Sjeo prvak do prvaka, pozlatila im se vožnja svaka, Pakrac ima dva najbolja vozača Otvorenog prvenstva Hrvatske u motocrossu – Stefan Lenče i Matija Tessari!

Lenče nas je već razmazio i navikao na sjajne rezultate i titule, ukoliko vidimo da na nekoj utrci nije bio prvi, pretpostavka je kako je doživio pad ili kvar na motoru, a posjetiti ga se ponekadno ne libe niti ozljede. Nakon što je harao MX 65 klasom uz prošlogodišnju trostruku krunu (Otvoreno prvenstvo Hrvatske/OPH, Slavonska liga i Alpe Adria kup), ove sezone prešao je u jaču MX 85 klasu te pokorio konkurenciju od 20 vozača sa 60 bodova prednosti ispred drugoplasiranog Slovenca Roka Gracera. Od ukupno 10 utrka, četiri puta se popeo na najvišu stepenicu postolja, isto toliko puta zauzeo je drugo mjesto te po jednom treće i četvrto, sjajan učinak u debitantskoj sezoni, a klasu MX 85 vozit će još samo iduće nakon koje će iznova prijeći u jaču klasu.

Posljednje kolo vozio je 25. listopada u Viškovcima gdje je ukupnim drugim mjestom (u obje utrke prošao drugi kroz cilj) potvrdio titulu prvaka Otvorenog prvenstva Hrvatske. Upitali smo ga kolika je razlika između MX 65 i MX 85 klase jer nama koji smo pratili sa strane se čini da je podjednako dominantno poharao i novu konkurenciju.

„Ako uspoređujem motore, ovaj je jači i brži pa mi ga je lakše i voziti. Ne mogu reći da sam baš očekivao da ću odmah i u MX 85 klasi biti prvi, znao sam da će biti teško, jača je i brža konkurencija i bilo je zanimljivih borbi, no svakako mi je cilj bio nizati pobjede i na kraju sam osvojio prvenstvo i sretan sam da je tako završilo. Slijedi mala pauza pa zimske pripreme za sljedeću sezonu“, rekao je 13-godišnji Lenče. Posebno se zahvalio svojoj obitelji, Moto klubu Pakrac 1994 i Nenadu Šipeku koji mu između ostaloga pomaže u nabavci motora i opreme.

Slavonsku ligu koju je osvojio i prošle sezone, odlično je započeo s dvjema pobjedama i ove, no zbog riskantnih uvjeta na stazi posljednje utrke u Viškovcima 26. listopada, pala je odluka da ne sudjeluje u toj utrci, što nam je pobliže pojasnio Stefanov otac Davor.

„Na utrku se nismo ni prijavili. Staza je bila izuzetno tvrda i klizava nakon čega nije bila ni popravljena da bi na kraju bila i poplavljena velikom količinom kiše. Mišljenja sam da su organizatori utrku isforsirali pa smo ju mi svjesno propustili riskiravši titulu prvaka Slavonske lige jer nije fer da se takve uvjete staze prikazuju dobrima, a prije toga su našu utrku i miljama daleko bolje pripremljene uvjete staze bojkotirali“, izjavio je Davor Lenče. Iako nije vozio utrku, prvoplasirani ga je naposljetku odvozivši utrku prestigao s malom bodovnom razlikom.

Alpe Adria kup sastoji se također od tri utrke, po jedna u Hrvatskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini, a ove godine odlučili su se voziti samo utrku u Hrvatskoj u Kozarevcu, koja je Stefanu ujedno nakon Matkovca omiljena staza. Pogađate, pobijedio je i na toj utrci, no morao se dobrano potruditi budući da je u prvoj utrci uslijed blatnih uvjeta morao skinuti naočale što mu je otežalo vožnju, a nakon čega je uslijedio i pad te je izborio drugo mjesto, dok je u drugoj utrci startao bolje od svih te tijekom utrke izdržao dva oštra duela u kojima je obnovio ozljedu koljena, no uspio je zadržati prvu poziciju te sveukupno zauzeti prvo mjesto.

Na upit o ozljedama i tko ih se u obitelji najviše pribojava, odgovorio je kako je na početku sezone imao problema s koljenom koje ga još uvijek muči, a u zabrinutosti oko ozljeda prednjači majka. No ozljede ga nisu spriječile da i ove sezone prvenstvo izgura pobjedonosno, a ništa neuspješniji nije ni u školi gdje niže vrlo dobre i odlične ocjene. Prijatelji iz razreda prate njegove rezultate i čestitaju na uspjesima, a ima li curu, sramežljivo je negirao, dok se nama nekako činilo da u prisutnosti oca vješto i mudro drži diskretnost.

