Ljetni temperaturni toplinski val koji traje već desetak dana, iz dana u dan postaje sve teži pa većina nas željno iščekuje bilo kakvo osvježenje, a posebno željno iščekujemo kišu. Vodoopskrbne tvrtke diljem Hrvatske pozivaju na racionalno trošenje vode, a energetsku krizu produbljuju i suše zbog kojih su velike hrvatske rijeke dosegle vodostajne minimume.
Vodostajna „kriza“ pogodila je i našu Pakru koje se od rijeke pretvorila u „plitak potok“, a dokaze smo evidentirali i fotografirali 4. kolovoza oko 15 sati i to pri temperaturi zraka od 35 stupnjeva. Prema službenim podacima tog dana vodostaj kod Kusonja je bio 0 centimetara, a protok 0,5 m3 u sekundi. Ilustracije radi, najveći vodostaj Pakre kod Kusonja izmjeren je 16. svibnja 2014. kada je izmjereno 204 centimetra.
Našu ljetnu ekspediciju na Pakri počeli smo kod Brusničkog mosta, svojevremeno jednog od omiljenijih ljetnih kupališta. Sada je korito Pakre kod Brusničkog mosta u većem dijelu suho, a tamo gdje protječe, dubina vode je jedva preko gležnja.

Nizvodno prema gradu također je na oko vidljivo da je vodostaj minimalan, uvjerili smo se u to i kod novog kusonjskog mosta gdje smo doslovno bez problema hodali koritom Pakre koja je na tom dijelu polovično presušila.

Kod pješačkog vatrogasnog mosta iz korita rijeke provirili su brojni sprudovi, a zanimljiv je pogled sadašnje razine Pakre u odnosu na bočni potporni zid koji počinje u obali Petra Krešimira. U već spomenutom svibnju 2014. podivljala Pakra je ostavila trag zahvaljujući kojem je vidljivo da je tada svega desetak centimetara dijelilo rijeku od izlijevanja.

Prema Velikom mostu, vidljivo je da u vodi ima sve manje kisika pa je na površini jako puno algi koje imaju neugodan miris. 

U ovom dijelu Pakre nailazimo i na prve znakove života, ali ne na ribe nego na rodu koja je osvježenje pronašla u mlakoj vodi između Velikog i Malog mosta. 

Ipak, bez obzira što vlada suša, vegetacija u ovom dijelu rijeke je dosta bujna, korito je zazelenilo raslinje i trava od koje se ne vidi betonski kanal pa to sve skupa pomalo romantično podsjeća na nekadašnji, prirodni tok Pakre prije njene betonizacije.

No na stranu nostalgija, ovo je dokaz da će odgovori brzo morati poduzeti konkretne korake u smislu uređenje korita rijeke Pakre u samom središtu Pakraca.

Na prve ribe nailazimo odmah poslije brane kod mosta kod Nadcestarije, odnosno „petlje“. Upravo zahvaljujući brani, na tom dijelu voda je dublja pa su samim time i uvjeti za život u vodi bolji, no samo nekoliko desetaka metara nizvodno, opet ista priča – sprudovi, polusuho korito i voda koja je jedva kreće prema Lipiku.

Na mjestima je rijeka toliko uska i plitka da ju je doslovno moguće preskočiti. 

Mala brana koja je u razini ulaska u Filipovac praktički više nema funkciju, a betonska konstrukcija Velike brane koja se nalazi nedaleko pontonskog mosta u Lipiku više je suha nego mokra jer se rijeke njome slijeva samo kroz sredinu.

Ovu mini ekspediciju završavamo kod pontonskog mosta kojim se ide u Dakićev sokak. Na tom dijelu prirodnog toka korito rijeke postaje usko, a trava koja sakriva obje obale, nosi Pakru, odnosno ono što je od nje ostale, prema ušću u Ilovu…