Svake godine na Vazmenom bdijenju krste se mnoge odrasle osobe koje su prošle katekumenat, te primaju sakramente krštenja, potvrde i prve pričesti u jednom slavlju.
U nekim europskim zemljama poput Francuske zabilježen je veliki broj katekumena koji će se krstiti na Vazmenom bdijenju. U spomenutoj Francuskoj u 2025. godini kršteno je 10.300 odraslih i 7.400 adolescenata što je povećanje od 45 posto u odnosu na 2024. godinu. Zanimljivo je istraživanje koje je među njima provedeno i to da ih 65 posto nije odgajano u religioznoj obitelji, a 50 posto da su sami otkrili snagu i ljepotu vjere. Njih 83 posto kao ključnu etapu rasta u vjeri spominju svetu misu gdje susreću Uskrslog Krista u njegovoj zajednici, a prepoznaju ga sa svojom braćom i sestrama u vjeri.
Zanimljiva su mnoga svjedočanstva odraslih koji vjerujući osjećaju snagu Krista Gospodina koji je djelovao u njima da vjerujući svjedoče živoga Boga u svom životu. Ta su svjedočanstva lijepa jer jasno pokazuju da Uskrsli Gospodin u svim vremenima osnažuje srca svih onih koji ga prihvate duhom njegove neizmjerne ljubavi. Jedno od takvih zanimljivih svjedočanstava izašlo je nedavno u jednom našem mjesečniku koje je bio posvećen posebno korizmenom vremenu. To svjedočanstvo govori o mladiću koji je odrastao u obitelji u kojima je bilo najvažnija komponenta stalnog životnog natjecanja u okvirima rada i businessa. U tridesetim godinama jednom se javio svom župniku da bi se krstio te mu je ispričao svoju životnu priču. Nakon rastave roditelja jedno vrijeme živio je sa majkom u inozemstvu. Majka mu je nakon rastave doživljavala teške životne i psihičke krize. Majka je mislila da će odlaskom u inozemstvo biti bolje no bivalo je sve gore i gore. Nakon nekog vremena vratili su se u Hrvatsku te počeli živjeti u stanu u Zagrebu. Zaposlio se u svojoj ekonomskoj struci i svaki dan prolazio kraj crkve ispred koje se nalazio veliki križ.
Vidio je ljude, čak i mlade i djecu kako ispred križa na tijelu načine znak križa i odlučio da i on čini svaki puta kada prolazi ispred crkve. Nakon nekoliko mjeseci takve prakse odlučio je svaki puta zastati i izgovoriti po neku molitvu (koju je čitao sa mobitela) za pokojnog strica i djeda koje je jako volio. Četvrtkom je znao ući u crkvu jer je čuo molitvu i pjesmu pred izloženim Presvetim Sakramentom te je osjetio strahoviti mir i sabranost u duši. Počeo je razmišljati o smislu i cilju života te je osjetio snažnu potrebu upoznati Boga, ali ne samo to, nego i svoj život ravnati po njegovim zapovijedima. Čitajući molitve sa mobitela nabasao je na psalam 3,8 „ Ustani, o Gospodine! Spasi me, o Bože moj!, koji izgovara kao molitvu ujutro i navečer.
Sretan je što će ovo Vazmeno bdijenje primiti sakramente kršćanske inicijacije u svojoj župnoj crkvi. Ovaj mladi čovjek nam kroz svoje svjedočanstvo govori jednu istinu naše vjere da je kršćanstvo počelo na križu dok je Kristovo uskrsnuće dalo odgovor onoj duši koja gledajući križ traži smisao za svoje pitanja koje u životu ne može naći u prolaznosti svakidašnjice nego u punini i smislu vjere kao snažnog životnog oslonca. Svako obraćenje je vjerodostojno svjedočanstvo da Krist Gospodin ispunjava u srcu „čežnju za izgubljenim rajem„ čežnju za nadnaravnim, čežnju za Bogom. Tako je snaga i poruka Uskrsa, poruka Kristova Uskrsnuća zapravo poruka Božje ljubavi kako je to davno izrekao prorok Jeremija ( Jr 31,3):
„Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost“.
Slaveći na Uskrs Kristovo uskrsnuće slavimo i dan našeg uskrsnuća kada smo postali sugovornici sa svojim Spasiteljem s kojim osobno razgovaramo i u vjeri rastemo. Slaveći Uskrs obnovimo svoju vjeru i budimo istinski svjedoci vlastitog duhovnog uskrsnuća.
Neka radosna vijest uskrsnuća zahvati i preobrazi naš život na načinu kako se ophodimo jedni prema drugima i kako promatramo život u cjelini u njegovom neprolaznom smislu.
U tom duhu dragi župljani želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs !
Piše: vlč. Jozo Zorić
