županija Dan državnosti 2024

muzej naslovna

Manifestacija Noć muzeja u  Pakracu još jednom se pokazala uspješnim kulturnim i zabavnim  događajem kada brojni Pakračani dupkom napune Muzej grada Pakraca i Muzej vojne i ratne povijesti do kasno u noć. Tako su sugrađani i ove godine uživali u bogatom programu 19. Noći muzeja s temom „Muzeji i nova publika“, kojoj je cilj inovativnim i kreativnim muzejskim sadržajima odgovoriti na sve zahtjevnije izazove novih generacija i vremena u kojem živimo.

Početak ove manifestacije u Muzeju grada Pakraca započeo je otvaranjem izložbe „Obitelj Janković u Slavoniji, od prvog do posljednje“ koja je rezultat međumuzejske i međuinstitucionalne suradnje između Muzeja grada Pakraca, Gradskog muzeja Požega, Muzeja likovnih umjetnosti iz Osijeka i Odsjeka za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru te je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija te sredstvima Grada Pakraca.

Izložba vrijedne i jedinstvene ostavštine

Posjetitelje je pozdravila ravnateljica Muzeja Jelena Hihlik istaknuvši zadovoljstvo što u publici vidi veliki broj mladih lica, za koje se nada da će postati nova muzejska publika. „Drago mi je da ovu noć možemo otvoriti jednom posebnom izložbom koju smo dugo željeli postaviti u Pakracu, a koja po prvi put predstavlja originalne predmete vezane uz obitelj Janković koji se čuvaju u gradskom muzeju u Požegi od 1925. godine. Svi koji imalo znaju povijest Pakraca znaju koliko je ta obitelj nama važna, s obzirom da je mnogo toga u pogledu razvoja grada i njegove okolice vezano za ovu obitelj i koliko je ta povijest dugo bila zanemarena“, rekla je Hihlik i podsjetila kako se u našem gradu već pet godina provodi manifestacija Tragom Jankovića, ali i stručni skup istog naziva. „Skup je okupio određeni broj stručnih ljudi koji se počeo više zanimati za povijest ove obitelji koja dugo nije bila u fokusu ni znanstvene ni stručne javnosti. Zaista ne znam zašto je tomu tako jer sve ono što su nam ostavili što se tiče nasljeđa, povijesti i baštine je izuzetno važno“, zaključila je ravnateljica.

muzej publika

Jedna od autorica izložbe, Ivana Domanović, kustosica u Gradskom muzeju u Požegi koja vodi brigu o zbirci, odnosno ostavštini i fondu obitelji Janković, najvećoj ostavštini i jedinoj takve vrste u Hrvatskoj, istaknula je kako je obitelj Janković bila važna plemićka obitelj koja je jako utjecala na gospodarski, politički i kulturni razvoj Slavonije u 18. i 19. stoljeću. „Njihova ostavština koja se čuva u muzeju je uglavnom dokumentarna i fotografska građa, a izložba koju smo postavili u Pakracu je koncipirana na način da publika nauči nešto više o samoj obitelji, ali i svakom njegovom članu kroz neku djelatnost ili predmet koji je specifičan za tu osobu“, rekla je Domanović i ukratko predstavila okupljenima 28 izloženih originalnih predmeta među kojima su i vrlo vrijedni originalni portreti Antuna, Ivana i Alojzije Janković. Izložba ostaje otvorena sve do 1. ožujka te se može pogledati u radno vrijeme Muzeja grada Pakraca.

FOTOGALERIJA

U ime gradonačelnice, izložbu i jučerašnju manifestaciju je svečano otvorio Tomislav Novinc pritom zahvalivši djelatnicima muzeja na organizaciji i posjetiteljima na odličnom odazivu na još jednu Noć muzeja.

