Razgovor s Davorom Lepkom, ponovno izabranim predsjednikom Udruženja obrtnika Pakraca i Lipika, donosi nam pogled na trenutno stanje obrtništva, izazove s kojima se mladi obrtnici susreću te njegove želje za novi mandat. Naglašava potrebu za snažnijim povezivanjem obrtnika, razvojem Udruženja i promocijom kroz Grahfest.

Nakon nekoliko godina ponovno ste na čelu Udruženja obrtnika Pakraca i Lipika. Što vas je motiviralo na povratak?
Od 2015. do 2022. godine bili smo dosta aktivni i smatrao sam da je vrijeme da netko drugi preuzme Udruženje. Međutim, nakon četiri godine imao sam osjećaj da smo se pomalo pogubili i da je posao koji je započet 2015. ostao nedovršen. Danas imamo svoju zgradu i prostor u kojem se možemo okupljati, a nekako smo se najmanje tamo nalazili. Smatram da nije smisao da se djelovanje obrtnika svede samo na Grahfest. Grahfest je naš autohtoni doprinos gradu, ali Udruženje obrtnika mora biti puno više od toga – mjesto gdje obrtnici mogu doći, razgovarati, dobiti informaciju, pomoć i povezati se međusobno.

Kako gledate na današnje stanje obrtništva?
Kada sam počeo mandat 2015. godine, imali smo oko 140 obrta, a danas smo na oko 280. To je vrlo dobra slika i pokazuje da se obrtništvo razvija. Naravno, tome su pridonijele i poticajne mjere Grada i države, od poticanja majstorskih zanimanja i edukacije do naukovanja i potpora za pokretanje poslovanja. Tu su različite mjere usmjerene na poticanje majstorskih zanimanja, ulaganje u edukaciju, majstorske ispite, naukovanje i poticanje mladih da se odluče za obrtništvo.
Mislim da je dobro što se danas puno bolje ulaže u nove obrtnike i što se ljude motivira da rade legalno te da se vrate iz inozemstva i pokrenu vlastiti obrt. Ako netko zna raditi svoj posao, zašto ne bi iskoristio poticaj i otvorio vlastiti obrt?
Od obrta se danas može živjeti. Posebno je velika potražnja za kvalitetnim majstorima – keramičarima, soboslikarima, monterima suhe gradnje i sličnim zanimanjima. Za dobre majstore često se čeka i po nekoliko mjeseci. Tržište vrlo brzo pokaže tko radi kvalitetno.

Nedostatak radne snage i dalje je jedan od najvećih problema. Jesu li se mladi ipak počeli više okretati obrtništvu?
Problem radne snage i dalje je izražen, ali vidim da se i sve više mladih okreće majstorskim zanimanjima. Posebno je dobro kada postoji obiteljski obrt koji mladoj osobi može ponuditi priliku. Kod mene je, primjerice, kći završila jezičnu gimnaziju, ali se kasnije prebacila u frizersku školu i dodatno se educirala. Danas radi ovdje u frizerskom salonu. Međutim, mladima ne treba nametati što će raditi. Treba ih slušati i dati im mogućnost da sami odluče.
Zato odlazimo u osnovne škole i učenicima predstavljamo različita obrtnička zanimanja. Mislim da je važno da djeca već u toj dobi vide da obrt nije nikakva „rezervna opcija“, nego posao od kojeg se može dobro živjeti.
I sam sam svojevremeno tako odabrao svoje zanimanje gledajući stričevu djecu koji su uvijek imali bolje igračke. To mi je bio glavni motiv, zato sam i odabrao u osmom razredu što ću završiti. Zato mislim da mladima treba pokazati konkretan život – da vide što mogu postići svojim znanjem i radom.

Imate li danas dobar primjer zanimanja za koje u Pakracu postoji potražnja, a nema dovoljno školovanih ljudi?
Problem se vidi i kod zidara. Imam osjećaj da Hrvati sve manje žele raditi kao zidari. Kao da se ljudi više okreću nekim, uvjetno rečeno, „boljim“ zanimanjima, poput keramičara, soboslikara ili montera suhe gradnje, dok je za zidare sve teže pronaći radnu snagu.
Zbog toga vlasnici građevinskih obrta sve češće traže radnike u inozemstvu, primjerice u Egiptu, Indiji, Nepalu i drugim zemljama. Međutim, cijene njihovog rada zbog toga nisu nužno manje plaćene. Imam dojam da je problem jednostavno u tome što domaći ljudi više ne žele raditi određene poslove.

