- PIŠE: Domagoj Ajman
- 2179
Lokalno stanovništvo čije afinitete i obujam interesa zahvaća pakračka sportska tematika i sadržaj, često posjećuje razne sportske objekte na Jugu u blizini bolnice. Onuda rijetko kad možete proći, a da ne vidite jednog vrijednog čovjeka kako svakodnevno volonterski obavlja radove koji obuhvaćaju održavanje dva terena Nogometnog kluba “Hajduk” Pakrac. Naravno, riječ je o Tomi Škondri, umirovljenom policajcu, volonteru Hajduka i našem sugovorniku kojeg, pojavili se blizu Hajdukovih igrališta u gotovo bilo koje doba dana, ne možete promašiti. Iznimke nije bilo ni jednog listopadnog popodneva kada sam ga zatekao kako štiteći glavu od sunca šiltericom na kojoj sjede sunčane naočale i u dobro poznatim zelenim čizmama krstari na valjku glavnim terenom te iako je njegova uloga u klubu svojevrsno iza pozornice, svima je jasno kako naširoko svjetla obraz najstarijeg i najvećeg pakračkog sportskog kluba na isti način kao što, kako kaže, teren mora biti valjan - uzduž i poprijeko.
Nakon što je kroz kratkoinicijalni dijalog shvatio razlog mog dolaska, skromno je dobacio kako bi radije da drugi pričaju o njemu, a nakon 60-minutnog razgovora još smo uvjereniji da je njegovo uključenje u rad kluba pri vrhu najboljih poteza uprave.
Od sporta volio samo nogomet
Živio je u Dobrovcu u kojem je i rođen 1971. godine da bi ga put preko sporta i policije doveo u Pakrac u kojemu i danas živi. Prve sportske korake napravio je u dobrovačkom nogometnom klubu, a priznaje kako se nogometom jedino i bavio navevši ga kao jedini sport koji je istinski zavolio. Prelaskom u pakrački Hajduk sa 17 godina, konkurirao je za seniorski sastav zajedno s još tri juniora, Zoranom Hofmanom, Goranom Sladojevićem i Almirom Delihodžićem, no nezadovoljan minutažom koja je bila čisti kontrast njegovoj velikoj želji za igrom, vratio se u matični klub. Obavezni jednogodišnji rok JNA odslužio je u prosincu 1990., a 17. ožujka 1991. godine počeo je raditi u pakračkoj policiji. Nedugo po povratku kući dobio je ponudu nastaviti nogometnu karijeru u susjednom Lipiku, što je naposljetku i prihvatio. Premotavši svoju nogometnu karijeru, izdvojio je i 1999. godinu u kojoj je ponovno branio boje Hajduka kao profilirani 28-godišnji stoper i bočni igrač na kojeg se itekako ozbiljno računalo. “Tada nam je trener bio Zvonko Lucić - Moko koji je složio finu ekipu i proveo nas kroz baš prave muške pripreme, ma ubio nas je. Nakon dosta utakmica odigranih na Uroševcu u ekipi u kojoj su primjerice igrali Slavko Vuić i Srećko Žulj, sljedeću pripremnu utakmicu igrali smo na današnjem gradskom stadionu, a na istoj sam doživio tešku povredu koljena poslije koje sam morao završiti karijeru. Pokušao sam se vratiti nogometu, no jednostavno nije više išlo”, prepričao je Tomo u kratkim crtama, razumljivo jer ostaje žal što nije potrajalo duže. Opremljen mandarinama, ledenim čajem od limuna i ostalim raspoloživim sokovima, ponovno me pristojno ponudio svime čime raspolaže baš kao i na početku razgovora, vjerojatno nesvjesno sugeriravši prelazak s bolne teme na sljedeću.
NK Hajduk sezona 1996./1997.
