Pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević sa suradnicima je 5. svibnja posjetila proizvodni pogon tvrtke ICES u Gospodarskoj zoni „Pakrac 1“.
„Na poziv Denisa Zandone, a s obzirom da još nisam bila u novim prostorima, došla sam vidjeti kako je obnovio ovaj prostor i kako se prilagodio poboljšanim radnim uvjetima. Denis je u našem poduzetničkom inkubatoru bio 12 godina. Kad je Grad išao u prodaju hala bivšeg Papuka, on ih je kupio. To je primjer kako treba izgledati ulaganje u svoj posao i kako bi svi oni koji su kupili zemljišta, zgrade, hale, trebali raditi“, istaknula je gradonačelnica, rekavši pritom kako je poanta parcelacije bivšeg Papukovog dvorišta bila upravo u tome da poduzetnici kupe, obnove i naprave si prostore koji će služiti za njihovu proizvodnu djelatnost.
ICES je s poslom u Pakracu krenuo u 12. mjesecu 2012. godine, s četiri osobe. U roku od dvije godine, broj zaposlenih popeo se na dvadesetak. Temeljno poslovanje im je proizvodnja namotanih komponenti za elektroniku. Trenutačno ih je zaposleno pedesetak, a rade u dvije smjene. Matična tvrtka ICES-a bazirana je u Italiji, a komponente prodaju po cijelom svijetu, uključujući Kinu i SAD.
Kriza se jasno nazire
Suvlasnik tvrtke i voditelj pakračke podružnice je Denis Zandona. Opisujući početke poslovanja, kaže kako su krenuli s radom u 160 metara kvadratnih, nakon čega su unajmili dodatno skladište, a uskoro se preselili u veći prostor. Prije četiri godine shvatili su kako moraju dodatno širiti postrojenje, pa su od Grada kupili teren od 2000 kvadrata pored Poduzetničkog centra. Međutim, zbog administrativnih začkoljica i projektnih zavrzlama, poduhvat im je neočekivano propao te su vlasnici odustali od daljnjih ulaganja. U međuvremenu je s Gradom ipak dogovorena kompenzacijska kupnja novog terena u „Papukovom“ dvorištu na kojemu su izgradili svoj moderni proizvodni pogon.
„Tržište je trenutačno u krizi, koju u Hrvatskoj zasad još ne osjećamo potpuno, ali se nazire. Kriza je već počela zahvaćati Njemačku i Italiju. Većina naših radnika ima ugovore na neodređeno vrijeme. Ako si fer i korektan, odradiš svoje i svi smo zadovoljni, nastojimo ostvariti dugoročne suradnje“, govori Denis.
S radnom snagom, kaže, situacija je trenutačno katastrofična. „Ljudi ne traže posao, nego nam većinom dolaze ne želeći se zaposliti, već samo da ostanu na birou“, zaključuje pomalo rezignirano. Što se tiče plaća, svi radnici u ICES-u dobivaju fiksni dio plaće i novac za topli obrok. Uz malo truda, mogu zaraditi i više, zato jer se onima koji su to zaslužili isplaćuju i stimulacije, što je način na koji vlasnici radnike nastoje motivirati da se posvete poslu. Dosad su svaki put isplaćivali i božićnice, a ponekad isplaćuju i stimulacije za godišnji odmor.
„Najveći problem nam je kontinuirano dizanje cijena i troškova, a ono trenutačno iznosi dvadesetak posto na godišnjoj razini. To utječe na sve koji nešto proizvode. Povećavaju se minimalne plaće, troškovi rada... Inflacija je jedan začarani krug u kojemu sve cijene rastu. Ne dolazi do povećanja životnog standarda, a financijska opterećenja su sve veća“, upozorava Denis. Dodaje kako njihova konkurencija radi u Tunisu, Kini i drugim državama u kojima je cijena rada puno manja te zaključuje kako opstaju isključivo zbog kvalitete, jer nisu najjeftiniji.
