Tetoviranje, tetovaža, tattoo! Čim to spomenute reakcije su dvojake; negativne i pozitivne. Čini mi se kako onih neopredijeljenih, srednjih reakcija niti nema. U mnogih još uvijek izazivaju i prijezir, totalnu odbojnost. Nekima je to ok, no sebe ne žele podvrći toj vrsti umjetnosti. Neki su pak postali totalno ludi za tetovažama, pozitivno ludi što bismo rekli. Pročitao sam tamo negdje na izložbi: Napraviš jednu, pa drugu, a treća dolazi već sama po sebi. Ti su potpuno pozitivno ludi iz mojega kuta gledanja i mojega svjetonazora. Tetovaže su doživotni ukras - najčešće. Danas se naime mogu kvalitetno prekriti ili ukloniti. U mom okruženju (bikera i rockera) iskreni su ljubitelji tetovaža. Razlozi tetoviranja različiti su kao i motivi koje si ljudi tetoviraju. Neki ih imaju manje, neki više. Noge, ruka(e), vrat, prsti, tijelo, čak i lice. Intimniji dijelovi tijela. Muškarci i žene.

Od kuda mi ideja za ovaj tekst/blog? Saznao sam za ovu izložbu pa je posjetio postavljenu u Etnografskom muzeju grada Zagreba. Morao sam otići u obilazak. Pripadam skupini osoba sa samo dvije manje tetovaže pa već godinama priželjkujem i jednu treću koju dugo imam osmišljenu. Hoću li se potom „navući”!? Ni sam ne znam zašto još nisam kod nekoga rezervirao termin. Poznajem stvarno izvrsne majstore i salone. Jednom hoću vjerojatno!
Etnografski muzej i izložba je na Mažuranićevu trgu br. 14 u secesijskoj zgradi bivšeg Obrtnog doma! Izložbu je u suradnji s profesionalnim tattoo salonima zagrebačke scene postavila autorica Tea Rittig, a biti će otvorena do 03. svibnja 2026. Za četiri eurića možete u muzeju obići i ostali muzejski postav. Izložba je zamišljena kao prikaz fenomena tetoviranja od rane povijesti do danas. Na stranici muzeja o postavljenoj izložbi stoji zanimljiva rečenica: *”Fenomen koji se neprestano oblikuje, prilagođava i reinterpretira. Između inspiracije i autentičnosti, protesta i norme, rituala i mode, duhovnosti i estetike, tetovaža prelazi granice pripadanja i izdvajanja, tradicije i promjene i u tim se prijelazima stvaraju nova značenja”. Ulazim u muzejski prostor i prolazim kroz duži polutamni hodnik. Sa ulaza uočavam na frontalnom zidu (platnu) projekciju tetoviranih ruka. Srećom, znao sam što predstavljaju.

U ovim “našim” krajevima tetovaže su poznate od neolitskih vremena. Poznat je običaj tetoviranja tj. sicanja, (bocanja ili pikanja) žena u Bosni za vrijeme Osmanlijskih vladara.

**”U svrhu zaštite ženske djece i žena, tetovirali su im ruke i prste, ali i prsa te ponekad čelo znakom križa. Tradicijsko tetoviranje žena najzastupljenije je bilo između 1463. i 1878. godine. To je jedina poznata tetovaža na svijetu sa originalno osmišljenom zaštitnom funkcijom”. Križ kao motiv tih “tetovaža” upotrebljavao se u čak 317 inačica!

 

 

Razgledajući dalje sa desne strane ulaznog hodnika uočavam zanimljivu trakastu zavjesu sa likom tetovirane žene iz nekog vremena s početka prošlog stoljeća. Kasnije ću joj spomenuti ime. Usput razmišljam o današnjim javnim osobama. O sportašima, glumcima, pjevačima, pa i političarima kojima je ovodobno to i hit, hir, dostupno i normalno. Kako li je tek njoj bilo odvažiti se na taj korak i nositi takav znamen (možda tada i krimen)? Osim toga, znamo kako se reakcije promatrača tetoviranih osoba kreću od oduševljenja i divljenja do kritika i predrasuda (što već spomenuh). Neki smatraju kako pretjerano tetovirane osobe nemaju osobnost. Ma jeli!? Mnogi upravo tetoviranim motivom otkrivaju svoje snažno JA. Društveni stavovi variraju, a popularnost tetovaža zadnjih desetljeća raste. Reakcije nadalje možemo podijeliti na društvene (estetske), koje se kreću od znatiželje do divljenja, uz prateće predrasude i negativne kritike. Zatim fizičke (medicinske) koje su alergijske, upalne, infektivne u kraćim ili dužim vremenskim razdobljima.