Održavanje terena postala uobičajena svakodnevnica
Prošlo je tri godine otkako su mu Marijan Prohaska - Pemac, bivši predsjednik Hajduka i nogometna legenda naših prostora te Željko Babojelić - Babac, bivši tajnik kluba, prezentirali prijedlog o održavanju glavnog i pomoćnog terena. “Iako nisam znao ništa o održavanju nogometnih terena, ideja mi je dobro zazvučala, a budući da sam od 42. godine u mirovini, privukla me misao kako ću imati svakodnevno i aktivno iskorišteno slobodno vrijeme koje bih inače proveo dosađujući se u stanu. A i poslužilo bi mi kao ispušni ventil, naravno ukoliko uspijem usvojiti sav obujam radova. Srećom, sve što danas znam raditi mogu zahvaliti Siniši Grubišiću - Sili koji me u mjesec i pol dana naučio apsolutno sve”, rekao je Tomo prije nego je pun entuzijazma krenuo objašnjavati kako i kad se teren kosi, valja, lajma, prozračuje…
Sila, koji je održavao terene prije nego je preuzeo trenersku klupu seniora, jednostavno nije mogao istovremeno stići obavljati obje funkcije. Tomo je tu idealno uskočio, a ubrzo i samostalno preuzeo sve poslove vezane uz održavanje terena. Kaže da nije dovoljno samo pokositi i povaljati kako god, a garantira i kako bi se tri čovjeka uspjela dobrano naraditi. Iz dana u dan također samostalno otkriva nove načine kojima nadmaši prijašnje metode, iako to nerijetko znači kako je potrebno utrošiti i trostruko više truda i vremena, no čini ga zadovoljnim povratni rezultat, primjerice što na terenu ne ostanu rupe koju su inače ostajale. Ponekad iskoristi i blagodati interneta gdje uvijek može pronaći nešto korisno. Slikovito je dočarao kako je s travom isto kao i s kosom koju se mora redovito češljati, šišati i održavati.
“Uvijek kažem dečkima da ne igram ja na tim terenima, ali uvijek nastojim stvoriti im što bolje uvjete. Pogledam utakmice svih kategorija, ali zasad osim domaćih obližnjih nisam išao na gostovanja kako bih usput izvidio i ostale terene, no znali su me zvati iz drugih klubova i pitati za savjet”, dodaje Tomo. Posebno težak i dug proces koji iziskuje velike napore je prozračiti teren. Sve što se osim trave nalazi na terenu može stvoriti problem i napraviti korov, a ukoliko se na igralištu nalaze djeteline, maslačci i tratinčice, stanje nije dobro. U tome leži i odgovor na pitanje zašto vrhunski klubovi imaju natkrivene terene - kako pomoću vjetra ništa ne bi moglo doletjeti na iste, a protiv toga se nitko ne može boriti sam, zaključio je.
Djeca najveći ponos
Iako je u Pakracu doživio kraj sportsko-natjecateljskog puta, ovdje su mu se preko policije otvorila, kako poslovna, tako i vrata pakračkih kafića u kojima je 1995. godine upoznao Danijelu s kojom se dvije godine nakon i vjenčao. Najponosniji je na svoju djecu, Emu - završila smjer fizioterapije te za koju kaže kako je mozgalica i vrlo bistra, Matka - trenutno pohađa četvrtu godinu za medicinskog tehničara i za kojeg je istaknuo osvajanje naslova juniorskog prvaka Hrvatske u kuglanju te Anu - studenticu Učiteljskog fakulteta u Gospiću koja je također pokupila sportske gene i bavi se odbojkom, a posebno ga veseli činjenica što su dobro odgojena djeca s kojima nema nikakvih problema.
Matko, Tomo, Danijela, Ana
Po ljeti kada se tereni najviše zalijevaju, dnevno zna provesti i po 12 sati unutar kompleksa gradskog stadiona. Ukoliko vas tih dana tamo put nanese između 6 i 20 sati, velike su šanse da ćete vidjeti Tomu kako marljivo radi, a njemu su takve osmo, deseto i dvanaestosatne smjene ušle u rutinu i normalno mu je tako funkcionirati. Isto tako, često mu pomažu supruga i sin, posebice u lajmanju terena gdje mu vremenski dvostruko skrate posao. Najviše mu pomaže Mario Lapaš, simpatizer Hajduka, primjerice u popravku i servisiranju kosilice, košnje trimerom oko terena, oko reklama s obje strane te za kojeg kaže da ga svaki dan obiđe pitati treba li što pomoći i za kojeg ima samo riječi hvale.