Koji se sve majstorski ispiti mogu položiti u našem Udruženju?
Majstorski ispiti organiziraju se na razini područne obrtničke komore. Kandidati se prijavljuju područnoj komori jer se svako zanimanje može se polagati na više lokacija. Ako se određeni majstorski ispit ne organizira u našoj područnoj komori, kandidata se uputi u najbližu komoru u kojoj se taj ispit održava dok se skupi dovoljno kandidata.
Primjerice, znam da se za neka zanimanja, poput zavarivača i vodoinstalatera, odlazilo u Bjelovar, dok se neki ispiti održavaju u Požegi. Sve informacije o tome mogu se provjeriti na stranicama Hrvatske obrtničke komore. Mi kao udruženje možemo pomoći tako da obrtnicima damo informacije i savjete o tome koja je dokumentacija potrebna, gdje se trebaju prijaviti te kako cijeli postupak izgleda.

Koliko novim obrtnicima može pomoći Udruženje?
Mislim da je najvažnije da u Udruženju postoji osoba kojoj se obrtnici mogu obratiti. Posebno je to važno ljudima koji tek otvaraju obrt. Oni često ne znaju kome se trebaju obratiti pa hodaju od vrata do vrata. Zato nam je važna tajnica Brigita, koja radi na pola radnog vremena. Ona provjerava informacije, usmjerava ljude i pomaže im pronaći rješenje. Ponekad se problem može riješiti na prvom koraku, ali ako čovjeku samo kažete „nedostaje vam papir, idite tamo“, on zna izgubiti pola dana obilazeći institucije.
Zato mislim da je Brigita jako dobra za tu ulogu. Ona je u mirovini, ali smo je prijavili na pola radnog vremena. Ima volje i energije, jako je angažirana i vidi se da joj je stalo pomoći ljudima. Pritom nije važno samo administrativno znanje – mislim da i pristup, strpljenje i ljudski kontakt puno znače.
Cilj nam je, ako broj obrtnika bude rastao, povećati i njezine radne sate. Svakom budućem predsjedniku bilo bi lakše kada bi imao osobu koja može preuzeti dio svakodnevnog posla.
Mi smo se godinama intenzivno angažirali. Čovjek može u četiri, pet ili osam godina dati puno sebe, ali ne može sve počivati na nekoliko pojedinaca. Ako već volontiram i prihvatio sam funkciju, želim je opravdati, ali ne želim da se čovjek zbog toga iscrpi.

Što ćete napraviti s Obrtničkim domom u ulici kralja Tomislava?
Obrtnički dom sve se više stavlja u funkciju. Imamo uređenu salu za oko 60 ljudi, a na katu smo otvorili još oko 200 kvadrata prostora. Još nismo odlučili namjenu tog prostora, ali on može biti odličan za možda neku salu za edukacije, sastanke ili neku drugu namjenu.
Važno mi je da imamo svoj prostor. Tko zna, možda će u budućnosti doći netko s više energije i novih ideja i iskoristiti ga na način na koji mi danas još nismo ni pomislili.

Mislite li da se pakrački obrtnici dovoljno razvijaju?
Mislim da se obrtnici ponekad boje previše istaknuti. Ako prerasteš određenu sredinu, uvijek se nađe netko tko će te pokušati vratiti korak natrag. Zato se nekad ljudima čini sigurnije biti „prvi u selu“ nego pokušati napraviti nešto više i izaći iz lokalnih okvira. Međutim, mislim da upravo tu trebamo mijenjati način razmišljanja i poticati ljude da se razvijaju.
A treba se razvijati. Ako imaš kvalitetu, trebaš ulagati u znanje, opremu i ljude. Poticaji su danas dobri, ali ne smiju postati sami sebi svrha. Na kraju moraš nešto i zaraditi da bi mogao nastaviti ulagati. Važno je i da se obrtnici međusobno povezuju. Mala smo sredina i to je naša prednost jer informacije brzo kolaju. Svaki obrtnik zna nešto što drugi možda ne zna. Kada sjednemo, razgovaramo i podijelimo iskustva, svi možemo imati koristi.

