Trinaesto po redu Šokačko sijelo Seljačke sloge Prekopakra je održano 15. studenoga u večernjim satima u Češkom domu u Prekopakri .
KUD Zeleni Gaj iz Gaja i KUD Bektež iz Bekteža kod Kutjeva bili su gosti koji su plesom i pjesmom dodatno obogatili program te večeri. U ime svih članova KUD-a, domaćini su se svima zahvalili na dolasku i na podršci.
„Potrudit ćemo se da uz pjesmu i ples provedete ugodnu i nezaboravnu večer“, izjavila je Dubravka Arland, predsjednica sloge Prekopakra.
Potom je pozvan gradonačelnik Pakraca Tomislav Novinc da se obrati okupljenima i svečano otvori ovogodišnje Šokačko sijelo.
„Hvala vam što njegujete ovako lijepu manifestaciju i prenosite je na sugrađane i mlade. Kako kaže stara narodna izreka: ‘Bolje neka umre selo nego običaji’, a vi ste dokaz da neće nestati ni selo ni običaji“, poručio je Novinc, čime je službeno otvorio manifestaciju.
Na pozornici su prvo nastupili članovi Pomlatka KUD-a Seljačka sloga Prekopakra, njihovi najmlađi čuvari kulturne baštine i budućnost folklora.
Prekopakranski tanac i bećarac neizostavni su dio identiteta Seljačke sloge Pekopakra, ono po čemu su poznati, prepoznatljivi i posebni. Ponosni su na svoje izvorne pjesme, tradicionalni način pjevanja i plesova, a publika je uživala u njihovoj koreografiji.
Nakon domaćina, na pozornicu su došli prijatelji iz Bekteža s kojima ih povezuje dugogodišnje prijateljstvo i ljubav prema folkloru. Rado sudjeluju u međusobnim manifestacijama, a u više od dva desetljeća rada skupili su preko 1200 nastupa na lokalnoj i međunarodnoj sceni. KUD Bektež osnovan je u veljači 1997. s ciljem očuvanja izvornog folklora, pjesama i plesova.
Predstavili su se domoljubnim pjesmama „I od majke i od Boga“ i „Ne stidim se roda svoga“, kroz koje su iskazali i sjećanje na sve branitelje Domovinskog rata uoči Dana sjećanja. U drugom dijelu nastupa izveli su veselije pjesme „Pošao netko na pazar“ i „Jedna baka o Božiću“, koje su publika ispratila velikim pljeskom.
Nakon njih nastupili su susjedi i dragi gosti, KUD Zeleni Gaj iz Gaja, osnovan 1976. godine. Kroz tamburašku glazbu, pjesme i plesove nastoje očuvati tradiciju svoga kraja. Društvo broji oko 70 članova, od kojih je 25 aktivno i nastupa u izvornim narodnim nošnjama starim i do stotinjak godina. Godine 2003. u svom su selu otvorili i Etno muzej.
Svi izvođači su se predstavili u barem dvije skupine koreografija, a večer su zaokružili zajedničkom pjesmom svih sudionika. Službeni dio završio je ukusnim čobancem, kolačima i bogatom ponudom pića, a neslužbeno druženje, protkano pjesmom i zvukom tamburice, potrajalo je sve do kasnih sati.