 

 

Na gornjem kolažu u donjem redu na srednjoj slici prikaz je mumije Apo Annu (Ibaloi) prekrivene tetovažama. Neke u svijetu pronađene mumije stare su i dvije tisuća godina, kao ona pronađena u planinama Altaja u Sibiru, a očuvana zahvaljujući permafrostu. Bile su zahtjevne izrade, nimalo jednostavne čak i za današnje vrhunske majstore. Tetoviranje je znači bilo popularno i predstavljalo jasno društveno znamenje u prapovijesnim zajednicama. Hrabre žene - nazvao bih slijedeće tri slike prvog reda u gornjem kolažu. Prva je Olive Oatman. Bila je bjelkinja/Amerikanka koju su Indijanci zarobili i tetovirali prema plemenskim običajima, a kasnije je pustili u pustinji Mojave kao tinejdžericu. Održavala je predavanja o svojim iskustvima.

Prikazana trakastom zavjesom predstavljena je Maud Stevens Wagner. Američka cirkuska glumica. Bila je prva poznata umjetnica tetovaža u Sjedinjenim Državama. Zanimljiva je i Betty Broadbent, poznata kao “tetovirana Venera”, smatra se najfotografiranijom tetoviranom damom 20. stoljeća. Radila je i kao tattoo umjetnica.
Godine 1981. bila je prva osoba koja je primljena u Tattoo Hall of Fame. Slijedeća tema plemenska su tetoviranja i oblik označavanja statusa pojedinaca u zajednicama. Poznamo ih od skupina Maora, Samoe (njihove Tribal tetovaže popularne i danas), pa do Indijanaca, Vikinga, drevnih i ovovjekih Japanaca i sa tko zna kojih meridijana, paralela, kultura, naroda i kontinenata.
***Za plemena gdje je neki stil nastao, proces popunjavanja slike bio je sveti ritual, pred kojim je bilo potrebno moliti. Drevni su vjerovali da će tetoviranje povezati dušu i tijelo osobe, njegove misli, želje i duhovnu energiju. Plemenske tetovaže smatrane su čarobnima, jer su štitile vlasnika od štete, dodajući mu hrabrost i snagu.
Tragovi tetoviranja nađeni su kod nas u Vučedolskoj kulturi!? Antropomorfni idol pronađen je u Vinkovcima (isti kolaž, srednja slika). Davno u 3. tisućljeću pr. Kr.: ‘Vučedolske tetovaže bile su poput nakita. Izvodile su se koštanim šilima, u obliku križa.
I nekada, pa do danas tetovaže su pričale priče o ljudima na koži vlasnika. Postoje tragovi na keramičkim figuricama/idolima koje prikazuju ženski lik ukrašen tetovažama o čemu svjedoče simboli na njihovom tijelu oslikani izvan granica odjeće. Pozicionirane su na području njihovih ruku i nogu. Otkrivale su kao i drugdje u svijetu društveni status, karakter, obilježavale vlasnika. Prikazan je i jedan starodobni tatto pribor (komplet)!

Rani početci tetoviranja u Zagrebu

Kako je to danas? Netko se na nešto u današnje vrijeme navuče! Netko na neke simbole, pop idole, na filmove, glazbu, kućne ljubimce, djecu, misli umnih ljudi, zakletve, ma sve je dopušteno. Samo treba odabrati vješta majstora, umjetnika i biti siguran u motiv koji ćeš vjerojatno doživotno nositi. Usput, tetoviranje i nije baš jeftin “sport”! Odabirite najbolje, raspitajte se prije koji su saloni najbolji. Neki majstori i modeli predstavljeni su i na ovoj izložbi. Od prvih lokalnih koji su pionirski kretali s ostavljanjem tragova tinte na koži prijatelja, rodbine, pa potom mušterija. Majstori i modeli: Irena Milina, Tonka Galović, Stipe Štajduhar, samo su neki sa spomenom i prostorom na izložbi.

Prikaz današnjih tetovaža

Prikazani su pribor i neki izlošci od frenda Igora Palića (Pale). Uživajte ovaj osvrt, odobravajte tetoviranje ili ne odobravajte. No nikoga tetoviranoga ne podcijenite. Nitko nije savršen. Svi imamo nekakvu potrebu isticanja.
Ukoliko ovo pročita netko iz tattoo struke neka mi javi ukoliko sam nešto pogrešno napisao. Hvala na čitanju.

Izlošci slika i pribora za tetoviranje

Izvori naznačeni na: https://lukylipik-vrijemeodluke.blogspot.com/2026/02/usputnosti-izlozba-moja-koza-kultura.html