“Ja napravim sve kako mislim da treba napraviti, a igrači teren samo trebaju očuvati jer dovoljan je samo jedan dan s greškama u koracima koji anulira mjesec dana dobrog rada”, naglasio je. Drenaža na glavnom terenu ima dosta nedostataka, postoji petnaestak mjesta gdje se voda zadržava na terenu te ga je nakon kiše puno teže povaljati nego pomoćni. Prije su kroz radne akcije u pomoć uskakali i igrači koje smatra vrlo kulturnima te na koje nema nikakve zamjerke. Bez problema priskoče pomoći ako zatreba, a najbolji primjer daje im trener Dubravko Ljevaković - Dudo koji često zna stati i popraviti rupe koje uoči na terenu. Kroz razgovor sam dobio dojam kako mi Tomo nesebično prenosi svoje znanje te usmjeruje i stručno osposobljava za održavanje terena koristeći izrazito precizne i detaljne smjernice, a toliko je pedantan da mu smeta i kad golmani “skipaju” na mjestu unutar peterca te uništavaju taj dio golmanskog prostora pa se po tome slobodno može reći da gdje vratar prođe, trava ne raste.
Maksimalno predan poslu
Ne moram ni napomenuti da je Tomo prije dovršetka razgovora par puta zaustio kako mora ići raditi, no nekako sam ga s još par blic pitanja uspio zadržati u dijalogu. S naglaskom kako razlog nije zamor materijala, planira održavati terene dok ne nađe adekvatnu zamjenu koja bi danas, sutra mogla nastaviti njegovim stopama ukoliko on ne bude u mogućnosti zbog eventualnih zdravstvenih poteškoća, jer nitko za sebe ne može znati koliko će ga zdravlje dugo služiti. Što je teže biti - policajac ili oružar, opredijelio se na oružara jer ako on sam ne napravi, nitko drugi neće, dok su u policiji nerijetko mogli pokriti jedan drugog ili nešto odraditi drugome. Na pitanje postoji li igrač koji mu je posebno drag, kao iz topa je ispalio “mali Dietzman, Filip, on mi djeluje najmoćniji, samo da hoće trenirati kako treba”. Omiljeni dio posla mu je zaključenje svih radova, a kaže kako su to rijetki trenutci. “Tad sjednem na tribinu pa uz pivicu i cigaretu skeniram teren, izgleda li to sve ravno, kako to publika vidi… Također volim pregledati teren iz perspektive glavnog i pomoćnih sudaca, na taj način sam uvidio kako i s koje strane moram krenuti lajmati ne bi li se crte bolje vidjele iz tog određenog kuta”, prenio je svoje “cake”.
Eto, do tih ekstremnih mjera Tomo se posvetio svojim novim obavezama. Siguran sam da bi mogao pričati satima o održavanju terena što samo pokazuje koliko sebe daje u taj dio posla i kako to ne bi ni mogao raditi bez ljubavi i poštovanja prema klubu i ljudima oko njega. Kad nije u klubu, vrijeme voli provesti kod kuće s obitelji ili šetnjom u prirodi na Markovcu i Omanovcu pa zaokružiti ugođaj kavom u planinarskom domu što mu stvara poseban osjećaj zadovoljstva. Jedino što mu u Pakracu nedostaje je restoran sa živom muzikom u kojemu bi sugrađani s obitelji mogli uživati u večeri uz dvije, tri čašice vina i plesnjake kakvi su znali biti u nekadašnjoj Papigi i Bašči hotela Pakrac.
Tomo sa suprugom Danijelom
Tako smo i mi ugodan razgovor završili drugom čašicom ledenog čaja od limuna, omiljenog pića autora ovog teksta, koji nikad nije bolje sjeo, a Tomo kao Tomo, odmah se zaputio na valjak dovršiti posao na desnoj strani glavnog terena.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 554
U Ljubešćici pored Novog Marofa u nedjelju, 5. studenog održano je dvoransko streličarsko natjecanje, tradicionalni Martinjski turnir u organizaciji Streličarskog kluba "Grebengradski streličari", na kojem je nastupilo troje članova Streličarskog kluba "Kuna".
