na vojnom hodočašću u francuskom svetištu Lourdes 2019. godine

Promidžbeni plakat Zrinske garde Čakovec