Dok je većina ljudi proteklog vikenda ujutro ispijala prvu kavu, Biljana Vidrić već je satima bila na biciklu. Dok su se drugi navečer ušuškavali ispod pokrivača, ona je i dalje okretala pedale – kroz tamu, umor, bol. Odustajanje nije bila opcija.
Naime, Biljana je prošli petak i subotu bila u Oriovcu, u srcu Slavonije, gdje se održavao treći po redu CroUltra24 – prestižni 24-satni biciklistički ultramaraton koji je okupio 62 natjecatelja iz 13 zemalja.
CroUltra24 jedan je od najzahtjevnijih biciklističkih ultramaratona u ovom dijelu Europe. Utrka se vozi 6, 12 ili 24 sata bez prekida na kružnoj stazi dugoj 21 kilometar u Oriovcu koji iz godine u godinu okuplja najizdržljivije bicikliste iz Hrvatske i regije. Cilj je jednostavan – u zadanom vremenu prijeći što više krugova. Ali samo na papiru. U stvarnosti, CroUltra je test granica – fizičkih, mentalnih, emotivnih.
Predsjednica pakračkog biciklističkog kluba Titan, Biljana Vidrić, odvozila je 24-satnu utrku i upisala 399 kilometara, 19 krugova te osvojila treće mjesto u ženskoj konkurenciji. A ono najvažnije – pobijedila je samu sebe.
„O CroUltri sam čitala još 2023. kada me i zaintrigirala. Čim je krajem prošle godine krenula najava, nisam puno razmišljala. Prijavila se odmah u prosincu 2024. i uplatila startninu. Sad nema nazad. Tada sam počela s pripremama i treninzima isključivo za Ultru“, kaže Biljana.
Njezin tim postavio je kamp uz stazu. Bio je to njezin punkt za opstanak. Oaza predaha i reanimacije. Nakon svakog kruga – oko 10 minuta odmora.
„Malo tjestenine, malo Cole, srk kave, provjera baterije, svjetla… Svaku minutu iskoristila sam za odmor, istezanje ili samo da se ispružim na ležaljci. Tijekom vožnje jela sam gumene bombone i pila mix šećera za energiju“, nastavlja Biljana.
Noć u Oriovcu bila je mirna, čak malo i prohladna. A kriza je stigla oko četiri ujutro. Umor je bio jači od volje.
„Odspavala sam oko sat i petnaest minuta, pa nastavila dalje. Vrijeme je bilo idealno, sunčano, ali ne prevruće. Nastavila sam voziti do 12 sati kada sam odlučila opet malo odspavati. Nakon još sat i pol odmora, odvezla sam do samog kraja utrke, opet uz kratke pauze između krugova“, priča nam Bilja.
Nijedna vožnja nije tiha. Tijelo viče. Mišići urlaju. Biljana je to znala pa je smislila plan kako odagnati misli od boli.
„Kako bih si skrenula misli, imala sam jednu slušalicu u uhu i slušala muziku za cijelo to vrijeme vožnje. Slušala sam samo žestoku glazbu - Sepulturu, Tool, Korn, Metallicu, Skunk Anansie, Limp Bizkit, Rolling Stones, Prodigy i pjevala putem“, smije se Biljana.
A onda – finale.
„Zadnji krug sam odvezla s jednakim naletom adrenalina kao u prvom krugu. Uzbuđena, u nevjerici da sam izdržala, da nisam odustala i posustala. Neopisiva sreća! I vrijedilo je sve te patnje i boli! Teško je to opisati riječima“, ponosno nam kaže.
U vremenu od 24 sata, 11 minuta i 13 sekundi, Biljana Vidrić upisala je pothvat života. U kategoriji žena na 24h – treće mjesto. Ispred nje su bile Slovenka i Poljakinja.
„Zahvalila bih ekipi u kampu koji su uvijek bili pri ruci i svima koji su me bodrili. To je nešto što ne možeš sam. Bez ekipe, dragih ljudi i podrške. I hvala mojoj majci i ocu što su me napravili takvu ludu“, priča nam kroz smijeh Biljana koja je tek drugi dan, kada je došla kući, postala svjesna što je napravila.
Nije trenirala redovito kako je planirala, stalno je razmišljala o tome kako ne može svoje slobodno vrijeme trošiti isključivo na svoju bajku.
„Čak sam u nekim trenucima mislila da sam pogriješila što sam se prijavila, da neću biti spremna, da neću završiti trku i otići kući kao luzer. Dan poslije trke sam preplakala. Što od sreće, što od olakšanja“, iskrena je Biljana.
Ona nema trenera ni glamur oko sebe, ali ima volju. Srce. I vjeru da je sve moguće ako to stvarno želiš.
Zato je ova žena koja je u 24 sata prešla gotovo 400 kilometara, heroina bez patetike. Žena koja ne traži pažnju – ali je zaslužuje. Bravo Biljo!