Obraćanje grofice Janković

Organizatori su tijekom noći priredili za svakog ponešto pa je tako mlađima bio namijenjen „Kutak za mlađariju“, organizirana je kraća Noćna šetnja pod vodstvom Maria Baraća koji je tom prilikom ispričao povijesne zanimljivosti vezane za posjećene građevine i obitelj Janković, a učenici i profesori Osnovne glazbene škole priredili su „Koncert pod svijećama“ s prigodnim, baroknim skladbama. Najviše pozornosti publike privukla je uvijek zanimljiva „grofičina tombola“, smišljena prema podatku da je grofica Alojzija Janković bila poznata po kulturnom i društvenom životu koji je razvijala, a ono što ju je najviše razveseljavalo bila je tombola, odnosno lov na sreću.

muzej tombola

Zaposlenici muzeja su se zaista potrudili na zanimljiv način bogatu pakračku povijest približiti brojnoj publici pa je tako Krešimir Vacek održao prezentaciju na kojoj je pokazao obrađene fotografije i kompjuterske animacije nekadašnjeg Starog grada te kako se kroz stoljeća mijenjao njegov izgled. Daniel Grčević je primjenom softvera umjetne inteligencije „oživio“ samu groficu Janković koja se osobno obratila okupljenima i zahvalila na interesu za njenu obitelji, a za slatku okrijepu pobrinula se Tea Lokner izradivši torte koje su predstavljale dvorište kurije Janković.

Sinoćnja večer bila je i prigoda za proglašenje pobjednika na foto natječaju "Tragom Jankovića" kojeg je organizirao Muzej, a tri fotografije koje su skupile najviše simpatija pratitelja osvojile su vrijedne nagrade.

muzej grofica

Bogat program i u Muzeju vojne povijesti

I Muzej vojne i ratne povijesti se uključio u obilježavanje Noći muzeja pa su, uz već stalni postav, Pakračani imali priliku sudjelovati na predstavljanju knjige Damira Markuša „58 HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca“ koji je iznio svoj ratni put 1991. godine od jedinice za posebne namjene MUP-a Kutina, do obrane Vukovara kao pripadnik HOS-a. Oni stariji su se mogli družiti i razgovarati sa Zvonimirom Despotom, kolumnistom Večernjeg lista i urednikom časopisa Vojna povijest, dok je mlađu publiku najviše interesiralo igranje strateških igrica i isprobavanje vojne opreme.

muzej vojni

SL 1 Idejna 3d rekonstrukcija

Piše: Krešimir Vacek

 U arheološkim istraživanjima 2022. i 2023. godine po prvi puta je otvoren južni dio arheološke sonde, odnosno prostor južno od kasnogotičke crkve i sjeverno od najjužnijeg bedema nastalog u kasnijoj fazi utvrde Stari grad. Iako su prijašnja kartografska istraživanja kao i analize tlocrtnog materijala i starih fotografija te razglednica upućivala kako je u razdoblju ranog 16. stoljeća južni dio sonde ustvari bilo crkveno dvorište, posljednja istraživačka kampanja to je opovrgnula. Iako je južni dio utvrde korišten kao dvorište od dolaska Osmanlija pa na dalje, iskopni radovi na terenu otkrili su arhitektonske elemente iz ranijih faza koji upućuju na zatvoren prostor, grijan kaljevim pećima. Isprva otkrivamo vrlo snažan kameni zid uz krajnji južni profil sonde, a dalje i zidane pregrade sa otvorima za vrata, kao i kanalima za zasune za vrata. Također, nalazi „rupe“ u ranije spomenutom snažnom južnom zidu, kao i ostatke nagorenog debelog glinenog podnožja sa tragovima uzastopnog gorenja ondje, obogaćene sa brojnim fragmentima keramičkih pečnjaka (svakako treba izdvojiti brojne lukovičaste pečnjake i pločasti glazirani pečnjak sa reljefom sunca) ukazala su na postojanje keramičke kaljeve peći. Ista peć, smještena u zid kako bi grijala dvije prostorije, jednu otkrivenu u sondi 1, a drugu i dalje prekrivenu arheološkim depozitom i recentnim strukturama ispred ulaza nekadašnjeg Projektnog biroa. Poznavanje djelomičnog tlocrta najmlađe građevinske kršćanske faze uputilo je kako je ta druga prostorija ustvari bila unutar strukture vanjskog bedema utvrde što nam je ponudilo vrijedne informacija za stvaranje preliminarne idejne rekonstrukcije ove građevine. U istraživanjima su zabilježeni žurni potezi nadogradnje na crkvu i prezidavanja u prvoj polovici 16. stoljeća, a izgleda kako su građevinskim radovima uništeni i brojni grobovi. Naime, podebljanjem crkvenih zidova, kao i dozidavanjem okolnih južnih prostorija uz crkvu uništeni su stariji srednjovjekovni grobovi što potvrđuju brojni nalazi dugih ljudskih kostiju, rebara, dijelova čeljusti i lubanje u strukturama žbukanih podnica, a čak i u mortu između kamenih zidova crkve. Ipak, graditelji su većinu ljudskih skeletnih ostataka ukopali uz vanjsko južno lice svetišta stvarajući improviziranu kosturnicu i oštećujući ranije strukture. Odlaganje glazirane pločice za Kristovim likom i neolitičke kamene sjekire od rodenita iznad zapune kosturnice upućuje na odavanje počasti netom premještenih pokojnika. Osim ljudskih kostiju, u žbuci podnice pronalazimo velik broj fragmenata crveno slikanih gotičkih čaša, kaleža i vrčeva koji su u strukturama završili, najvjerojatnije kao otpad.

