... pred Božić 1997. godine uselili smo u svoje kvadrate. Umjesto podstanarstva na različitim adresama stambenih kvadrata raznih iznajmljivača, postali smo podstanari jedne od naših banaka na slijedećih dvadeset godina.
Kakve to veze ima sa Medvedgradom pitate se? Pa ima kroz jednu anegdotu koju pamtim iz dana nošenja odore časnika HV-a, a poveznica je kupnja kuće. Ispitivao me jedan kolega po odori o kupljenoj kući. Kolika je, gdje je, koliko novaca, na koliko godina i tako sva "bitna" pitanja. Ja sretan i ponosan suvlasnik (sa suprugom) vlastitih kvadrata strpljivo na sve odgovarah. No nisam očekivao pitanje: Vidi li ti se Marijane sa tvoje kuće Oltar Domovine? Ne rekoh! E pa Rvatino moja onda ti ništa ne vrijedi ta tvoja kuća! Reče mi ozbiljno Vinko, ispije pivo do kraja i ode od mene. Ja se snuždio što od čudna pitanja, što od činjenice „bezvrijednosti” naše kuće. I tako, nekako s proljeća izašao sam na terasu nešto muški ozbiljno obaviti (ustvari vješao sam oprani veš po zapovjedi životne mi partnerice), okrenuo se i ugledao Medvednicu, Sljeme. Medvedgrad i na njemu sam zamislio kutak gdje je Oltar Domovine! Vrijedi mi kuća znači; vikao sam!!! Ukućani na dvorištu slušaju, ne razumiju moje uzvike, pitala se žena jesam li poludio? Jedva sam dočekao u vojarni sresti Vinka i pohvaliti se svojim otkrićem. Koliko danas vrijedi obnovljeni Medvedgrad i na njemu zapušteni Oltar Domovine? Kako komu! Meni je za nedavne sunčane nedjelje vrijedio tisuće užitaka. Tisuće užitaka uz tisuće koraka svojih unuka od Šestinske crkve, pored Lagvića do gore i nazad do groba A. Starčevića u čijoj blizini ostavih auto.
Tamo, malo poviše restorana Lagvić počinje ne preteška planinarska staza do zidina Medvedgrada. Kad se male i velike noge slože – pješačiti se može. Inače starijim ljudima (u čiju skupinu još ne želim) te djeci i bolesnima preporuka je do samih zidina doći autom. Može se i kombinirati, auto ili gradski prijevoz sa cipelcugom. Uzesmo ruksak, tekućine, voće, fotoaparat i krenusmo se penjati. Staza suha, vrijeme toplo, zrak planinski puni pluća, a mi željni avanture. Posebno mlađi unuk Dorijan koji je po prvi puta sa mnom u takvoj hodnji.
Dante već ima podosta koraka uz mene. Nabavismo i pomoćne štapove kao iskusni planinari. Pješice planinarskom stazom broj 12 ima oko sat vremena lagana hoda.
Jedino se nismo usuglasili oko prikladne pjesme koju znamo sva trojica. Gaze šumski put male noge, a ja lukavo odabirem trenutke predaha objašnjavajući im tada vrste drveća, značenja markacija te nalazim mjesta za klikove fotićem. Uživam gledajući ih. Tamo gdje staza dozvoljava puštam ih potrčati, skakati. Naučio sam ih kulturi pozdravljanja planinara i ostalih namjernika koje sretasmo. Naučili su i da u šumi ne vičemo. Ugledasmo pokojeg leptira, kosa, pčelu i najviše čovjekovih najboljih prijatelja puštenih trčati bez povodca.
Centar za posjetitelje Medvedgrad otvoren je od utorka do nedjelje od 9-16. Zadnji posjetitelji mogu ući do 15 sati. Ulaznica za djecu je 6 Eura, odrasli je plaćaju deseticom, a penzići mogu za 7 Eurića. Što dobijete? Moderan interpretacijski centar atraktivan djeci i odraslima. Barem osobno tako sudim! No cilj je svježi zrak, uživanje u njemu. Provesti zanimljiv dan u prirodi, istražujući biljne i životinjske vrste te povijest Medvedgrada. Postav je moderan, bez klasičnih muzejskih eksponata. Vrlo edukativan, posebno najmlađima. Ukoliko ne znaju čitati morati će im stariji čitati i pričati priče. Posebno priču o Crnoj kraljici. Ova utvrda nikada nije osvojena od strane tadašnjih neprijatelja.
Čuvala ju je mistika. Legenda o Crnoj kraljici s Medvedgrada najčešće se veže uz povijesnu ličnost Barbare Celjske (15. stoljeće), zloglasne okrutne carice odjevene u crno. Prema mitu, zazvala je vraga da obrani grad od Turaka, ali je zbog kletve i pokušaja prevare izgubila dušu i blago.
Interpretacijski postav čine Južna kula sa pričom: U kraljevstvu drevnih šuma. Potom „selimo” prema Malom palasu kako bismo u njemu saznali Tajne drevne planine. Na kraju dolazimo do Začarane povijesti prikazane u Velikom palasu. Posjetiti se može kapelica, prostor za najmlađe, suvenirnica te Oltar Domovine.
Oltar Domovine na Medvegradu simbol je stvaranja moderne Hrvatske države te spomenik svim palima u Domovinskom ratu. Na kamenim kockama isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, Veliki križ, te stihovi hrvatske himne. Spomenik čini 29 staklenih plavih i bijelih “kapi”. Kameni blokovi su od kamena iz svih hrvatskih županija. Danas tonu u zaborav. Sami Medvedgrad je stari grad sagrađen u 13. stoljeću nakon provale Mongola 1242. g. Smješten je na južnim padinama planine Medvednice, na brdu Mali Plazur, na visini od 593 m. I tu je za nas posjeti kraj. Male noge, a i one didine postale su lagano umorne.
Već smo lagano odmakli od predviđena vremena povrata doma. Kasnimo na ručak, a gladni smo.
Obišao, fotkao i tipkao: Marijan Lukić Luky
