Kuća „Grgurić“, Pakračanima zasigurno najpoznatija pakračka ruševina, danas napokon odlazi u povijest. Inženjerija Hrvatske vojske danas je započela s uklanjanjem jezivih ostataka ove ruševine u centru grada koja već 25 godina predstavlja opasnost prolaznicima i stanovnicima grada. Današnje uklanjanje, kako smo uspjeli vidjeti prema prvim reakcijama prolaznika, Pakračani su s oduševljenjem prihvatili komentirajući "da je napokon došlo vrijeme da se ratne grozote uklone iz grada, bez obzira na vlasništvo i vlasnike koji sve ovo vrijeme nisu poduzeli ništa da saniraju zgradu što govori da ih nije bilo niti briga za ljude ljude koji žive u Pakracu i koji svakodnevno prolaze pokraj nje".

Emocije nije sakrivala niti pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević koja nam je kratko izjavila da joj je drago da se ova ruševina uklanja iz centra grada zahvaljujući pri tom svim službenicima koji su godinama radili kako bi riješili status ove zgrade i Ministarstvu obrane koje je ustupilo ljudstvo i mehanizaciju. „Mislim da je za svakog Pakračanina ovo veliki dan, a bit će još veći i značajniji kada se vrati onaj povijesni secesijski izgled „Grgurićke“ koji je zapravo simbol grada i pakračkih obrtnika što nam je daljnji zadatak“, prokomentirala je gradonačelnica Blažević.

Kuća Grgurić izgorjela je ranog proljeća 1992. godine. Do rata su u njenom prizemlju bile tri trgovine „Budućnosti“: pozamanterija u Ulici Hrvatskih velikana, „boje i lakovi“ u prostoru koji je gledao na trg, te razna galanterija u dijelu koji je gledao na Ulicu braće Radić.

Posljednji stanovnici u dva stana na katu su bili vlasnica Ivanka Aksin, rođena Grgurić i stanari obitelj Drage Januša. U svojoj povijesti mijenjali su se korisnici poslovnih prostora, kao i namjena trgovina. Između ostalog neko vrijeme je u njoj radila i privatna zubna ambulanta.  Jedno vrijeme je u njoj, do početka 60-tih godina bila čak i tiskara koja je kasnije premještena u dvorište nekadašnjeg „Jedinstva“, iza današnjeg „Pivca“.

Vlasnici parcele na kojoj je ova ruševina tlocrtne veličine 277 četvornih metara  su u prizemlju tvrtka PPK Bjelovar koja je prije desetak godina to otkupila u stečaju „Budućnosti“. Na katu, u jednakim iznosima su dvoje vlasnika: Gordana Aksin s prebivalištem u Zagrebu i Dražen Bukal s prebivalištem u Beču.

Prema zapisima iz Muzeja grada Pakraca "nekada jedna od najljepših zgrada u Pakracu, sagrađena je 1906. godine. Dvostruka je to uglovnica nekada sa istaknutim tornjićima te balkonima rastvorenima prozorima ovalnog oblika. Posebno se isticala bogatstvom štukaturnih  ukrasa odnosno  historicističkim elementima koji se miješaju s onima secesijskog tipa. Poznati pakrački graditelj Stjepan Golubić gradio je ovaj objekt za sebe, ali će on nakon nekog vremena postati vlasništvo jedne druge obitelji po čijem prezimenu će ovaj objekt i danas ostati poznat kao kuća Grgurić, prezimenu dvojice braće, porijeklom Španovčana, koji su prvi u njoj imali trgovine".

Šezdesetih godina prošlog stoljeća kuća je renovirana. No, umjesto poboljšanja, izvorna povijesna vrijednost je upropaštena jer je secesijski stilski krov i fasada, zamijenjena klasičnom socijalističkom izgradnjom.

Konzervatorski odjel danas inzistira da se prilikom izgradnje vrati njen izvorni oblik.

Iz dopisa Danele Vujanić, više stručne savjetnice konzervatorice u pakračkom uredu Konzervatorskog odjela u Požegi, prema Gradu Pakracu u kojem se očituje o mogućnosti uklanjanja ruševine piše: „Kuća „Grgurić“ nekada je bila vrijedna secesijska građevina koja je nažalost znatno devastirana i nalazi se u samom centru grada i unutar zaštićene Kulturno – povijesne cjeline grada Pakraca koja je upisana u Registar nepokretnih kulturnih dobara RH. Za Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka izrađen je glavni projekt za obnovu predmetne građevine kojeg je izradila „MODRA“ d.o.o. iz Zagreba u listopadu 2007. godine u skladu s konzervatorskim uvjetima izdanim od ovog Konzervatorskog odjela. U projektu građevini vraćen njen secesijski izgled s povijesnih fotografija. Budući da je građevina teško oštećena i da postoji potencijalna opasnost za život i zdravlje prolaznika, suglasni smo da se izvrši njeno uklanjanje. O tome smo se suglasili još 26. rujna 2011. godine“,  dio je prepiske na relaciji konzervatori-Grad.