Grahfest je postao nadaleko prepoznatljiv. Što vam to donosi?
Grahfest je naš veliki doprinos gradu. Na njemu se priprema oko 120 kotlića graha, ali ne rade samo oni koji kuhaju. Rade restorani, kafići, pizzerije, iznajmljivači i drugi, a ljudi dolaze u grad i troše, razvija se turizam. Isto je s našim odlascima na manifestacije po Hrvatskoj. Gotovo svaki vikend smo negdje i ovo nam je već četvrta ili peta godina da gotovo cijelu godinu sudjelujemo na raznim manifestacijama.
Nekada ti se možda ni ne ide i bude ti prenaporno, ali kada dođeš i vidiš koliko je ljudi tamo, na kraju ti bude drago.
Na tim događanjima upoznajemo ljude, razmjenjujemo iskustva i upoznajemo različite krajeve Hrvatske. Oni nam potom dolaze na Grahfest i predstavljaju svoje krajeve kroz raznolika jela – od ribe, tune, žaba i jegulja do čobanca i drugih tradicionalnih specijaliteta. Očekujemo ponovno dolazak između 25 i 30 udruženja i komora iz cijele Hrvatske. To je ujedno i odlična promocija našeg grada. Što se tiče ovogodišnjeg Grahfesta, dosadašnji dvostruki pobjednici „Quercus“ i „Quercusice“ neće se natjecati, nego će kuhati izvan konkurencije i svoj grah podijeliti posjetiteljima jer dečki očito stvarno znaju skuhati jako dobar grah. Razmišljamo i da ih uključimo u ocjenjivanje. Važno je da natjecanje, kao i do sada, bude potpuno transparentno, ako dvije ekipe imaju isti broj bodova, mora postojati unaprijed definiran kriterij što se dalje ocjenjuje. Ocjenjivači ne znaju čiji uzorak isprobavaju jer se koriste šifre tako se uklanja mogućnost bilo kakve manipulacije.

Foto: Lepka je 2022. dobio priznanje HOK-a "Zlatne ruke"

Dobili ste priznanje „Zlatne ruke“. Postoji li ipak nešto što biste izdvojili kao svoj neuspjeh?
Ako moram izdvojiti jedan, onda je to možda činjenica da nisam postao predsjednik područne komore. Nakon toliko godina rada u obrtništvu nekako je bilo logično očekivati i tu stepenicu dalje. Ako i to možemo nazvati neuspjehom, ali istovremeno mislim da je to više njihov neuspjeh. S druge strane, možda je to i bio poticaj da ne moram nužno ići stepenicu više. Meni su važniji ljudi ovdje, u Pakracu i Lipiku.
Najveće bogatstvo je kada sjednemo zajedno i podijelimo informacije. Mala smo sredina i ako netko ima problem, primjerice s inspekcijom ili nekim postupkom, često vrlo brzo možemo saznati tko je imao sličnu situaciju i kako ju je riješio.

Ako za četiri godine ponovno sjednemo na razgovor, po čemu želite da vas obrtnici pamte?
Iskreno, mislim da sam svoje već odradio. Prije četiri godine imao sam oproštaj i nisam uopće razmišljao da se ponovno kandidiram. Smatrao sam da ima dovoljno kvalitetnih obrtnika koji mogu preuzeti funkciju, ali kroz razgovore s njima shvatio sam da nisu svi spremni ponovno se aktivirati. Da nisam dobio podršku nekoliko istaknutih obrtnika, vjerojatno se ne bih ni ja kandidirao.
Nakon osam godina rada čovjek se zapita što je smisao svega ako se ono što je stvarano jednostavno ostavi. Ne kažem da bi se Udruženje raspalo, ali nije ni smisao da se sve svede na nekoliko pojedinaca koji stalno nose najveći dio posla. Grahfest je naš doprinos gradu, ali Udruženje nije Grahfest. Udruženje mora biti na usluzi obrtnicima – mjesto gdje mogu dobiti informaciju, pomoć, povezati se s drugim obrtnicima i zajedno rješavati probleme. U tome vidim pravi smisao Udruženja i ono što želim ostaviti iza sebe.