Na natjecanju je sudjelovalo oko 120 natjecatelja iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, koji su se borili za postizanje normi potrebnih za nastup na dvoranskom Prvenstvu Hrvatske. Od naših streličara, Igor Krušić u kategoriji Dugi luk seniori osvojio je prvo mjesto, Josip Šebić u kategoriji Goli luk seniori zauzeo je peto mjesto dok se veteran Zoran Petrović u Golom luku plasirao na četvrto mjesto, pri čemu su sva trojica napravili prvu normu za nastup na Prvenstvu Hrvatske.
Fotografija: arhiva
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 996
Foto: Kuglački klub Pakrac-Papuk
1. HKL sjever
Pakrac-Papuk - Ponikve 8:0
Pakrac-Papuk je proteklog vikenda pomeo zagrebačke Ponikve 8:0, a odličnim nastupima svih sudionika utakmice srušen je i ekipni rekord pakračke kuglane te sada iznosi 3567 srušenih čunjeva. Uzevši u obzir kako u ovoj utakmici nije nastupio Jasmin Ramić, najkorisniji klupski igrač, ostaje za vidjeti koliko dugo će rekord biti aktualan. U sjajnoj utakmici, najviše čunjeva (613) srušio je Robert De Zan, Antonio Juranović srušio je 9 manje, dok su u rekordnoj utakmici svoj doprinos također dali Zvonko Gnezda (595), Domagoj Tušim (595), Željko Major (594) i Ilija Turković mlađi (566).
Nakon 6 odigranih kola zauzimaju 2. mjesto na tablici, a 11. studenog odigrat će gostujuću utakmicu protiv četvrtoplasirane Novske.
2. HKL istok
Slavonski Banovac - Željezničar 5:3
Slavonski Banovac je u sklopu 7. kola pobijedio osječkog Željezničara 5:3 te ih svrgnuo s vrha tablice na 2. mjesto. Pred pakračkom publikom najraspoloženiji u redovima Slavonskog Banovca bio je Ivica Hormot s 575 čunjeva, Gordan Špelić slijedio ga je s 566, a Niko Kalvi s 559.
Kao petoplasirani će 11. studenog gostovati u Novoj Gradiški.
3. HKL istok - zona Požega
Sloga Prekopakra 7:1
Sloga je pobjedom 7:1 protiv Požege preuzela vrh tablice. Odličnu partiju pružio je Josip Dumančić - Joca srušivši 584 čunjeva, Hrvoje Čelec pridodao je 569, a Ivan Katalinić 557.
U 6. kolu 10. studenog će put Požege gdje će ih ugostiti posljednjeplasirana INA - Požega.
4. HKL istok - zona Požega
Zlatni lug - Pakrac-Papuk II 3:5
Pakrac-Papuk II je u 4. kolu upisao pobjedu u gostima 3:5 gdje su savladali fenjeraša lige, požeški Zlatni lug. Matko Škondro srušio je najviše čunjeva (533), Niko Kalvi je donio bod svojoj ekipi s 526 čunjeva, dok je Barbara Ramić srušila 503.
10. studenog u 18 sati na rasporedu je derbi protiv prvoplasiranog Lipika 1974.
Slavonija NG - Lipik 1974 2:6
Lipik 1974 je u 5. kolu upisao gostujuću pobjedu 2:6 protiv Slavonije iz Nove Gradiške. S 558 čunjeva najistaknutiji pojedinac bio je Ivan Zandona, a slijedili su ga Dražen Pierobon s 516 i Darijo Škariot s 514.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 830
Današnje lijepo sunčano poslijepodne na Gradskom stadionu Pakrac u istoj su mjeri posjetiocima utakmice Hajduka uljepšali igrači Dubravka Ljevakovića čistom pobjedom nad Dinamom iz Vidovaca 5:0.
