"Dragi čitatelji, Pakrac je u 7. rujna bio više od grada. Bio je mjesto susreta, mjesto tišine koja govori, mjesto gdje se obnavlja ne samo kamen, nego i čovjek. Tog dana, pod svodom Sabornog hrama, osjetio sam nešto što se ne može izmjeriti brojem uzvanika, ni snagom govora - osjetio sam mir.

Prisustvo Patrijarha Porfirija, vladika, biskupa, predstavnika crkava, političkih i kulturnih djelatnika iz cijele regije, bilo je važno. Ali, još važnije bilo je ono što se dogodilo među ljudima. Pogledi, osmijesi, rukovanja, sve ono što ne stane u protokol, a ostaje u srcu.

Dodjela priznanja ocu Đorđu Teodoroviću i biskupu dr. Antunu Škvorčeviću bio je trenutak dostojanstva. Ne zbog nagrada, nego zbog priznanja trudu, vjeri i služenju. Kad je Patrijarh zastao saslušati pjesmu naših sekcija Prosvjete, kad je nazdravio narodu u cintoru, tada je crkva izašla iz zidova i ušla među ljude.

Obnova Sabornog hrama i otvorenje biblioteke nisu samo građevinski zahvati. To je obnova pamćenja, obnova nade, obnova povjerenja. U zemlji koja pamti rat, Pakrac je ponudio mir. Ne kao zaborav, nego kao iscjeljenje. Ne kao kompromis, nego kao milost.

Zahvalan sam svima na podršci u obnovi, prije svega Episkopu g. Jovanu koji je rukovodio istom, Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, podršci iz Srbije i Republike Srpske, Slavoncima iz cijelog svijeta, političkim predstavnicima Srba u Hrvatskoj, aktivistima koji su godinama krčili, čistili, pomagali. Zahvalan sam i onima članovima srpskih manjinskih Vijeća iz Pakraca i Lipika i SKD Prosvjete koji su u nedjelju pripremili hranu za više od 450 ljudi, jer i kruh dijeljen s ljubavlju postaje svetinja.

Ali, najviše sam zahvalan domaćim ljudima. Pakračanima svih vjera i nacija koji su došli, koji su prepoznali važnost trenutka, koji su pokazali da zajedništvo nije ideologija, nego izbor i svakodnevna odluka. Tog dana, Pakrac je bio mjesto gdje se Jevanđelje živjelo. Gdje se ljubav prema bližnjemu nije propovijedala, nego dijelila. Gdje se Bog nije tražio u visinama, nego u licu drugoga.

Zato vam pišem, dragi čitatelji, ne da vas informiram, nego da vas pozovem, da se sjetite. Da se sjetite da je obnova moguća, da je mir moguć, da je Pakrac u svojoj tišini rekao ono što svijet treba čuti.“

S poštovanjem,

Nikola Ivanović, Pakračanin