Piše: Mario Barać
Došlo nam je ljeto. Doslovno u jednom danu vani je „zapeklo“, temperature su se popele preko 30 Celzijusa i za čas smo opet u japankama i kratkim hlačama. A prije samo dva tjedna strepili smo od „ledenih svetaca“. Najbolje to znaju voćari koji su posebno pratili jutarnje temperature i strahovali od pojave mraza.
Koliko je vrijeme bilo prevrtljivo ovoga svibnja govori i podatak da je prije desetak dana, točnije 17. svibnja zbog obilne kiše i izlijevanja rijeke Orljave, ponovno bila zatvorena državna cesta DC38 Pakrac – Požega pa se u Požegu moglo samo preko Nove Gradiške. Sreća da kiša nije obilno pala dva-tri dana kasnije jer je od 20. svibnja zbog radova na izvanrednom održavanju bila zatvorena i državna cesta DC51 Nova Gradiška – Požega. Dakle nismo bili daleko od situacije da obje ceste budu zatvorene istovremeno. U tom slučaju iz Pakraca u Požegu mogli bi ili preko Okučana i Pleternice, što je ruta duga oko 105 kilometara ili preko Daruvara i Voćina što bi put povećalo na skoro 120 kilometara.
Netko naivan i neupućen u naše lokalne prilike zapitao bi se kakvu to razornu moć mora imati ta rijeka Orljava koja svako malo prekine promet za sva vozila. Posebno ako problem gledamo u duhu današnjeg, modernog i naprednog vremena u kojem se u Europi (kojoj pripadamo) grade viseći mostovi dugi skoro 4 kilometra na visini od nekoliko stotina metara, s dvosmjernom autocestom i prugom (Danska).
No nije kriva pitoma Orljava koja izvire negdje ispod Bjelajaca, a u Savu se ulijeva kod Slavonskog Kobaša. Problem su „stručnjaci“ koji su na kritičnom dijelu nakon prelaska mosta, u smjeru naselja Orljavac, trasu ceste položili prenisko, ne računajući na oborinske vode i bujice koje se za obilnih kiša slijevaju u na tom mjestu usko korito. A voda ko voda, nađe sebi put, makar morala preko ceste.
Nisam „stručnjak“, ne znamo dublju problematiku i moguće prepreke za izvođenje radova, ali logika nalaže: ako nešto ne funkcionira zato što je postavljeno prenisko, onda to nešto treba izdignuti. U ovom slučaju očito je da za to nisu potrebni vijadukti, masovni betonski nosači ni čelične konstrukcije.
Zašto taj problem nije riješen ni nakon četvrt stoljeća ovog tisućljeća, ne znamo niti nas tko informira, a ruku na srcu ni ne pitamo previše. Slično kao što sve rjeđe pitamo što je s projektom pakračke i lipičke obilaznice koja je svojevremeno bila u vrlo ozbiljnoj fazi. Toliko ozbiljnoj da je prije 5 godina u proračunu Hrvatskih cesta za njenu izgradnju bilo planirano oko 190 milijuna kuna.
Ipak nije sve tako sivo. Srećom, u našoj županiji se grade ili će se početi graditi trase novih cesta, čak i novi tunel, a bolja prometna povezanost će posljedično imati pozitivne učinke na gospodarstvo sjedišta županije. Nadamo se da će nešto nekad ostati barem i za izdizanje ceste kod Orljavca.
Foto: DVD Brestovac
