Nakon mnogo godina, u pakračku je bolnicu na obvezni pripravnički staž 1. rujna stiglo troje mladih liječnika. Riječ je o 26-godišnjim mladim liječnicama iz Novske Ivani Zekić i Sandri Pagon te dvije godine starijem kolegi iz Križevaca, Matiji Rusanu. Narednih će pet mjeseci (koliko traje pripravnički staž za liječnike) raditi uz starije kolege na svim pakračkim odjelima, kao i u ambulantama. Cilj je da se u praksi što bolje upoznaju sa svojim budućim zanimanjem, ali i kako bi bili sigurni da je njihov izbor specijalizacije upravo ono što ih u medicini najviše zanima.
Sve troje diplomirali su u srpnju, Sandra i Matija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a Ivana u Osijeku. Nakon toga, javili su se u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje radi odrađivanja stručne prakse i u prijavi iskazali želju da je odrade baš u pakračkoj bolnici što im je HZZO u vrlo kratkom vremenu i omogućio.
Ivana i Sandra su poznanici iz Novske u kojoj su obje odrasle, a Sandra i Matija sa zagrebačkog studiranja tako da je skraćeno i potrebno vrijeme za međusobno upoznavanje. Stoga im je i početak u novoj sredini bio lakši i nakon nešto više od dva tjedna nemaju nikakvih zamjerki na početak u novoj sredini.
Novljanke koje nikada nisu bile u Pakracu
Mada su nam, ne računajući Lipik, iz najbližeg susjednog grada, Novljanke Ivana i Sandra ranije nisu dolazile u Pakrac i ovdje nisu nikoga poznavale. Obje se sjećaju da su radi nekog dijagnostičkog snimanja bila tek jednom u pakračkoj bolnici što im je ujedno bio jedini susret s Pakracom. Unatoč tome su se odlučile za staž u pakračkoj bolnici. Sandra, kako kaže, oduvijek je željela povratak u Novsku i pakračka bolnica kao najbliža opća bolnica joj se činila kao logičan izbor. Ivana je tijekom studija priželjkivala staž i buduće radno mjesto u nekoj velikoj bolnici u Osijeku ili Zagrebu. No tijekom fakulteta se predomislila, uvidjela da je lakše se usavršavati u manjoj bolnici gdje iskusniji liječnici imaju više vremena raditi sa stažistima i odlučila se za Pakrac.
Za razliku od djevojaka, Matija u Pakracu ima rođake, obitelj Darka i Đurđice Stokić, medicinske sestre, koja mu je tetka te je još kao student dolazio na praksu u pakračku bolnicu. Tada je izlazeći s bratićima Mislavom i Karlom upoznao društvo, stekao prijatelje te mu Pakrac nije nimalo stran. Osim toga svidjela mu se atmosfera u bolnici i ugodan odnos prema mlađim kolegama te je to bio samo dodatan razlog da se odluči ovdje odraditi staž.
Za razliku od djevojaka, on svakodnevnu obvezu dolaska na posao kombinira putovanjem i boravkom kod tetke. Obje djevojke su vozačice i kažu da nije problem svakodnevno voziti iz Novske i natrag i bar za sada nemaju namjeru to mijenjati.
Djevojke su dalje od bolnice bile u prva dva tjedna svog rada u Pakracu tek jednom na kavi, ali namjeravaju to promijeniti kako bi upoznale grad. Nitko od njih troje još nije zasnovao obitelj niti to planiraju u nekom kratkom narednom razdoblju pa na pitanje imaju li pakrački mladići i djevojke šanse zagonetno se smješkaju i odgovaraju da šansa uvijek postoji.
Možda naši budući liječnici i sugrađani
Ono što je najvažnije, ovo troje mladih liječnika nastavak stručnog usavršavanja za sada planiraju u Pakracu. Sandra i Matija su u tome, bar sada tako kažu čvrsto odlučni, dok Ivana još ima dilemu.
Naime, nakon odrađenog pripravničkog staža njima slijedi petogodišnja specijalizacija od koje približno polovinu odrađuju u ustanovi koja im osigurava plaću tijekom specijalizacije, a polovinu u kliničko-bolničkim centrima. Po završetku specijalizacije dužni su pet godina raditi u ustanovi koja ih je specijalizirala.
Matija priželjkuje specijalizaciju iz neke od grana kirurgije, Sandra iz ginekologije. Obje se specijalizacije nalaze na listi potreba pakračke bolnice i odobri li ih HZZO, rado bi u tom dijelu nastavka stručnog usavršavanja ostali u pakračkoj bolnici. Ivana još nije posve odlučila i dvoji između specijalizacije pedijatrije i liječnika obiteljske medicine. Pedijatrija je također na popisu potreba u pakračkoj bolnici pa bi u tom slučaju i ona mogla nastaviti stručno usavršavanje u Pakracu. Pakrac bi time, istina kroz dugih pet godina, bar djelomično poboljšao sadašnje brojno stanje liječnika, a pogotovo ono koje će nastati umirovljenjem dijela kadra.
Tijekom studija sve troje imali stipendije svojih gradova. Ipak, to ne predstavlja problem, tim više što je pakračka bolnica i novljanska, pa Sandru i Ivanu veseli što bi radeći u Pakracu liječili i svoje sugrađane.
Njihovim dolaskom Pakrac je nakon dugo vremena dobio, bar privremeno, tri mlada liječnika. Uz malo sreće, idućeg proljeća bi se mogli vezati za bolnicu i dugoročnije. Uz malo više sreće, i dodatnim poticajem stanom ili nečim sličnim, možda na ovaj način dobijemo i tri mlade obitelji s obrazovanim ljudima. U ovome bi se mogla vidjeti naznaka promjene negativnog migracijskog trenda. Naravno da nema smisla to zaključivati već nakon prvog takvog slučaja. No svaki početak je težak i kreće malim koracima.