SL 2 Položaj na fotogram. modelu

Idejna 3D rekonstrukcija eksterijera prikazuje do sada poznate gabarite kasnogotičke fortificirane crkve sa velikom cilindričnom kulom te novootkrivene južne građevine. U arheološkim slojevima ostali su tragovi otvora za vrata, kanala za zasun te bočnog zida uz vrata. Točno ispred postolja za vrata pronađen je urezan anagram sa prikazom križa sa kukama i slova D odnosno I, te je svakako ovdje urezan kako bi bio na što vidljivijem mjestu. Južna građevina sagrađena je kombiniranjem južnog zida kasnogotičke crkve i novootkrivenog debelog zida uz južni profil koji je ostatak ili domusa  ili prvotnog bedema utvrde iz 13. stoljeća. Zid domusa odnosno bedema naknadno je probijen na svojoj sredini, a da se ne radi o vratima ili prolazu uputili su nalazi ostatka kaljeve peći. Neobičan smještaj peći razjasnio je položaj do sada nepoznatih građevina na krajnjem južnom dijelu pakračke utvrde. Nažalost, ostatak debelog arheološkog i recentnog depozita na istočnoj strani (ispod prilaza nekadašnjem parkiralištu) spriječio nam je otkrivanje istočne strane opisane građevine.

Sl.1- 3D idejna rekonstrukcija poznatih i novootkrivenih građevina u „južnom crkvenom dvorištu“ Podnicu od pravilno slaganog kamena u kasnijim fazama prekrila je žbuka. Padom Pakraca većina vanjskih građevina je uništena i preslojena debelim slojem ilovače na kojoj nastaju jednostavniji objekti od zemlje, kamena i šiblja.

Sl.2- Fotogrametrijski model arheološke situacije u južnom dijelu sonde. Početak 16. stoljeća. Idejna rekonstrukcija arhitektonskih elemenata. 1-Ostaci zida dovratnika i zasuna, 2- položaj kaljeve peći, 3- dijelovi podnice građevine, 4- područje sa visokom koncentracijom ljudskih ostataka, 5-zid ranijeg bedema ili domusa, 6-obris zidova crkve.

Slike izradio i uredio K. Vacek

koncert božićni OGŠ nsalovna

Posljednim koncertom ove godine učenici i učitelji Osnovne glazbene škole Pakrac 20. prosinca su u ispunjenoj vijećnici kurije Janković posjetiteljima poželjeli sretne blagdane. Polaznici od 2. do 6. razreda prezentirali su svoje glazbene sposobnosti, kako individualno, tako i u duetu, triu, kvartetu, zborno i orkestralno te kroz 22 glazbene točke ispunili vijećnicu zvucima najpoznatijih božićnih skladbi.