Vrlo posjećena utakmica odmah je krenula furiozno kada je u 2. minuti Filip Matijašević uputio opasan udarac pored vratnice. Isti igrač našao se u još jednoj prilici u 8. minuti te taj put bez greške pogodio suprotni kut gostujućeg vratara za rano vodstvo domaćina 1:0. Dvije minute nakon pritisak Hajdukovog napada izazvao je grešku obrane Vidovčana gdje do lopte dolazi Matija Benković, no oštar udarac vratar Dinama odbio je u korner. Nova promjena rezultata čekala se do 19. minute kada je nakon pregršt dobivenih obrambenih duela Stjepan Kiš spretno postigao i pogodak nakon kornera te povisio rezultat na 2:0. Gosti s druge strane nisu napravili previše konkretnih situacija te se na odmor otišlo s dvostrukom prednošću Hajduka.
Drugo poluvrijeme ponovno je Hajduk imao inicijativu, a u 48. minuti napadačku igru u pogodak je zamalo pretvorio Filip Dietzman čiji je udarac fijuknuo tik pored stative. Nedugo zatim publika je vidjela novi bijeg Matijaševića, no udarac je završio preko gola. Uz podršku pakračkih navijača Smrtnika igra se preselila kompletno u polovicu gostiju, a nakon što je Matijašević pogodio u 54. minuti gredu, do lopte je došao Filip Dietzman koji nije pogriješio i volej udarcem zakucao loptu u mrežu za 3:0. Da se dobro razumiju unatoč jezičnoj barijeri, dokazali su Mohamadou Cassama - Ida i Matijašević u 67. minuti lijepom kombinacijom nakon koje je potonji povisio rezultat na 4:0. U nebrojenim prilikama Hajduka, za izdvojiti je pokušaj mladog Stjepana Mateša koji je ubačaj sa strane zahvatio iz voleja, a udarac je odsjeo na spojnici. Nepogrješivi kapetan Zelenih Adriano Baškiera suvereno je vodio ekipu na terenu što se očitalo i na ostalim igračima koji su neumorno slagali su šansu za šansom, a u 74. minuti im je malo nedostajalo do novog pogotka kada je nakon dubinske lopte Matijašević ostao kratak za pol koraka te je vratar ipak uspio ući u blok i obraniti udarac. Zato je u 83. minuti Julien Katie Brandon udarcem koji je završio u samim 'rašljama' stavio 'točku na i' još jednoj odličnoj predstavi Hajduka koja je završila konačnim rezultatom 5:0.
U petardi Hajduka nastupali su: Mihael Balog, Ivan Keć, Adriano Baškiera, Ivan Benković, Stjepan Kiš, Matija Benković, Nikša Grubišić, Mohamadou Cassama, Filip Dietzman, Julien Katie Brandon, Filip Matijašević. Rezerve: Neo Želimorski, Stjepan Dietzman, Stjepan Mateš, Fran Bešlić, Andrej Hrabušicki, Patrik Broš. Trener: Dubravko Ljevaković.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 508
NOGOMET
4. MŽNL SB-PŽ
Hajduk će nakon sjajne pobjede pred domaćom publikom nad Papukom iz Velike 8:1 ponovno biti domaćin gdje će s četiri boda prednosti u subotu 4. studenog u 14.15 sati ugostiti Dinamo iz Vidovaca. Nalazi se na 3. mjestu s 2 boda zaostatka nad prvoplasiranim Slavoncem iz Nove Kapele.
Škola nogometa „Li-Pa“ će savršeni niz od 8 pobjeda iz 8 susreta pokušati nastaviti na današnjoj gostujućoj utakmici u Slavonskom Brodu gdje će joj bodove pokušati oduzeti trećeplasirana Marsonia.
Četvrtoplasirani NK Lipik 1925 u nedjelju putuje u Veliku uzdrmanoj ekipi Papuka gdje će se eventualnom pobjedom nadati kiksu momčadi s vrha tablice i zauzimanju još više pozicije, budući da ima samo 3 boda manje od lidera lige.
1. ŽNL
Dobrovac je s 3 boda manje od prvoplasiranog Buka na 4. mjestu, a novo gostovanje slijedi mu u nedjelju u Drenovcu protiv sedmoplasiranog Hrvatskog dragovoljca.
RUKOMET
2. HRL ISTOK
Pakrac će nakon dva neugodna poraza pred domaćom publikom u subotu u goste Petrijevcima na popravak dojma. Trenutno zauzima 8. mjesto s 3 boda manje od domaćina.
