Centar grada proteklih je nekoliko mjeseci zbog aglomeracijskih radova pretvoren u veliko gradilište. Promet je ograničen, preusmjeravan, a zatvaranjem glavnih gradskih ulica za prometovanje smanjen je i broj parkirnih mjesta. Posljedično, dodatno se popunjavaju prva najbliža, a jedan od takvih prostora je onaj unutar kompleksa zgrada u Preradovićevoj ulici gdje je osim 25 garažnih mjesta u prizemlju peterokatnica, oduvijek postojao prešutni, ali i neobilježeni prostor između zgrada za parkiranje onih automobila čiji vlasnici ne posjeduju garažu ili za one koji su automobil ostavili zbog obilaska nekog od desetak tamošnjih lokala koji su tijekom vremena prenamijenjeni u ugostiteljski ili obrtnički prostor. Kompleks zgrada postoji oko pedeset godina - isto onoliko koliko i neobavezno parkiranje na javne površine unutar njih.

Proteklih dana u našu redakciju javila se Jelena Mitrović, stanarka jedne od zgrada, ali i unazad četiri godine vlasnica jednog od 25 garažnih mjesta, koju je u problem dovela novonastala situacija s neobaveznim parkingom što susjeda, što ostalih pakračkih vozača kojima se upravo zgodno učinilo parkirati „odmah iza banke“.
„Posebno je proteklih mjeseci aktualan problem parkiranja ispred tuđih garaža i ulaza u zgrade u našoj ulici. Prigovor sam nekoliko puta uputila stanarima i njihovom predstavniku zgrade, ali uzalud. Moja garaža se nalaz u kutu dvije zgrade (na strani urarske radionice) pa je samim time nezgodan ulaz, a gotovo je pravilo da mi situaciju kod ulaska u garažu, usprkos znaku za zabranu parkiranja, otežavaju nehajno ostavljeni automobili pred samim ulazom u zgradu!  Vjerujte da je ponekad umijeće proći biciklom do garaže, da ne spominjem auto. Zar sam dužna voziti slalom do vlastitog prostora koji sam kupila i za koji uredno plaćam sve troškove?“, ispričala nam je Jelena i pritom dodala da je na isti način obavijestila i nadležne u pakračkom „Komunalcu“ koji je ujedno i upravitelj zgrada u Preradovićevoj.

Iz tamošnjih redova kulturno su se ogradili rekavši da oni kao upravitelji brinu o samoj zgradi te metar prostora oko nje, ali su i ponudili pomoć u vidu pisane obavijesti stanarima oko parkiranja. Upozorenje očito nije dalo rezultata, a Jelena je odnedavno na ovaj problem postala još osjetljivija jer je omaleni Renault Clio, koji je dotad vozila, zamijenila većom i prostranijom Hyundai Konom pa sada pri manevru parkiranja u kutnu garažu treba barem minimalnu prostornu komociju.

Rješenje u policiji!

Iz priloženih fotografija jasno je vidljivo da je ulaz u garažu ograničen, jer do nje treba proći između asfaltnog brda i repa parkiranih automobila. Stoga još više čudi lakoća kojom netko odluči upravo tamo ostaviti automobil, ne zbog toga što će smetati drugima već i zbog vlastite izloženosti onima koji su osuđeni tamo se provlačiti.
Kako riješiti ovaj kamen spoticanja među susjedima upitali smo u policijskoj postaji, gdje su kratko i jasno odgovorili da je takva problematika pod njihovom nadležnosti i da se ne treba libiti trenutne prijave nakon koje će policija postupati po službenoj dužnosti. Zbog dobrosusjedskih odnosa Jelena do sada nije aktivirala ovu krajnju opciju, sve računajući na vozačku obazrivost susjeda i sugrađana koja i dalje uporno izostaje.