DSC07582 Medium

Posjetitelje je pozdravila ravnateljica Alfreda Petani Grafina, zaželjevši svima prvenstveno zdravlja u novoj godini uz nadu da će sugrađani i dalje pratiti i podržavati učenike i učitelje u njihovom radu.

DSC07606 Medium

FOTOGALERIJA

Vanda Shrenger Weis 2s psihoanalitičarka

Pišu: Daniel Grčević i Jelena Hihlik

Proučavajući i istražujući pakračku povijest često se i sami iznenadimo pronalazeći ljude koji su zaboravljeni, a to zaista nisu zaslužili.

Jedna od takvih je i Pakračanka Vanda Shrenger Weiss, jedna od prvih psihoanalitičarki u svijetu. Vandu smo otkrili slučajno, preko jedne stare kuverte koju je Nada Car iz Pakraca poslala Vandi Shrenger Weiss u Chicago. Mnogo podataka o ovoj iznimnoj ženi i njenom životu pronašli smo u knjizi na talijanskom jeziku koju je napisala Rita Corsa, Vanda Shrenger Weiss, La prima psicoanalista in Italia. Slijedom podataka iz ove knjige uspjeli smo kontaktirati i Mariannu, kćer Vandine sestre koju je Vanda u Drugom svjetskom ratu posvojila. Vanda potječe iz pakračke židovske obitelji Shrenger, njezin otac Lavoslav (Leopold) (1854.-1928.) bio je bogati zemljoposjednik rođen u Pakracu. Oženio  je Annu  (Faniku) Rosenberger iz Varaždina. Imali su devetero djece: Jacques, Hedvigu, Adelu, Roberta, Vandu, Emmu, Juliusa, Reziku i Elviru. Na početku 20. stoljeća iznenadni financijski kolaps primorao je Lavoslava da proda svoje imanje te obavlja razne poslove kako bi uzdržavao veliku obitelj. Prema kazivanju Vandine kćeri Marianne, početak napada astme od koje je Vanda patila cijelog života vezan je upravo uz gubitak obiteljske zemlje. Vanda je rođena 1892. u Pakracu kao peto od devetero djece unutar bogate židovske obitelji. Odlučnog karaktera, darežljiva i briljantnog uma, Vanda je od ranog djetinjstva sanjarila o tome da postane liječnica. Ostvarit će svoje snove i  postati druga žena u povijesti prestižnoga Bečkog fakulteta koja će diplomirati medicinu. Ovo je svakako veliki uspjeh jer se radi o ženi židovskog porijekla, financijski neovisnoj i potpomognutoj školarinom koja joj je dodijeljena na temelju izvanrednih uspjeha. Na svojim predavanjima upoznala je i zaljubila se u Edoarda Weissa. Zajedno su se počeli zanimati za tada još misterioznu i kontroverznu disciplinu koju je zagovarao profesor Freud, oboje su polazili njegova predavanja na Medicinskom fakultetu u Habsburškoj prijestolnici. U kasnijim će se  godinama Vanda s uzbuđenjem i ponosom prisjećati svojih prvih susreta s ocem psihoanalize. Vanda je nastojala dobiti Freudovo dopuštenje kako bi bila na svim njegovim akademskim predavanjima. Freud joj je iskazao ljubaznost i dobrodošlicu, pokazujući  veliku zahvalnost za hrabri interes koji je mlada Hrvatica pokazivala. Stariji profesor Freud pokazao se „čovječan i liberalan“, za razliku od drugih profesora na Bečkom fakultetu koji su s ironijom i podsmijehom dočekivali svoje studentice. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Edoardo Weiss koji je upravo završio medicinu (1914.) poslan je na istočno bojište kao medicinsko osoblje. Unatoč globalnom sukobu koji se odvijao oko njih, 17. svibnja 1917. mladi se par vjenčao. Nedugo zatim Vanda je ostala trudna sa svojim prvim djetetom Emiliom. U Prvom svjetskom ratu Vanda je odlučila potražiti utočište u Pakracu u obiteljskoj kući u kojoj je hrane bilo u izobilju. Tijekom njezinog boravka u Pakracu  zeleni kadar je prouzročio znatne probleme pljačkanjem privatne imovine. Obitelj Shrenger je tako ostala bez značajnog dijela svoje imovine, no na sreću kuća nije bila zapaljena. Sasvim drugačija sudbina zadesit će Vandinu daljnju obitelj dva desetljeća kasnije. Noć prije Badnjaka 1941. ustaše će deportirati