On radi i kad luta gradom. On je Franjo Eck, djelatnik Vlastitog pogona Grada Pakraca, raspoređen na poslove kontrole naplate parkiranja. S noge na nogu, krajičkom oka, snima situaciju na  gradskom parkingu i zauzmete li parkirno mjesto, a to prema propisu ne platite - nastupa on. Kako sam kaže, plaću treba zaraditi, iako nije uvijek jednostavno zbog prirode posla. Na prvu loptu, posao je nezahvalan, kažnjavanje nikad nije ugodno. No, onako nasmijan, Franjo je s vremenom našao način da nas kazni, a da se ne naljutimo. Prestankom kišnih dana i početkom proljeća podigao  je "broj obrtaja" pa smo ga danas zaustavili u poslu, prekinuli na minut u nizanju kilometara gradskim ulicma..."Koliko kilometara? A, j....., ko će to znati. Rejon mi je Tomislavova ulica, Gojka Šuška, Hrvatskih velikana, Jelačićev trg i Bolnička ulica. Nogu pred nogu,  nakupi se koraka." Kažnjava li redom, baci li oko na registarsku oznaku? Pripazi li na domaće? "Ma sve redom, posao je posao, nema tu razlike.  Procedura postoji, provjerim pa vidim i reagiram." Slabiji i popustljiviji nije niti prema ljepšem spolu, tvrdi da i damama bez pardona odreže kaznu ukoliko zgriješe... "a kako ću drugačije?  Ma sad je sve ok, ljudi su se navikli na mene i moj posao, iako je bilo problema u početku kada je uvedeno plaćanje. Bude i zanimljivih situacija. Čovjek kupi kartu, spremi u džep i ode u na kavu. Ja naplatim, on izađe - ljut! Pa platio je. Pa jesi prijatelju, ali kako da ja to znam. Ali izgladili smo"...I tako, Franjo `ko Franjo, tu smo završili razgovor. Pogled i koncentraciju odvlačila mu je gužva na parkingu zone B.  Kako sam kaže, valja zaraditi plaću...