1. HRL U-15
Dječaci U-15 u subotu gostuju u Novoj Gradiški gdje će odigrati susrete protiv Ivana iz Mikanovaca i Županje.
MŽRL SJEVER
Kategorije Mini rukometa u nedjelju od 9.30 sati odigrat će u Pakracu 2. krug Međužupanijske rukometne lige sjever.
ODBOJKA
3. HOL Sjever
Nakon odličnog otvorenja sezone s 2 pobjede iz 2 susreta, seniorke Volley Li-Pe su ovo kolo slobodne, a vikend nakon gostuju u Vrbovcu. Pred pakračkom publikom sljedeću će utakmicu odigrati 2. prosinca.
Kadetkinje će za vikend odigrati 1. kolo Prvenstva, a sezonu će otvoriti nastupom u Koprivnici.
KUGLANJE
1. HKL sjever
Pakrac-Papuk nakon 5 odigranih susreta zauzima 2. mjesto na tablici, a u subotu 4. studenog u 11 sati ugostit će zagrebačke Ponikve koje dosad nisu ubilježile niti jednu pobjedu.
2. HKL istok
Slavonski Banovac će nakon dvije uzastopne gostujuće pobjede 4. studenog u 17 sati u pakračkoj kuglani odigrati susret protiv lidera lige, osječkog Željezničara.
3. HKL istok - zona Požega
Sloga drži 2. mjesto na tablici, a danas će u 18 sati ugostiti trećeplasiranu Požegu.
4. HKL istok - zona Požega
Pakrac-Papuk II je jučer u gostima savladao fenjeraša Zlatni lug iz Požege 3:5. Najviše čunjeva (533) srušio je Matko Škondro, a u pobjedi su se također istaknuli Niko Kalvi s 526 te Barbara Ramić s 503 srušena čunja.
10. studenog u 18 sati odigrat će derbi s drugoplasiranim Lipikom 1974 za kojim imaju 3 boda zaostatka.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 745
Foto: Šahovski klub Pakrac-Lipik
Šahovski klub Pakrac-Lipik završio je drugoligašku sezonu na posljednjem mjestu nakon štu su se prošlogodišnjim naslovom prvaka 3. HŠL plasirali u viši rang. Iako su sastavu pridodali par pojačanja koji su dali rezultate, ispostavilo se da to ekipno nije bilo dovoljno za ostalih 11 koje su im se suprotstavile u 2. šahovskoj ligi Hrvatske - istok, a titulom prvaka lige okitila se Požega.
Proteklog vikenda odigrali su posljednja kola, a najuspješniji su bili protiv Slatine odigravši 3:3. U tom ogledu Dušan Lekić je upisao pobjedu u svom prvom nastupu za Pakrac-Lipik, dok su Alojz Macarol, Stevo Rađenović, Marinko Samardžić i Ivanić Zlatko - Šljivo upisali remije. Šokadija iz Starih Mikanovaca pobijedila ih je 5:1, a bod su remijima osvojili Dušan Lekić i Stevo Rađenović. U ispraćaju iz lige u posljednjem susretu snage su odmjerili s vukovarskom ekipom Codeasy 1 te ubilježili poraz 4:2, a bodove su remi utakmicama osvojili Dušan Lekić, Alojz Macarol, Stevo Rađenović i Tomislav Frajfogel.
Najviše pobjeda (3) upisao je Nenad Kuzmanović u šest nastupa, a najkorisniji igrač kluba bio je Stevo Rađenović koji je osvojio 3 i pol boda sve zahvaljujući neriješenim susretima (7).
Prošlosezonskim rezultatskim iskorakom i iskustvom više, članovi našeg šahovskog kluba ponovno će u dobro im poznato trećeligaško društvo, a tijekom sezone za Pakrac-Lipik su nastupali: Zlatko Ivanić - Šljivo, Tomislav Frajfogel, Andrija Runje, Petar Benković, Nenad Kuzmanović, Jasminko Vranješ, Alojz Macarol, Marinko Samardžić, Dušan Lekić i Stevo Rađenović.