sve pakračke Židove među kojima su bili i Shrengerovi. Vandin najstariji brat Jakob, njegova supruga Mađarica Ella Schwartz i njihovo dvoje djece, Suzika i Julius, ubijeni su u logorima NDH. Od smrti je spašena jedino njihova najmlađa kćer Marianna koju će kasnije udomiti upravo Vanda i Edoardo. Odmah poslije rata (1919.) obitelj Weiss vratila se u Trst. Vanda se odlučila baviti pedijatrijom, a iako ne možemo pretpostaviti da je direktno primjenjivala psihoanalizu u svome radu sigurno je kako su to bili početci njezina rada. Marhaba  piše o tome da je Vanda Weiss „prva psihoanalitičarka koja se specijalizirala za dječju psihologiju i edukaciju“ (1981, p. 44). U samom Trstu je postojalo bogato i stimulativno okruženje za pedijatriju i neuropsihijatriji koje je pogodovalo mladim doktorima. Usprkos svemu, Trst je postajao sve neugodnije mjesto i za Vandin život i to ne samo zbog privatne situacije već i zbog tmurne političke klime vezane uz hrvatsku manjinu, zbog čega 1930. godine Vanda i Edoardo sele u Rim. Vanda Shrenger Weiss postala je jednom od osnivačica ponovno rođenog Talijanskog psihoanalitičkog društva, „prva dama Talijanske psihoanalize“, kako su je neki nazivali. Uslijedilo je doba brojnih seminara, kongresa te znanstvenih radova na europskoj razini na kojima je Vanda sudjelovala kao jedna od važnih sudionica. Osobno je poznavala Freuda  te povremeno s Edoardom odlazila na znanstvena okupljanja održavana u Bečkom psihoanalitičkom društvu. Njihova kćer Marianna prisjeća se kako je tih godina u Rimu Vanda povremeno radila i kao radiolog na odjelu kirurgije. Vanda je bila odlučna, darežljiva, pažljiva i pozitivna osoba. Njihova kuća imala je sobu za konzultacije koja je ujedno postala ured Talijanskog psihoanalitičkog društva te uredništvo Talijanskog psihoanalitičkog vjesnika, a bilo je to i mjesto okupljanja rimskih intelektualaca i umjetnika. Vanda je započela s radom na psihoanalizi te je do ranih 1930-ih redovno radila kao psihoanalitičarka, koristeći istu konzultacijsku sobu kao i njezin suprug. Tijekom godina provedenih u Italiji Vanda i Edoardo ostvarili su brojne kontakte s poznatim osobama iz domene psihoanalize. Napisali su i brojne stručne radove od svjetske važnosti. Važno je napomenuti kako se sve navedeno odvijalo u sjeni rastućeg fašizma te nacizma. Godine 1938., Edoardo Weiss dobiva ponudu za posao u klinici Menninger, poznatoj ustanovi za mentalno zdravlje u Topeki, saveznoj državi Kansas, SAD. Iste godine on napušta Italiju sa starijim sinom Emiliom, a Vanda i Guido pridružuju im se 1939. godine. Godine 1942. obitelj Weiss mijenja adresu i trajno se nastanjuje u Chicagu, gdje Vanda nastavlja sa psihoterapeutskim radom. Za razliku od Edoarda, ne pridružuje se Udruženju psihoanalitičara Chicaga niti Internacionalnom psihoanalitičarskom udruženju. U Topeki nastavlja s praksom psihoanalize u konzultacijskoj sobi njihove kuće. U Chicagu su se profesionalni pravci Edoarda i Vande oštro razdvojili - Vanda se sve više odvaja od Freudovog načina rada i približava Jungovom, dok Edoardo ostaje vjeran razmišljanju prvih učitelja odriče se prijašnje fascinacije Jungom.  Iste je godine Vanda imenovana jednom od osnivačica  prve Američke grupe koja je prakticirala Jungove metode rada. Godine 1953. Vanda se seli u Berkeley sa kćerkom Mariannom kako bi tamo provela cijelu godinu. Za vrijeme zimskih praznika vraćala se u Chicago, dok je Edoardo odlazio u Californiju tijekom ljetnih mjeseci. Američko znanstveno djelovanje Vande Shrenger Weiss uglavnom se odvijalo pri Udruženju analitičkih psihologa u San Franciscu tijekom 1950-ih i ranih 60-ih. Godine 1964. teško se razboljela te je preminula 28. ožujka 1968.

