Radnici na održavanju Dallas Reunion towera spremno su pozirali s našom zastavom

Središnji sportski događaj dana za sve nas je večerašnja utakmica 1. kola skupine L na Svjetskom nogometnom prvenstvu u SAD u kojoj će Hrvatska igrati protiv Engleske s početkom u 22 sata.
I dok ćemo mi tu utakmicu gledati putem malih (ili velikih) ekrana, „naš čovjek u Dallasu“, Marko Pušćenik biti će na tribinama stadiona „Dallas Cowboys“ i uživo navijati za Hrvatsku.
Nakon jučerašnjeg dolaska u Dallas, smještanja i kratkog odmora, Marko i njegovo društvo imali su sadržajan dan, a što se sve događalo ispričao mi je u telefonskom razgovoru jutros u 8 sati po našem, odnosno u 1 sat iza ponoći po američkom vremenu.

„Ma ludnica je ovdje, stvarno poseban doživljaj. Prihvaćeni smo fenomenalno, svi nas bodre, žele nam sreću i pobjedu protiv Engleza. Već ujutro kada smo se zaputili prema gradu, zastao sam pored policijske patrole. Policajac koji je sjedio u automobilu spustio je prozor i kada sam ga zamolio da se fotografiraju s nama i našom zastavom, bez razmišljanja su izašli i pozirali. Kasnije nas je jedan policajac čak sam zaustavio i zatražio da se zajedno fotografiramo.

Marko sasvim desno i njegovi kumovi i prijatelji s američkim policajcima

Obišli smo i jednu od znamenitosti Dallasa „Reunion tower“ na kojem je vidikovac na oko 150 metara. Ondje smo zatekli radnike na održavanju koji su visili preko ruba vezani sigurnosnom užadi. Dva mlada Amerikanca su bez razmišljanja pristala fotografirati se s našom zastavom.

Kasnije smo sudjelovali i impresivnom navijačkom korteu u kojem je bilo jako puno naših navijača. Moram istaknuti zajedništvo koje je vladalo u toj povorci u kojoj su se vijorile razne zastave. Najviše je bilo službenih državnih zastava, ali je bilo i zastava Herceg-Bosne i starih hrvatskih zastava s prvim bijelim poljem. Govorim to jer nikome ništa nije smetalo, nije bilo nikakvih podjela i svi smo bili ujedinjeni pod tim zastavama. Iznenadilo me koliko sam poznanika sreo pa se opet pokazala istinitom ona tvrdnja da je svijet u stvari jako mali.

Jedino razočaranje doživjeli smo na cilju povorke, u jednom parku gdje su nas u nekoj vrsti fun zone dočekali sa sladoledima i limunadom! Zato smo završili u jednom irskom pubu koji je sinoć naravno bio pretvoren u hrvatski jer je bilo prepun Hrvata iz svih krajeva lijepe naše, ali i cijeloga svijeta. Pjevalo se navijalo i to je bio savršeni završetak večeri“, ispričao je Marko pomalo umornim glasom, ali, kako sam kaže, nema vremena za odmor.
„Svi znamo šta nas danas čeka tako da već od 9 krećemo prema stadionu zauzeti mjesta za utakmicu koja počinje u 15 sati po lokalnom vremenu. Imam stvarno neki dobar osjećaj da ćemo danas pobijediti i mislim da će na tribinama biti jako puno naših navijača. Jedino se nadam da nećemo biti rasuti po stadionu nego da ćemo biti smješteni zajedno, na jednom dijelu. Doživio sam to na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine kada smo bili grupirani. Kada krene to navijanje, taj huk s tribina, čovjek se naježi. Inače, moj dojam s ulice je da nas je u Dalasu puno više nego Engleza, ali znamo iz iskustva da Englezi vjerno prate svoju reprezentaciju pa sam siguran da će i njih večeras na stadionu biti jako puno.

Za Dallas Marko kaže da je prelijep, da su ljudi ljubazni, ali priznaje da se poželio dobre kave. Dodaje i da mu se jučer porukom javio još jedan pakrački „Amerikanac“. Naime, u 1.450 kilometara od Dallasa udaljenom Indianapolisu već mjesec dana živi i radi naš Marijan Gurdon koji se u poruci Marku „očitovao“ na jučerašnji tekst na našem portalu: „J...m ti, ti jedan dan u USA i odmah na vijestima, a Gugašvili već mjesec dana pa nikog briga“, našalio se Guga.

Marko je zamolio da spomenemo i njegovo već provjereno društvo, kumove i prijatelje s kojima više od 20 godina putuje na utakmice reprezentacije. „Molim te spomeni dečke koji su sa mnom, kumovi Nikica i Ante iz Uskoplja, fra Niko iz Stipanića kod Tomislavgrada, Igor iz Guče Gore i Josip iz Broda i ostali iz svih hrvatskih krajeva i dijaspore. U moru poznatih lica naletili smo i na Aljošu Asanovića koji nam je prišao i rekao da se naježio kada je vidio da jedan od nas nosi prvi hrvatski službeni dres iz listopada 1990. Bila je to prva službena utakmica naše reprezentacije, rezultatom 2:1 savladali smo Ameriku, a baš je Aljoša Asanović u 27. minuti zabio prvi, povijesni gol za Hrvatsku! Koliko simbolike!! Bog i Hrvati, ima nas!!!“.

Na kraju još jednom podsjetimo da je Marko do sada uživo gledao 4 utakmice protiv Engleza, od kojih je 3 puta pobijedila Hrvatska, 2:0 u Zagrebu 11. listopada 2006. u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, zatim 3:2 na Wemblyeu 21. studenog 2007. u posljednjem kolu istih kvalifikacija i 2:1 stadiona Lužnjiki u Moskvi 11. srpnja u polufinalu Svjetskog prvenstva. I njemu i nama želimo da se taj niz večeras nastavi!