U okviru Malogospojinskih dana, u Srpskoj kući u Pakracu je 17. rujna održano predavanje pod nazivom „Istraživanje kulturne baštine Srba zapadne Slavonije“. Predavač je bio dr. sc. Miloš Rašić, etnolog i antropolog, znanstveni suradnik Etnografskog instituta u Beogradu.

Tijekom izlaganja, dr. Rašić je predstavio povijest i suvremene periode istraživanja nematerijalne kulturne baštine na prostoru Zapadne Slavonije. Poseban naglasak stavio je na tradicionalni ples, glazbu i običaje, kao i na načine na koje su oni bilježeni u proteklom stoljeću – od zapisa Ljubice i Danice Janković, preko publikacija Stjepana Stepanova i Ive Furića te Ivana Ivančana, pa sve do materijala koji se čuvaju u znanstvenoistraživačkim institutima Hrvatske i Srbije. Posebno je istaknuo da je mnogo građe i dalje nedovoljno poznato široj javnosti, te da je jedan od ciljeva istraživanja upravo da se ta vrijedna dokumentacija približi lokalnoj zajednici i postane dostupna budućim generacijama. Istovremeno je predstavio i svoja višegodišnja istraživanja koja provodi među Slavoncima, a od prije dvije godine i u Pakracu te okolnim selima.

Okupljeni su imali priliku čuti i audio-vizualne zapise starih pjevačkih grupa, kao i vidjeti dokumentarne prikaze pojedinih običaja i plesova, što je dodatno dočaralo bogatstvo lokalne tradicije. Na taj način, predavanje nije bilo samo teorijsko, već i interaktivno, sa živim primjerima kulturnog nasljeđa. Predavanje je privuklo pažnju brojne publike, a na kraju je uslijedila rasprava u kojoj su se prisutni uključili sa svojim sjećanjima, prijedlozima i komentarima.

Rašić je istaknuo da kulturna baština nije samo poveznica sa prošlim vremenima, već i važan resurs za budućnost – kroz obrazovanje, jačanje lokalnih institucija, pa čak i razvoj kulturnog turizma. Naglasio je i da svaki element baštine, ma koliko djelovao skromno, ima svoje mjesto u kolektivnom pamćenju i doprinosi širem razumijevanju života u Slavoniji.

Kao zaključak predavanja izdvojena je misao da kulturna baština ima puni smisao tek onda kada se dijeli i prenosi – jer ono što nije zapisano i sačuvano, kao da nikada nije ni postojalo. Upravo zato, ovakva istraživanja i okupljanja prepoznaju se kao značajan doprinos očuvanja i njegovanja identiteta i zajedništva u Pakracu i šire – Slavoniji. Organizatori su naglasili da će se ovakvi programi nastaviti i ubuduće, kako bi se kulturna baština ne samo čuvala, već i aktivno živjela kroz generacije.