Svakako je vrijedno naglasiti da je Pakračanka Vanda Shrenger Weiss bila: druga žena koja je diplomirala medicinu u Beču, jedina žena koja je bila dio osnivačke grupe Talijanskih psihoanalitičara, prva žena koja je prakticirala psihoanalizu u Italiji, prva pedijatrica koja je primjenjivala analitički pogled na djecu kao pacijente i prva žena koja je objavila članak u Rivista Italiana di Psicoanalisi.

Naslovnica knjige Rite Corsa

Naslovnica knjige, Rite Corsa

narodna nošnja

Povodom obilježavanja 75 godina rada i postojanja zagrebačkog Centra za tradicijsku kulturnu baštinu, nekadašnje Posudionice i radionice narodnih nošnji, 26. studenog je u Kulturno umjetničkom centru Travno održan obljetnički koncert i revija rekonstruiranih narodnih nošnji među kojima je gradonačelnica i saborska zastupnica Anamarija Blažević nosila nošnju Prekopakre u vlasništvu KUD-a „Seljačka sloga“, doznajemo od Dubravke Arland, predsjednice prekopakranskog KUD-a.

Naime, radi se o nošnji koju je gradonačelnica Blažević, ujedno i članica KUD-a Seljačka sloga, nosila na Reviji rekonstruiranih narodnih nošnji Hrvatske 2012. godine koju su organizirali članovi KUD-a „Trnjani“ pored Slavonskog Broda i s kojom je osvojila drugo mjesto u konkurenciji 21 nošnje iz cijele Hrvatske.

Kako je tada pisao Pakrački list, posebnost nagrađene prekopakranske nošnje su oplećak i skute, vrlo zahtjevni dijelovi nošnje koju su vezle Prekopakranske žene Zlata Svjetličić i Jakomina Šmit. Radi se o takozvanom „prekopakranskom uzorku“ vezenja i šnjitanja oplećka i skuta gdje su na poprsju rađene „rode“, a na rukavima „paunovo perje“, a takav način rada je jedan od najstarijih vezova koji su se nekada stavljali na nošnje, pojasnila je gospođa Zlata dodavši da su ih radili prema starim modelima narodnih nošnji. Da bi napravili što vjerodostojniju repliku, koristile su se i fotografijama iz obiteljskih arhiva. Nošnja koju je tada nosila Anamarija Blažević sadržavala je i opanke izrađene u Ivanić Gradu, novu pregaču koja je rađena u Grabovcu, paculjicu, osnosno pokrivku za glavu, zajedno s maramom i drhtavcima koji su rađeni u Prekopakri, dok je „kobasicu“ – nakit koji se stavlja oko vrata, izradila Pakračanka Cvija Grčević.

anamarija

Na ovogodišnjoj reviji, koja ima za cilj potaknuti tradicijsko tekstilno rukotvorstvo i izradu narodnih nošnji, gradonačelnicu su pratile Dubravka Arland i Davorka Kelemen koje su joj pomogle u oblačenju.