U planu je također voziti finale Europskog prvenstva u češkom Loketu s kojeg od prošle godine nosi vrlo lijepa iskustva unatoč problemima s motorom prije kojih je od 50 najboljih vozača iz četiri zone na treningu odvozio 19. vrijeme te naposljetku utrku završio na 31. mjestu. Svakako će mu u posebnom sjećanju ostati druženje s najvećim motocross zvijezdama, a za uspomenu će mu ostati fotografija sa svojim idolom i legendom ovog sporta, deseterostrukim prvakom svijeta Stefanom Evertsom po kojemu je i dobio ime.

Da sjajni rezultati pakračkog motocrossa nisu rezervirani samo za Stefana Lenčea, ove sezone demonstrirao je Matija Tessari koji se letećim duelima na dva kotača vratio nakon osmogodišnje pauze, odnosno 2017. godine kada je participirao u tri utrke B-Open klase u kojoj je ove sezone senzacionalnim naslovom prvaka Otvorenog prvenstva Hrvatske sa stilom obilježio svoj povratak utrkama. Marljivo je tijekom sezone skupljao bodove te najčešće zauzimao druga mjesta čime je kolo prije kraja prvenstva preuzeo i lidersku poziciju u ukupnom poretku. Uslijedila je posljednja utrka OPH sezone, a upravo je u Viškovcima sjajnim vožnjama pobijedio vodstvom od početka do kraja u obje utrke te sveukupnim prvim mjestom na najbolji način potvrdio kako je bio najbolji vozač B-Open klase u 2025. godini slavivši ispred Robija Škrlja s 38 bodova prednosti.

Zanimalo nas je što ga je poguralo natrag na motocross staze. „U prvotnoj verziji uopće nisam planirao voziti cijelu sezonu nego samo utrku na Matkovcu i u Požegi, to mi je bio cilj. Požegu baš i nisam bajno odvozio i nisam si mogao dozvoliti da na tome ostane i da ostane dojam kako je to moj doseg, nakon toga došla je utrka na Matkovcu i kad sam vidio da mi je tamo za malo izmaklo prvo mjesto, u meni je proradio natjecateljski duh i rekao sam sam sebi „Ajmo se Matija natjecati“ i tako se sve zakotrljalo“, prepričao je. Iste planove imao je i njegov brat Josip te je dosljednije potvrdio da „ima svoje ja“ odvezavši samo utrke u Pakracu i Požegi, ipak je njegova prva ljubav (biciklizam) prevagnula. Od ukupno 28 vozača, naposljetku se pozicionirao na 22. mjesto ukupnog poretka.

„Ako sad nakon naslova prvaka mogu žaliti što nisam i ranije vozio, isto tako mogu reći da mi i nije baš toliko žao, motocross je skup sport i koliko god imao i ulagao u njega, nikad nije dovoljno. Zahtjevno je zbog odlazaka na treninge, koje doduše nisam baš često pohodovao, maksimalno jednom tjedno. No sada kao pobjednik B lige ulazim u A ligu, a tamo će se morati puno češće trenirati“, prepričao je financijsku stranu motocrossa. Tu je i kupovanje guma i ostalih potrebnih dijelova, ulje, gorivo, sve se to često mijenja, a kako kaže, neizbježni su i popravci na motoru. Naglasio nam je kako bi sve ovo teško bilo izvedivo bez sponzora kojima ovim putem zahvaljuje, isto kao Franu Nemecu na mehaničarskim uslugama, dok kapu do poda skida svom vjernom mehaničaru Antoniju Butorcu koji mu je pomagao na svakoj utrci.

Vozio je 2015., 2016. i 2017. godine, nakon čega je zbog poslovnih i obiteljskih obaveza (rođenje kćeri) motocross gurnuo u stranu. Ove godine uspio je ukomponirati i motocross u životni raspored te instantno pokazao o kakvom se vozaču radi. Kao i kolegi Stefanu, Matiji je također nakon Matkovca najdraža staza u Kozarevcu, a ukoliko se ukaže prilika i povoljna financijska situacija, ispunit će si želju i odvesti jednu europsku utrku.

Povratak u motocross vode najavio je krajem 2023. godine kada je izabran za predsjednika Moto kluba Pakrac 1994. Uslijed povećeg obujma poslovnih obaveza, s iste funkcije odstupio je u ožujku ove godine kada ga je zamijenio Jure Rosić tako da se sada može adekvatnije posvetiti pripremama za iduću sezonu kada će voziti A ligu MX-Open klase, najviši rang u Hrvatskoj, a ostaje a vidjeti kakvim će nas dečki rezultatima častiti iduće sezone u čemu im držimo fige.

Od ostalih članova Pakraca 1994, Bruno Baranček nastupao je u istoj B-Open klasi kao i braća Tessari te je zauzeo vrlo solidno 7. mjesto, dok je mladi Noa Krivdić bio 14. od 23 vozača MX 65 klase.

Dio fotografija: Stefan Lenče #7, Matija Tessari