U sklopu programa obilježavanja 75. godišnjice Centra, u foajeu KUC-a Travno može se pogledati izložba fotografija „Obnavljamo baštinu“  koja sadrži sve nagrađene rekonstruirane narodne nošnje u periodu od 2011. do 2023. godine. Izložbu možete pogledati svakim radnim danom od 10 do 19 sati, a ostaje otvorena do 8. prosinca.

Fotografije: KUD „Seljačka sloga“

knjižnica glavna

Povodom obilježavanja 100. obljetnice rođenja jednog od najpoznatijih Požežanina Matka Peića u pakračkoj knjižnici je sinoć gostovala Udruga zavičajnih slikara i pisaca požeško-slavonske županije nazvana upravo njegovim imenom, koja je predstavila  svoju posljednju zbirku radova nazvanu „Skitnje obojene ljubavlju“ u kojoj se nalazi i zbirka u zbirci "Mladi Peićevci".

Ravnateljica knjižnice Monika Lucić Fider ih je u uvodnom predstavljanju opisala kao „vrijednu ekipu koja uistinu živi poeziju, živi slikarstvo…“, a iako djeluju više od devet godina ovo im je bilo prvo gostovanje u našem gradu. Ispred Grada Pakraca okupljene je pozdravila Marija Martinelli zaželjevši dobrodošlicu u Pakrac i puno uspjeha u daljnjem radu „društvu koje promiče puno kulture iz raznih pravaca i voljno je to podijeliti s nama“.

knjižnica peić

Udrugu i njihove članove predstavila je tajnica Melita Grgić rekavši da su oni županijska udruga koja rado prima članove ne samo iz Požeštine nego i iz cijele županije. „Djelujemo od 2014. godine, a nastali smo tako da su se spontano  udružile dvije skupine entuzijasta, slikari i pjesnici. Nazvali smo se po Matku Peiću čiji lik i djelo najbolje objedinjuje sve ovo što mi predstavljamo i on nam je nit vodilja koja nas okuplja. Udruga ima oko 40 članova, s tim da su se neki uključili kao već afirmirani pjesnici kojima je udruga poslužila kao mjesto za druženje i podrška za daljnje njihovo stvaralaštvo, a ostali su se priključili iz razloga što su sami pisali i slikali, ali nisu to nigdje mogli prikazati“, rekla je tajnica Grgić.

DSC5737
DSC5747
DSC5726
DSC5753
DSC5756
DSC5763
DSC5770
DSC5773
DSC5745
DSC5764

Potpredsjednik Udruge Ivan Abibović zahvalio je Pakracu i knjižnici na gostoprimstvu pozvavši Pakračane i Lipičane da se pridruže Udruzi. „Naša udruga okuplja ne samo entuzijaste, nego i one koji su stvaratelji, jer je ovo stvaralačka udruga koja ni iz čega odjednom stvori neku umjetninu, bilo da naslika sliku i napiše pjesmu. Sve koji nam se žele pridružiti rado ćemo primiti ne pitajući ih čime se bave, jer svima želimo uspjeh, a mi smo tu da im damo početni zamah“, naglasio je potpredsjednik.

knjižnica slivar

Desetak članova Udruge  „Matko Peić“, sinoćnju su večer obogatili čitajući svoje ili interpretirajući tuđe stihove, a u hodniku knjižnice bila je postavljena mini izložba požeških gostiju.

Za glazbenu podlogu ovom događanju pobrinula se ženska vokalna skupina Osnovne glazbene škole Pakrac, Aoide, uz voditeljicu Teu Silađi, te Benjamin Božić na violi i Tena Badrov na violini.

knjižnica aoide

županija Dan državnosti 2024